Za crkvu, ovo nije dan za verski obred, već se naglasak stavlja na poštovanje žene kao majke i supruge tokom cele godine.
Danas se širom sveta slavi Osmi mart, međunarodni praznik žena.
Važno je naglasiti da pravoslavna crkva ne slavi 8. mart, jer je to praznik nastao iz borbe za politička i socijalna prava žena, a ne crkveni praznik.
Za crkvu, ovo nije dan za verski obred, već se naglasak stavlja na poštovanje žene kao majke i supruge tokom cele godine, a ne samo tog datuma.
To su na sajtu "Svetosavlje" naglasili i otac Dragan i otac Dušan Kolundžić na pitanje vernika kakav je stav Crkve prema ovom prazniku.
- Naš narod ne slavi samo 8. mart nego i mnogo drugih nevažnih "praznika". Bitno je da se jede, pije i veseli, a kakva je svrha mnogi i ne pitaju. Ovih dana slušam reklame na našim radio stanicima gde se organizuju "proslave" 8. marta po restoranima uz bogat meni i dobru muziku. Pa onda sam sebe pitam o čemu naš narod razmišlja kad u vreme Časnog posta ide da banči i slavi nešto ko zna šta - istakao je otac Dragan pa dodao:
G-Stock Studio/Shutterstock
Osmi mart nije praznik koji Crkva obeležava
- Najveći je problem što mnogi takvi rade kako rade a kad im krene po zlu, onda dolaze i traže savet zašto im se to dešava. Kad im sveštenici kažu razlog i kad ih posavetuje, oni odmah imaju izgovor "kako to rade svi" ne mogu da budem izvan društva. Ljudi brinu šta će im društvo kazati, a ne brinu kakav će odgovor od Gospoda dobiti. Osmi mart ima sigurno neku važnost za pokret žena, ali sigurno nije toliko bitan da se zbog njega gazi Časni post.
Otac Dušan dao je još konkretniji odgovor.
- To je još jedno nasleđe od pređašnjeg režima, koje je samo u srpskoj narodnoj tradiciji zadržano. Da je tako, osvrnimo se na druge evropske narode, pa i one u okruženju. Ali, da se ne pomisli da Crkva ima nešto protiv samog obeležavanja ovog datuma, dužan sam jedno objašnjenje: 8. mart je od 1910. godine "dan žena“, a ne majki, kako se to nastoji proturiti i kako se proturalo i u školama bivšeg režima - istakao je on na sajtu "Svetosavlje" i nastavio:
Printscreen You tube televizija hram
Otac Dušan
- Pokret za emancipaciju žene nije štitio materinstvo, već politička prava žene. Iste ciljeve je imala i organizacija AFŽ u komunističkoj Jugoslaviji, kao i njena naslednica od 1953. godine, Savez ženskih društava Jugoslavije. Da li se i danas u zakonima, a pogotovo u praksi, otcepljenih i priznatih država štiti žena kao majka ili žena (politički) radnik? Kolike su danas šanse mlađe žene da dobije posao, obzirom na mogućnost trudničkog bolovanja, a da ne govorimo o trudnicama i ženama sa malom decom? Da li onda demokratski režimi štite ženu ili majku?
Hrišćanske crkve, govorio je, imaju "dan posvećen majkama“.
- Kod zapadnih hrišćana to je "dan majke“, u drugu nedelju meseca maja, dok Pravoslavna crkva proslavlja i veliča ženu kao majku na praznik Materice, dve nedelje pre Božića. Pravoslavna crkva nema ništa protiv i ovog obeležavanja "prava žene“, ali taj praznik pada najčešće u vreme samog početka Časnog posta, dakle, onda kada se pravoslavni hrišćani, kroz post i molitvu, spremaju za Sveto pričešće. Na 8. mart organizacije i kulturna društva, koja u svom nazivu imaju i predznak "srpski", prirediti slavlja koja nisu primerena pravoslavnom kalendaru, konkretno Časnom postu.
Kaže da nema ništa loše čestitati ženama 8. mart, naročito onima koje su rasle i stasavale u komunizmu, ali bi im trebalo i objasniti razliku između Materica i 8. marta. Nema greha ako im se da poklon, ali predlaže da trpeza, ako zajedno jedu, treba biti posna.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva usvojio je zakon koji legalizuje prekid trudnoće i nakon 24. nedelje, bez ikakvih medicinskih indikacija. Pravoslavni hrišćani upozoravaju: ovo nije napredak, već ozakonjeno čedomorstvo i gašenje savesti u samim temeljima društva.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.