Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Ljudi se često mole za zdravlje, napredak, mir u kući i zaštitu od neprijatelja, očekujući da njihove molitve donesu olakšanje i da se teškoće što pre završe.
Kada se problemi nastave, čovek se neretko još više brine, ne razumejući zašto ne dobija ono za šta se moli.
U takvim trenucima, kako ističe otac Arsenije Boka, važno je ne zaboraviti da molitva nije samo obraćanje Bogu sa sopstvenim željama, već i podsećanje na potrebu da čovek preispita svoje ponašanje.
"Čovek se moli Bogu da ga izbavi od briga, a Bog moli čoveka da promeni svoje ponašanje. Sudi sad, ko bi koga prvo trebalo da posluša. Vi hoćete da Bog sluša vas, a ne vi njega. Zaista, mi stalno tražimo od Boga zdravlje, izbavljenje od neprijatelja, uspeh u životu ne razmišljajući da se upravo kroz ono što trpimo čistimo od grehova i približavamo Bogu."
Govoreći o odnosu greha, pokajanja i patnje, otac Arsenije podseća da Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka. Prema njegovim rečima, upravo kroz teškoće čovek može da uvidi ozbiljnost svojih grešaka i da postane oprezniji u svojim postupcima, umesto da nastavi da živi na isti način, očekujući da će se sve promeniti bez njegovog ličnog truda.
"Zaista Bog je dobar i prašta svakome ko se okrene od greha, ma koliko gresi bili brojni i veliki, ali Božiji oproštaj ne znači da smo oslobođeni patnje za počinjene grehe. Da ne patimo zbog grehova, grešili bismo beskonačno. I ne bismo ništa naučili iz tužne stvarnosti greha. Štaviše, navikli bismo se na njega, toliko da ga više ne bismo ni prepoznavali kao greh. Ali kada patimo zbog greha, tada pokušavamo da se čuvamo od daljeg grešenja."
Za koga uvek treba zapaliti sveću kako bi se zaštitili od zla, pročitajte ovde.
Zašto je Crkva zabranila javna obraćanja monahu Arseniju Jovanoviću, saznajte ovde.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.