Jedinstvena tradicija u srcu Severne Makedonije spaja satiru, misticizam i duhovnost u slavlju Pravoslavne nove godine, dok svaka maska krije priču o prošlosti i sadašnjosti.
U podnožju planine Jablanica, u Severnoj Makedoniji, leži selo Vevčani, čije uske ulice i kamene kuće svake godine, 13. i 14. januara, postaju pozornica za jedan od najstarijih i najživopisnijih karnevala na Balkanu. Ovaj drevni običaj, star preko 1.400 godina, predstavlja jedinstven spoj paganskih rituala i hrišćanskih tradicija, obeležavajući doček Pravoslavne nove godine po julijanskom kalendaru.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija je izražavala zabrinutost i apelovala na učesnike da pokažu poštovanje prema verskim simbolima
Karneval u Vevčanima nije samo zabava, već i duboko ukorenjeni običaj koji je vezan za praznik Svetog Vasilija Velikog, jednog od najvažnijih svetitelja u pravoslavlju. Naime, 14. januar je dan kada pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svetog Vasilija, a 13. januar je u ovom selu vreme kada započinje ovaj specifičan doček Nove godine.
Na taj način, karneval postaje način proslave ovog svetitelja, kroz tradiciju koja kombinuje duhovnost, mistiku i humor. Iako maskirani učesnici karnevala donose humor i satire, duboko utemeljeni u ovoj tradiciji je i poštovanje prema Svetom Vasiliju, koji je zaštitnik celokupne zajednice i njenog duhovnog života.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Centralni događaj je svadbena povorka, gde "mladoženja" i "mlada" obilaze sve kuće u selu, donoseći sreću i blagostanje domaćinima
Vevčanski karneval je poznat po svojoj satiričnoj i provokativnoj prirodi. Učesnici, skriveni iza maštovitih maski i kostima, kroz humor i ironiju komentarišu aktuelna društvena i politička dešavanja. Maske se izrađuju u tajnosti i nikada se ne ponavljaju, što svako izdanje karnevala čini jedinstvenim. Centralni događaj je svadbena povorka, gde "mladoženja" i "mlada" obilaze sve kuće u selu, donoseći sreću i blagostanje domaćinima.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Maske se izrađuju u tajnosti i nikada se ne ponavljaju, što svako izdanje karnevala čini jedinstvenim
Iako je karneval duboko ukorenjen u tradiciji i identitetu Vevčana, njegov odnos sa Makedonskom pravoslavnom crkvom - Ohridskom arhiepiskopijom nije uvek bio jednostavan. Zbog provokativnih maski koje su ponekad uključivale verske motive, Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija je izražavala zabrinutost i apelovala na učesnike da pokažu poštovanje prema verskim simbolima.
Organizatori karnevala su, s druge strane, naglašavali da nemaju uvid u izbor maski, jer se one pripremaju u tajnosti, ali su pozivali na uzdržanost kako bi se izbegle kontroverze.
Uprkos povremenim tenzijama, Vevčanski karneval ostaje simbol kulturnog nasleđa i slobode izražavanja. Svake godine privlači hiljade posetilaca iz zemlje i inostranstva, koji dolaze da osete duh tradicije, kreativnosti i zajedništva. Ovaj jedinstveni događaj ne samo da obeležava nove godine po julijanskom kalendaru, već i slavi vitalnost i otpornost duha jednog malog sela koje, kroz vekove, uspeva da pomiri i očuva pravoslavnu veru i svoje običaje i identitet.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. utorak po Pedesetnici objašnjava kako, kroz duhovnu refleksiju, preobražaj i unutrašnje očišćenje od greha, Nova godina predstavlja početak puta samospoznaje i spasenja, koji bi trebalo da započne upravo u ovom periodu.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.