Jedinstvena tradicija u srcu Severne Makedonije spaja satiru, misticizam i duhovnost u slavlju Pravoslavne nove godine, dok svaka maska krije priču o prošlosti i sadašnjosti.
U podnožju planine Jablanica, u Severnoj Makedoniji, leži selo Vevčani, čije uske ulice i kamene kuće svake godine, 13. i 14. januara, postaju pozornica za jedan od najstarijih i najživopisnijih karnevala na Balkanu. Ovaj drevni običaj, star preko 1.400 godina, predstavlja jedinstven spoj paganskih rituala i hrišćanskih tradicija, obeležavajući doček Pravoslavne nove godine po julijanskom kalendaru.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija je izražavala zabrinutost i apelovala na učesnike da pokažu poštovanje prema verskim simbolima
Karneval u Vevčanima nije samo zabava, već i duboko ukorenjeni običaj koji je vezan za praznik Svetog Vasilija Velikog, jednog od najvažnijih svetitelja u pravoslavlju. Naime, 14. januar je dan kada pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svetog Vasilija, a 13. januar je u ovom selu vreme kada započinje ovaj specifičan doček Nove godine.
Na taj način, karneval postaje način proslave ovog svetitelja, kroz tradiciju koja kombinuje duhovnost, mistiku i humor. Iako maskirani učesnici karnevala donose humor i satire, duboko utemeljeni u ovoj tradiciji je i poštovanje prema Svetom Vasiliju, koji je zaštitnik celokupne zajednice i njenog duhovnog života.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Centralni događaj je svadbena povorka, gde "mladoženja" i "mlada" obilaze sve kuće u selu, donoseći sreću i blagostanje domaćinima
Vevčanski karneval je poznat po svojoj satiričnoj i provokativnoj prirodi. Učesnici, skriveni iza maštovitih maski i kostima, kroz humor i ironiju komentarišu aktuelna društvena i politička dešavanja. Maske se izrađuju u tajnosti i nikada se ne ponavljaju, što svako izdanje karnevala čini jedinstvenim. Centralni događaj je svadbena povorka, gde "mladoženja" i "mlada" obilaze sve kuće u selu, donoseći sreću i blagostanje domaćinima.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Maske se izrađuju u tajnosti i nikada se ne ponavljaju, što svako izdanje karnevala čini jedinstvenim
Iako je karneval duboko ukorenjen u tradiciji i identitetu Vevčana, njegov odnos sa Makedonskom pravoslavnom crkvom - Ohridskom arhiepiskopijom nije uvek bio jednostavan. Zbog provokativnih maski koje su ponekad uključivale verske motive, Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija je izražavala zabrinutost i apelovala na učesnike da pokažu poštovanje prema verskim simbolima.
Organizatori karnevala su, s druge strane, naglašavali da nemaju uvid u izbor maski, jer se one pripremaju u tajnosti, ali su pozivali na uzdržanost kako bi se izbegle kontroverze.
Uprkos povremenim tenzijama, Vevčanski karneval ostaje simbol kulturnog nasleđa i slobode izražavanja. Svake godine privlači hiljade posetilaca iz zemlje i inostranstva, koji dolaze da osete duh tradicije, kreativnosti i zajedništva. Ovaj jedinstveni događaj ne samo da obeležava nove godine po julijanskom kalendaru, već i slavi vitalnost i otpornost duha jednog malog sela koje, kroz vekove, uspeva da pomiri i očuva pravoslavnu veru i svoje običaje i identitet.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. utorak po Pedesetnici objašnjava kako, kroz duhovnu refleksiju, preobražaj i unutrašnje očišćenje od greha, Nova godina predstavlja početak puta samospoznaje i spasenja, koji bi trebalo da započne upravo u ovom periodu.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.