Foto: SPCPatrijarh Porfirije i episkopi Aleksej i Dositej služili su liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i Svetog Vasilija Velikog, 14. januara po novom kalendaru, u beogradskoj Sabornoj crkvi, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, proslavljajući početak Nove godine po Julijanskom kalendaru. Na ovom molitvenom sabranju, ispunjenom duhovnom snagom i zajedništvom, patrijarhu su služili vikarni episkopi Aleksej i Tihon, kao i sveštenoslužitelji Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, dok je hor Prvog beogradskog pevačkog društva sa posebnim poštovanjem i nadahnućem izvodio crkveno pojaње.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Nakon svete liturgije, patrijarh Porfirije je prisutnima uputio blagoslov i čestitke, izražavajući zahvalnost za dugogodišnje postojanje Prvog beogradskog pevačkog društva, koje je, kao stub crkvene kulture i tradicije, osnovano još 1853. godine. U svom obraćanju, patrijarh je istakao važnost muzike i poja u duhovnom životu Crkve, naglašavajući da muzika nije samo umetnost, već put ka svetosti.
- Čestitam slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i blagodarimo na divnom pojanju na današnjoj liturgiji, ali i na pojanju koje traje skoro dva veka ovde u Sabornoj crkvi u Beogradu, kao i širom vaseljenje, gde god se sabiraju pravoslavni Srbi - kazao je patrijarh i dodao:
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i episkopi Aleksej i Dositej služili su liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
- Neka Gospod blagoslovi sve one koji su danas članovi Prvog beogradskog pevačkog društva, a da da život večni svima onima koji su prethodili. Neka njihovim molitvama i mi uzrastamo i u pojanju, u slavljanju Boga, ali i u svakoj vrlini, u svakom dobru - rekao je patrijarh Porfirije, dodajući da posebno čestita mlađim članovima hora, moleći se da im Bog podari snagu i mudrost da se ugledaju na svetitelje i sve one koji su od samog početka ugradili sebe u izgradnju ovog prestižnog kulturnog društva.
Patrijarh je na kraju svoje besede uputio i čestitku povodom Nove godine, pozivajući sve prisutne da svaki dan u svom životu dožive kao priliku za služenje Bogu i rodu, čime je podsetio na dublje značenje vremena:
- Svaki dan da nam bude Nova godina, svaki dan da nam bude nova prilika za služenje Bogu i rodu, i svaka godina da nam bude godina Gospodnja. To znači da bude godina u kojoj Gospod već jeste sa nama, ali i da mi svakim put iznova se opredeljujemo da budemo sa Njim, i da je to jedini normalni, ispravni, zdravi način života.
Ove mudre reči patrijarha Porfirija pozivaju nas da u svakoj godini, svakom danu, tražimo Gospodnju blizinu, da u svakoj prilici težimo životu ispunjenom ljubavlju, verom i pobožnošću.
Od drevnih Vavilonaca do rimskih reformi, pravoslavnog i kineskog kalendara, Nova godina izražava univerzalnu ljudsku težnju za mirom, obnovom i zajedništvom, dok različiti običaji širom sveta oslikavaju bogatstvo kultura i tradicija.
Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. utorak po Pedesetnici objašnjava kako, kroz duhovnu refleksiju, preobražaj i unutrašnje očišćenje od greha, Nova godina predstavlja početak puta samospoznaje i spasenja, koji bi trebalo da započne upravo u ovom periodu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Jedinstvena tradicija u srcu Severne Makedonije spaja satiru, misticizam i duhovnost u slavlju Pravoslavne nove godine, dok svaka maska krije priču o prošlosti i sadašnjosti.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.