Foto: SPCPatrijarh Porfirije i episkopi Aleksej i Dositej služili su liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i Svetog Vasilija Velikog, 14. januara po novom kalendaru, u beogradskoj Sabornoj crkvi, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, proslavljajući početak Nove godine po Julijanskom kalendaru. Na ovom molitvenom sabranju, ispunjenom duhovnom snagom i zajedništvom, patrijarhu su služili vikarni episkopi Aleksej i Tihon, kao i sveštenoslužitelji Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, dok je hor Prvog beogradskog pevačkog društva sa posebnim poštovanjem i nadahnućem izvodio crkveno pojaње.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Nakon svete liturgije, patrijarh Porfirije je prisutnima uputio blagoslov i čestitke, izražavajući zahvalnost za dugogodišnje postojanje Prvog beogradskog pevačkog društva, koje je, kao stub crkvene kulture i tradicije, osnovano još 1853. godine. U svom obraćanju, patrijarh je istakao važnost muzike i poja u duhovnom životu Crkve, naglašavajući da muzika nije samo umetnost, već put ka svetosti.
- Čestitam slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i blagodarimo na divnom pojanju na današnjoj liturgiji, ali i na pojanju koje traje skoro dva veka ovde u Sabornoj crkvi u Beogradu, kao i širom vaseljenje, gde god se sabiraju pravoslavni Srbi - kazao je patrijarh i dodao:
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i episkopi Aleksej i Dositej služili su liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
- Neka Gospod blagoslovi sve one koji su danas članovi Prvog beogradskog pevačkog društva, a da da život večni svima onima koji su prethodili. Neka njihovim molitvama i mi uzrastamo i u pojanju, u slavljanju Boga, ali i u svakoj vrlini, u svakom dobru - rekao je patrijarh Porfirije, dodajući da posebno čestita mlađim članovima hora, moleći se da im Bog podari snagu i mudrost da se ugledaju na svetitelje i sve one koji su od samog početka ugradili sebe u izgradnju ovog prestižnog kulturnog društva.
Patrijarh je na kraju svoje besede uputio i čestitku povodom Nove godine, pozivajući sve prisutne da svaki dan u svom životu dožive kao priliku za služenje Bogu i rodu, čime je podsetio na dublje značenje vremena:
- Svaki dan da nam bude Nova godina, svaki dan da nam bude nova prilika za služenje Bogu i rodu, i svaka godina da nam bude godina Gospodnja. To znači da bude godina u kojoj Gospod već jeste sa nama, ali i da mi svakim put iznova se opredeljujemo da budemo sa Njim, i da je to jedini normalni, ispravni, zdravi način života.
Ove mudre reči patrijarha Porfirija pozivaju nas da u svakoj godini, svakom danu, tražimo Gospodnju blizinu, da u svakoj prilici težimo životu ispunjenom ljubavlju, verom i pobožnošću.
Od drevnih Vavilonaca do rimskih reformi, pravoslavnog i kineskog kalendara, Nova godina izražava univerzalnu ljudsku težnju za mirom, obnovom i zajedništvom, dok različiti običaji širom sveta oslikavaju bogatstvo kultura i tradicija.
Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. utorak po Pedesetnici objašnjava kako, kroz duhovnu refleksiju, preobražaj i unutrašnje očišćenje od greha, Nova godina predstavlja početak puta samospoznaje i spasenja, koji bi trebalo da započne upravo u ovom periodu.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Jedinstvena tradicija u srcu Severne Makedonije spaja satiru, misticizam i duhovnost u slavlju Pravoslavne nove godine, dok svaka maska krije priču o prošlosti i sadašnjosti.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.