Otkrijte duhovni smisao Pravoslavne Nove godine i saznajte koje crkve slede julijanski kalendar u očuvanju drevne tradicije.
Srpska pravoslavna crkva i vernici širom sveta 14. januara proslavljaju početak Nove godine po julijanskom kalendaru, u narodu poznatu i kao Pravoslavnu Novu godinu. Ovaj datum ima duboko ukorenjeno značenje u crkvenom kalendaru i duhovnoj tradiciji, jer se preklapa sa praznikom Obrezanja Gospodnjeg i danom posvećenim Svetom Vasiliju Velikom.
Srpska pravoslavna crkva, zajedno sa još nekim pomesnim crkvama, koristi julijanski kalendar za bogoslužbene potrebe. Julijanski kalendar, koji je uveo Julije Cezar 45. godine pre Hristovog rođenja, zaostaje za gregorijanskim kalendarom 13 dana zbog razlike u astronomskom računanju vremena. Stoga se Nova godina po julijanskom kalendaru pada 14. januara po savremenom računanju.
Za pravoslavne vernike, ovaj datum nije samo prilika za svetovno slavlje početka nove godine, već i za duhovno preispitivanje, molitvu i zahvalnost Bogu.
Shutterstock
Srpska pravoslavna crkva i vernici širom sveta 14. januara proslavljaju početak Nove godine po julijanskom kalendaru
Osim Srpske pravoslavne crkve, julijanski kalendar prate i Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Gruzijska pravoslavna crkva i Sveta gora. Ove crkve ostaju verne starom kalendaru kako bi očuvale kontinuitet i jedinstvo sa tradicijom ranohristićanske crkve. Na tim prostorima, Pravoslavna Nova godina se dočekuje svećano, uz bogoslužja, molebane za blagoslov nove godine i obrede zahvalnosti.
Pravoslavna Nova godina je vreme kada se osvrćemo na proteklu godinu i uz molitvu koračamo u novu, s nadom i verom u Božji blagoslov. Ovaj dan nas podseća da je svaka godina dragoceni dar Božji, kao i prilika za duhovni napredak, pokajanje i dobročinstvo. Slavljem po julijanskom kalendaru, pravoslavni svet izražava duboko poštovanje prema bogatoj tradiciji i veri koja nadilazi vreme, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost u Hristu.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Od drevnih Vavilonaca do rimskih reformi, pravoslavnog i kineskog kalendara, Nova godina izražava univerzalnu ljudsku težnju za mirom, obnovom i zajedništvom, dok različiti običaji širom sveta oslikavaju bogatstvo kultura i tradicija.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.