Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
U okviru Moravskih duhovnih večeri u Pasjanu održano je predavanje pod nazivom „O ispovesti“. Gost predavač bio je episkop novobrdski Ilarion, koji je u prepunoj sali Doma kulture „Sveta Bosiljka“ govorio o značaju Svete tajne ispovesti u životu svakog hrišćanina.
Ova duhovna tribina sabrala je brojno monaštvo, sveštenstvo i verni narod ovog kraja, koji su sa velikom pažnjom pratili izlaganje arhijereja. Predavanje je organizovano sa ciljem produbljivanja razumevanja ispovesti kao temelja ličnog i zajedničkog života u Crkvi.
Dvostruko značenje ispovesti - slavljenje Boga i pokajanje
Na početku izlaganja vladika Ilarion je objasnio dvostruko značenje reči „ispovedati“ – kao slaviti i kao ispovedati se. Podsetivši na reči psalma: „Ispovedajte se Gospodu jer je dobar“, ukazao je da ispovest nije samo priznanje greha, već i slavljenje Boga. Naglasio je da bez ispovesti nema istinskog slavljenja Boga, ali ni istinskog duhovnog života. Ispovest nas uvodi u odnos sa Bogom i otvara prostor za duhovnu obnovu.
SPC/Eparhija Crnogorsko-Primorska
Vladika novobrdski Ilarion održao je predavanje "O ispovesti" u Domu kulture „Sveta Bosiljka“ u Pasjanu
Govoreći dalje, istakao je da je ispovest neophodna kako bismo živeli rasterećeni od bremena greha. Čovek svoj teret predaje Gospodu Isusu Hristu, koji je došao da ponese grehe sveta.
Ispovest ima i zajedničarsku dimenziju. Ona čuva i obnavlja zajednicu – bračnu, crkvenu i monašku. Sve što nas odvaja od zajednice potrebno je ispovediti i prinesti Gospodu.
Šta treba ispovedati?
Vladika je govorio i o tome šta treba ispovedati. Navodeći da, prema iskušenju Gospoda u pustinji, postoje tri kategorije grehova koje je potrebno ispovedati: slastoljublje, slavoljublje i srebroljublje.
Posebno je naglasio značaj lične pripreme za ispovest. Ta priprema podrazumeva molitveno preispitivanje savesti pred ikonom pred kojom se molimo. Ipak, lična molitva nije dovoljna bez Svete tajne ispovesti. Neophodno je otići pod Hristov epitrahilj svom svešteniku i ispovediti grehe kojih smo svesni. Tada vernik dobija razrešenje i duhovno olakšanje.
Odgovarajući na pitanje koliko često se treba ispovedati, vladika je istakao da je u svemu potrebno naći meru. Vernicima je savetovao da se ispovedaju najmanje četiri puta godišnje, uoči velikih postova, ali i svaki put kada osete duhovnu potrebu. Ispovest ne treba svoditi na puko pravilo. Sa druge strane, ne treba je ni izbegavati, svesni da nosimo teret greha.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Iza slavnih imena krije se zajednički predak iz Like čija loza otkriva fascinantnu povezanost naučnika koji je oblikovao svet i žene koja je stajala pored Josipa Broza Tita.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.