Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Srpska pravoslavna crkva 14. januara obeležava tri značajna praznika: Obrezanje Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Svetog Vasilija Velikog i početak Nove godine po julijanskom kalendaru. Ovi praznici objedinjeno predstavljaju dubinu bogoslovske poruke, bogato istorijsko nasleđe i poziv na duhovnu obnovu. Oni vernicima pružaju priliku za promišljanje o Hristovom ispunjenju zakona, životu jednog od najvećih svetitelja Crkve i novom početku u svetlosti vere i molitve.
Printscreen
Ikona Obrezanje Gospodnje
Obrezanje Gospodnje: Svedočanstvo Hristove ljudske prirode
Osmoga dana po rođenju, Bogočovek Isus Hristos bio je donesen u hram i obrezan prema starozavetnom zakonu ustanovljenom u vreme praoca Avrama. Ovom prilikom nadenuto Mu je ime Isus, kako je arhangel Gavrilo objavio Presvetoj Bogorodici.
Činom obrezanja, Hristos je pokazao da je istinski primio ljudsku prirodu i ispunio zakon koji je sam postavio. Obrezanje, kao starozavetna praksa, bilo je predobraz novozavetnog krštenja koje ljudima donosi duhovnu obnovu. U poslanici Galatima apostol Pavle svedoči: „Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar“ (Gal. 6, 15).
Iako ovaj praznik nema predprazništva ni poprazništva, on nas podseća na duboko značenje Hristovog prihvatanja ljudske prirode i Njegovu pripremu za spasenje celokupnog roda ljudskog.
Printscreen
Ikona Svetog Vasilija Velikog
Sveti Vasilije Veliki: Pčela Crkve Hristove
Jedan od najvažnijih otaca Crkve, Sveti Vasilije Veliki,rođen je u doba cara Konstantina. Svoje mladalačke godine proveo je u Atini, gde je izučavao filozofiju, retoriku, astronomiju i druge nauke, upoznajući se sa Grigorijem Bogoslovom i Julijanom Odstupnikom. Krstio se na reci Jordanu, što je označilo početak njegovog dubokog predanja Bogu i Crkvi.
Kao episkop kesarijski, Sveti Vasilije je proveo gotovo deset godina braneći pravoslavnu veru i uređujući crkveni život. Njegova bogoslovska dela i liturgijski doprinos čine ga jednom od najvećih ličnosti u istoriji hrišćanstva. Liturgija Svetog Vasilija služi se deset puta godišnje, ostavljajući neizbrisiv pečat na duhovni život vernika.
Upokojio se 1. januara 379. godine, ostavivši neizbrisiv trag u bogoslovlju, duhovnosti i liturgijskom životu Crkve. Slavi se kao duhovni pastir, nepokolebljivi borac za istinu i utešitelj u Hristu.
Shutterstock
Srpsla pravoslavna crkva 14. januara proslavlja tri praznika
Poziv na duhovnu obnovu
Ovaj praznični dan poziva sve vernike na promišljanje o dubini svoje vere i nadi u spasenje koje nam Hristos daruje. Obrezanje Gospodnje i život Svetog Vasilija Velikog podsećaju nas na važnost ispunjavanja Božijeg zakona i trajnog duhovnog uzrastanja. Njihov primer neka nam bude putokaz na našem životnom i duhovnom putu.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Susret u Patrijaršijskom dvor održan je uoči predstojeće posete patrijarha srpskog Mitropoliji australijsko-novozelandskoj, gde će se susresti sa vernim narodom i srpskom zajednicom.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.
U besedi za četvrtak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovu silu koja ne samo što pobedjuje smrt, nego otvara put svakome ko veruje.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Antima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta velikomučenica Efimija. Katolička crkva obeležava Svete Kornelija, papu, i Kiprijana, episkopa i mučenika, dok Jevreji danas obeležavaju peti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Antima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta velikomučenica Efimija. Katolička crkva obeležava Svete Kornelija, papu, i Kiprijana, episkopa i mučenika, dok Jevreji danas obeležavaju peti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.