Praznici koji nas podsećaju na Hristovo ispunjenje zakona i na život Svetog Vasilija Velikog donose vernicima duhovnu obnovu na početku julijanske godine.
Srpska pravoslavna crkva 14. januara obeležava tri značajna praznika: Obrezanje Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Svetog Vasilija Velikog i početak Nove godine po julijanskom kalendaru. Ovi praznici objedinjeno predstavljaju dubinu bogoslovske poruke, bogato istorijsko nasleđe i poziv na duhovnu obnovu. Oni vernicima pružaju priliku za promišljanje o Hristovom ispunjenju zakona, životu jednog od najvećih svetitelja Crkve i novom početku u svetlosti vere i molitve.
Printscreen
Ikona Obrezanje Gospodnje
Obrezanje Gospodnje: Svedočanstvo Hristove ljudske prirode
Osmoga dana po rođenju, Bogočovek Isus Hristos bio je donesen u hram i obrezan prema starozavetnom zakonu ustanovljenom u vreme praoca Avrama. Ovom prilikom nadenuto Mu je ime Isus, kako je arhangel Gavrilo objavio Presvetoj Bogorodici.
Činom obrezanja, Hristos je pokazao da je istinski primio ljudsku prirodu i ispunio zakon koji je sam postavio. Obrezanje, kao starozavetna praksa, bilo je predobraz novozavetnog krštenja koje ljudima donosi duhovnu obnovu. U poslanici Galatima apostol Pavle svedoči: „Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar“ (Gal. 6, 15).
Iako ovaj praznik nema predprazništva ni poprazništva, on nas podseća na duboko značenje Hristovog prihvatanja ljudske prirode i Njegovu pripremu za spasenje celokupnog roda ljudskog.
Printscreen
Ikona Svetog Vasilija Velikog
Sveti Vasilije Veliki: Pčela Crkve Hristove
Jedan od najvažnijih otaca Crkve, Sveti Vasilije Veliki,rođen je u doba cara Konstantina. Svoje mladalačke godine proveo je u Atini, gde je izučavao filozofiju, retoriku, astronomiju i druge nauke, upoznajući se sa Grigorijem Bogoslovom i Julijanom Odstupnikom. Krstio se na reci Jordanu, što je označilo početak njegovog dubokog predanja Bogu i Crkvi.
Kao episkop kesarijski, Sveti Vasilije je proveo gotovo deset godina braneći pravoslavnu veru i uređujući crkveni život. Njegova bogoslovska dela i liturgijski doprinos čine ga jednom od najvećih ličnosti u istoriji hrišćanstva. Liturgija Svetog Vasilija služi se deset puta godišnje, ostavljajući neizbrisiv pečat na duhovni život vernika.
Upokojio se 1. januara 379. godine, ostavivši neizbrisiv trag u bogoslovlju, duhovnosti i liturgijskom životu Crkve. Slavi se kao duhovni pastir, nepokolebljivi borac za istinu i utešitelj u Hristu.
Shutterstock
Srpsla pravoslavna crkva 14. januara proslavlja tri praznika
Poziv na duhovnu obnovu
Ovaj praznični dan poziva sve vernike na promišljanje o dubini svoje vere i nadi u spasenje koje nam Hristos daruje. Obrezanje Gospodnje i život Svetog Vasilija Velikog podsećaju nas na važnost ispunjavanja Božijeg zakona i trajnog duhovnog uzrastanja. Njihov primer neka nam bude putokaz na našem životnom i duhovnom putu.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedinstvena tradicija u srcu Severne Makedonije spaja satiru, misticizam i duhovnost u slavlju Pravoslavne nove godine, dok svaka maska krije priču o prošlosti i sadašnjosti.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. utorak po Pedesetnici objašnjava kako, kroz duhovnu refleksiju, preobražaj i unutrašnje očišćenje od greha, Nova godina predstavlja početak puta samospoznaje i spasenja, koji bi trebalo da započne upravo u ovom periodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.