Vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za 13. subotu po Duhovima osvetljava nevidljivu moć Hristove krotkosti. Kao voda koja tiho teče planinskim stazama, On čisti dim starog zakona i greha, ne lomi stučene trske, ne viče, a ipak pokreće srca i rasplamsava Božju svetlost u onima što su zastranili.
Njegove reči podsećaju da istinska sila ne leži u kazni ni u gromovitim sudovima, već u blagom, ali odlučnom delovanju koje ispravlja, leči i budi ono što je još neugaslo u ljudskoj duši. Kroz ovu besedu vladika Nikolaj pokazuje kako tiha ljubav i krotkost imaju snagu da preobraze svet – onaj unutrašnji, u srcima ljudi, ali i onaj oko nas, u zajednici koju Hristos dolazi da spase.
Beseda o karakteru Hristovom, kako ga proreče Isaija
Neće vikati ni ružiti: niti će se
čuti glas Njegov po ulicama; trske
stučene neće prelomiti i lana što se
dimi neće ugasiti, javljaće sud po
istini. (Isa. 42, 2–3)
Ko imaše više prava od Gospoda Sina Božjeg da viče na zemlji, u vinogradu Svome, na bezakonike? Ko imaše više prava da ruži grešnike, koji naružiše Boga i zakon Božji? O krotosti umilna, neviđena među ljudima! O čista vodo planinska, koja se s visine slivaš i ćutke pereš nečistoću naselja ljudskih!
Mnogi bezbožnici misle da bi poverovali u Hrista kad bi čuli od Njega reči ne blage nego gromovite. No šta je bolje, neka kažu bezbožnici: da li reči gromovite, sa vikom i hukom, koje prolaze bez dejstva kao dim teran vetrom, ili reči blage, koje imaju dejstvo groma? Može li legion gromova isterati legion đavola iz jednog posednutog čoveka? Ta legion gromova puklo je nad Gadarom, no legion đavola u ludom čoveku nisu to ni osetili. Ni na demone Gospod Isus ne vikaše, nego im tiho reče da izađu, i oni poslušno izlažahu.
Nije stvar, braćo, u vici i u kritici, nego u sili.
Trske stučene neće prelomiti i lana što se dimi neće ugasiti. Ovo se odnosi na Stari zavet, čiji duh su Fariseji bili stukli sasvim i pretrpali formalnostima subotarskim, i koji se samo još dimio, ali nije davao svetlost ljudima, zbog otupelog razuma i okamenjenog srca ljudi. Neće Gospod prelomiti stučenu trsku niti će ugasiti sasvim prituljeni oganj onoga zakona koga je On dao.
Još se odnosi ovo i na ljude grešne. Ljude utučene grehom neće On dokončati, niti grešnike u kojima se svetlost božanska pretvorila u dim ugasiti, nego će trsku ispraviti i oganj božanski u ljudima rasplamsati. Jer zbog grešnika je On i došao u svet.
Javljaće sud lagano i krotko, ali sa silom koju istina sama sobom nosi. Ponašaće se blago i krotko, i sa sažaljenjem i milošću slično lekaru – no daleko uzvišenije i srdačnije – nego lekar kad uđe u kuću bezumnih.
O Gospode krotki i tihi, ispuni nas Tvojom prekrasnom krotošću i tihošću. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi otkriva čudesnu snagu Crkve koja nadmašuje svaku filozofiju, umetnost i kulturu, pozivajući svakoga da se približi večnom domu Božjem.
U besedi za 12. četvrtak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Isaijina proročanstva, otkrivajući večnu moć, mir i ljubav u rođenju Spasitelja koji spaja nebo i zemlju.
U tumačenju proroka Isaije, vladika Nikolaj Velimirović govori o najvećoj tajni vere: kako su ljudi gledali Spasitelja, a nisu prepoznali da u Njemu obitava večni Bog.
U svojoj besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako prorok Isaija vidi svet u kome sukobi nestaju, a ljudi se okupljaju u veri, ljubavi i miru.
Proročanstvo Isaije, koje sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači u svojoj besedi za 13. sredu po Duhovima, otkriva Hrista kao temelj bez koga nema ni spasenja, ni smisla ljudskog postojanja.
U besedi za 13. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zašto Isaijino proročanstvo o Preteči i dalje odzvanja kroz vekove i kako nas poziva da prepoznamo sopstvenu pustinju i pripremimo je za dolazak Hrista.