U Kuranu, Isus se obraća Bogu i kaže: „Govorio sam im samo ono što si mi Ti naredio: ‘Obožavajte Alaha, mog Gospodara i vašeg Gospodara.’“ (5:117)
Verovanja o Isusu Hristu razlikuju se među pripadnicima različitih religija. Za neke je on Sin Božji, za druge utelovljeni Bog, dok ga pojedini smatraju mudrim čovekom ili duhovnim vođom. Međutim, u islamu, pogled na Isusa (na arapskom: Isa) dolazi direktno iz Kurana - poslednje Božije objave, koja je, prema muslimanskom verovanju, očuvana u svom izvornom obliku. U Kuranu Isus izjavljuje: "Ja sam Alahov sluga. Dao mi je Knjigu i učinio me poslanikom.“ (Kuran, sura Merjem 19:30)
Isus: Poseban Božiji Poslanik
Muslimani veruju da je Isus bio običan čovek, ali izuzetno poseban, jer ga je sam Bog (Alah) izabrao za svog poslanika. Njegovo rođenje bilo je čudesno – bez oca – i bio je obdaren mnogim čudima. Suština njegove misije bila je ista kao i kod prethodnih proroka: da podstakne ljude da obožavaju jednog Boga i da žive pravedno, kako bi stekli spasenje na budućem svetu.
Marija: Blagoslovena Majka
Shutterstock/Zsolt Horvath
Isusova majka Marija (ar. Merjem) zauzima posebno mesto u islamu. Kuran je opisuje kao čistu, pobožnu i izabranu ženu. Anđeo Džibril (Gabrijel) joj je doneo vest o čudesnom začeću: "Tako Alah stvara što hoće; kad nešto odluči, On samo rekne: 'Budi!' – i ono biva.“ (Kuran, 3:47)
wikipedia
Ikona Blagovesti, na kojoj je prikazan Gabrije (Džibril) kako Mariji (Merejem) saopštava dobre vesti.
U strahu od osude naroda, Marija se povukla i u samoći rodila Isusa, pod palmom, uz izvor vode. Kuran svedoči da je Isus, kao novorođenče, progovorio kako bi odbranio čast svoje majke i rekao: "Ja sam Alahov sluga...“ (19:30), što je jedno od njegovih prvih čuda.
Isusova Čuda i Poruka
Tokom svog života, Isus je, uz Božije dopuštenje, činio čuda: lečio bolesne, vraćao vid slepima, oživljavao mrtve, pravio pticu od gline koja bi oživela kad bi u nju dunuo. Kuran ga citira:
"Došao sam vam sa znakom od Gospodara vašeg... I izlečiću slepca i gubavca, i oživeću mrtve, s Alahovom dozvolom... Alah je Gospodar moj i vaš, pa ga obožavajte – to je pravi put.“ (3:49-51)
Isus je širio poruku ljubavi, milosti i iskrene vere u Boga. Propovedao je Božiji zakon (Injil – Jevanđelje), potvrđujući prethodne objave.
Nije Razapet, već Uzdignut
Muslimani veruju da Isusa nisu ubili ni razapeli, iako se tako činilo. Kuran tvrdi:
"A oni su rekli: "Mi smo ubili Mesiju, Isaa, sina Merjemina, Alahovog poslanika!" – ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, već im se pričinilo... Alah ga je Sebi uzdigao.“ (4:157-158)
Prema islamu, Isus nije umro, već je uzdignut Bogu, odakle će se ponovo vratiti pre Sudnjeg dana, kao pravedni vođa i znak Božijeg milosrđa.
Isus u Islamu: Časni Poslanik, a ne Božji Sin
Shutterstock/godongphoto
Isus Hrist
Muslimani ne veruju da je Isus bio Božji sin, jer „Alah nije uzeo sina, uzvišen je On nad tim...“ (19:35). Veruju da je bio Božiji poslanik, kao i Noje, Avram, Mojsije i Muhamed. On je pozivao na obožavanje samo jednog Boga - što je suština svih Božijih objava.
Obnova Isusove poruke
Muslimani smatraju da je originalna Isusova poruka vremenom bila izmenjena. Zato je, šest vekova kasnije, Bog poslao poslednjeg poslanika, Muhameda (mir s njim), i objavio mu Kuran – poslednju i večnu Božiju reč, koja potvrđuje Isusovu misiju i ispravlja zablude koje su se pojavile o njegovom identitetu.
U Kuranu, Isus se obraća Bogu i kaže: „Govorio sam im samo ono što si mi Ti naredio: ‘Obožavajte Alaha, mog Gospodara i vašeg Gospodara.’“ (5:117)
Kako Muslimani slede Isusovu poruku
Muslimani veruju da slede izvornu poruku Isusa - potpunu pokornost Bogu (islam), veru u sve njegove poslanike i življenje po moralnim načelima. Isus je za muslimane jedan od pet velikih poslanika i poštovanje prema njemu je deo vere.
Niko ne može biti musliman ako ne veruje u Isusa kao Božijeg poslanika i esiju.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
Prvi dan meseca muharema donosi priliku vernicima za molitvu, razmišljanje i duhovnu obnovu, uz poruke o strpljenju, žrtvi i poverenju u Boga koje ovaj značajan datum nosi kroz generacije.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Prvi dan meseca muharema donosi priliku vernicima za molitvu, razmišljanje i duhovnu obnovu, uz poruke o strpljenju, žrtvi i poverenju u Boga koje ovaj značajan datum nosi kroz generacije.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.