Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije - emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
U srcu Arizone pravoslavni vernici okupili su se u Crkvi Svetog Save u Finiksu da bi dočekali svog duhovnog pastira episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog Maksima.
Četvrta nedelja Velikoga posta bila je ispunjena radošću i blagoslovom, dok su deca u srpskim narodnim nošnjama sa hlebom, solju i cvećem pozdravila vladiku, izražavajući dobrodošlicu i poštovanje koje ova zajednica neguje prema svojoj crkvi i njenom pastiru. Svetu liturgiju, uz sasluženje jeromonaha Vasilija Gavrilovića, protojereja-stavrofora Janka Trbovića i protojereja-stavrofora Dragomira Tube, služio je episkop Maksim, donoseći duhovnu radost i utehu prisutnima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Najvažniji trenutak ovog sabranja bio je čin rukopoloženja ipođakona Dušana Đorđeva u čin đakona. U prisustvu vernog naroda, porodice i prijatelja, Dušan je načinio svoj prvi korak u svešteničkom služenju, dok je crkva jednoglasno klicala: „Aksios – dostojan!“ Njegov put, sada osveštan blagoslovom, postao je svedočanstvo o veri, predanosti i odgovornosti pred Bogom i Crkvom. Episkop Maksim je u besedi istakao dubinu i težinu ovog poziva:
- U ovom svetom trenutku, povereno ti je da hodiš sa narodom Božjim u njegovim nevoljama, da nosiš njegova stradanja kao svoja, da njegove potrebe uznosiš u molitvi Gospodu i da svoj život posvetiš služenju u smirenju i ljubavi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
U duhu zahvalnosti i priznanja, episkop Maksim je ordenom Svetog Sevastijana prvog stepena odlikovao dugogodišnju parohijanku Dragicu Lipović za njenu nesebičnu posvećenost zajednici. Njena požrtvovanost i ljubav prema Crkvi odjekuju kao primer pravog hrišćanskog služenja.
Poseban značaj ovom saboru dao je i istaknuti član parohije, bivši državni tužilac Arizone, gospodin Mark Brnović, koji je nominovan za ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji. Episkop Maksim mu je uputio blagoslovene reči, podsećajući na odgovornost i čast koja ga čeka u diplomatskoj službi:
Foto: preuzeto sa spc.rs
- Kao episkop, i u ime cele naše eparhije, izražavam srdačne čestitke našem dragom Marku Brnoviću povodom njegove nominacije za ambasadora od strane predsednika Trampa. Neka vas Gospod blagoslovi, daruje vam mudrost i blagost i rukovodi vašim nastojanjima, eda biste sve svoje darove mogli da uložite u dostojno zastupanje ove zemlje u Republici Srbiji, na dobrobit obeju država, svesni pogleda na svet, etosa i društvenih načela naše hrišćanske vere - kazao je vladika Maksim i dodao:
- Upućujemo i najtoplije želje vašoj dragoj supruzi Suzan i vašim kćerima za blagosloveni i plodonosni boravak na Balkanu, kao i posebne čestitke vašoj majci povodom njenog 90. rođendana, koji je sinoć proslavila. Neka vas blagodat Božja prati, uvaženi gospodine Brnoviću, u nastojanjima da čuvate mir, podstičete pomirenje i zastupate pravdu među narodima i državama. Znajte da smo svi veoma ponosni na vas.
Proslava je nastavljena u parohijskoj sali, gde se sabrani narod, uz pesmu i radost, prisetio koliko je vera ona svetlost koja ujedinjuje i osvetljava puteve. Bio je to dan ispunjen blagodarnošću, ljubavlju i zajedništvom – dan u kojem je crkva Svetog Save postala dom u kojem su se duše ispunile milošću i nadom.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
Na svečanosti povodom Dana nezavisnosti Grčke u Beloj kući američki predsednik primio je nesvakidašnji dar i hvalospeve bez presedana. Grčka pravoslavna zajednica slavila je svoj veliki dan, dok je Tramp iskoristio priliku da istakne snagu grčkog naroda i njegov značaj u Americi.
Na svečanosti posvećenoj grčkoj istoriji i pravoslavlju, američki predsednik od arhiepiskopa Elpidofora dobio je zlatni krst, ali i priznanje koje je iznenadilo mnoge. Da li je ovakvo poređenje primer mudrosti ili političke pristrasnosti?
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.