OLTAR SE OTVORIO, A NA STEPENICAMA SU SE POJAVILI LJUDI U SVETLU: Neverovatna priča sveštenika o 40-dnevnoj liturgiji
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
U svetom hramu posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju, duhovnom svetioniku srpskog naroda u Patersonu, služena je svečana liturgija kojoj su prisustvovali mnogi vernici, kao i ugledni gosti iz otadžbine i dijaspore. Božansku službu služio je episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, uz sasluženje protojereja-stavrofora Đokana Majstorovića i đakona Vladimira Srbljaka.
Hram, koji od 1934. godine okuplja vernike u veri i molitvi, toga dana bio je ispunjen molitvenim tihovanjem i slavopojem, dok su zlatni zraci svetlosti padali na ikone svetitelja, obasjavajući molitvena lica sabranog naroda. Među prisutnima bili su i prestolonaslednik Aleksandar i princeza Katarina, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj svečani trenutak, svedočeći neraskidivoj vezi srpskog naroda s njegovim duhovnim i istorijskim korenima.
Blagodareći Gospodu na ovom sabranju, u molitvenoj tišini stajali su i dr Vladimir Božović, generalni konzul Srbije u Njujorku, vicekonzul Marija Krstić, Lazar Parošli, direktor Organizacije srpskih studenata u Americi, kao i veliki dobrotvori Danijela i Jugoslav Čeliković. Njihovo prisustvo svedoči o važnosti očuvanja vere i narodnog jedinstva, bez obzira na daljinu i godine razdvojenosti od otačastva.
Hram Svetog Jovana Krstitelja, sa svojom prepoznatljivom arhitekturom, ikonostasom i freskopisom koji odišu duhovnom dubinom i lepotom pravoslavne umetnosti, bio je toga dana još sjajniji pod svetlom sveća i molitvenih reči.
Episkop Irinej u svojoj besedi istakao je značaj ovog svetog mesta kao utočišta vere i identiteta srpskog naroda u Americi, podsećajući vernike da je Crkva uvek bila i ostala čuvar duhovnog nasleđa, jezika i kulture. Naglasio je da su ovakva bogosluženja prilika da se ojača zajedništvo i vera, a da Sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je pripravio put Gospodu, i danas pripravlja puteve u srcima onih koji mu s ljubavlju prilaze.
Ova sveta liturgija, ispunjena molitvom i duhovnom radošću, bila je još jedan dokaz da je Hram Svetog Jovana Krstitelja u Patersonu ne samo dom molitve, već i živi svetionik pravoslavlja i srpstva u Americi. Uz zvuk crkvenih zvona i tiho uzdignute molitve, vernici su toga dana izašli iz hrama osnaženi blagodaću, sa verom da će i dalje, vođeni Hristovom ljubavlju, svedočiti istinu i svetlost pravoslavlja na ovom kontinentu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Ispelo se 27 ljudi, svi koji su pošli na liturgiju. Najmlađi, deveteogodišnji Uroš Bojić je došao sa majkom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Blagodat Božija se ne gubi odlaskom u goste ili ostajanjem na agapama, objasnio je otac Dejan.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.