OLTAR SE OTVORIO, A NA STEPENICAMA SU SE POJAVILI LJUDI U SVETLU: Neverovatna priča sveštenika o 40-dnevnoj liturgiji
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
U svetom hramu posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju, duhovnom svetioniku srpskog naroda u Patersonu, služena je svečana liturgija kojoj su prisustvovali mnogi vernici, kao i ugledni gosti iz otadžbine i dijaspore. Božansku službu služio je episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, uz sasluženje protojereja-stavrofora Đokana Majstorovića i đakona Vladimira Srbljaka.
Hram, koji od 1934. godine okuplja vernike u veri i molitvi, toga dana bio je ispunjen molitvenim tihovanjem i slavopojem, dok su zlatni zraci svetlosti padali na ikone svetitelja, obasjavajući molitvena lica sabranog naroda. Među prisutnima bili su i prestolonaslednik Aleksandar i princeza Katarina, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj svečani trenutak, svedočeći neraskidivoj vezi srpskog naroda s njegovim duhovnim i istorijskim korenima.
Blagodareći Gospodu na ovom sabranju, u molitvenoj tišini stajali su i dr Vladimir Božović, generalni konzul Srbije u Njujorku, vicekonzul Marija Krstić, Lazar Parošli, direktor Organizacije srpskih studenata u Americi, kao i veliki dobrotvori Danijela i Jugoslav Čeliković. Njihovo prisustvo svedoči o važnosti očuvanja vere i narodnog jedinstva, bez obzira na daljinu i godine razdvojenosti od otačastva.
Hram Svetog Jovana Krstitelja, sa svojom prepoznatljivom arhitekturom, ikonostasom i freskopisom koji odišu duhovnom dubinom i lepotom pravoslavne umetnosti, bio je toga dana još sjajniji pod svetlom sveća i molitvenih reči.
Episkop Irinej u svojoj besedi istakao je značaj ovog svetog mesta kao utočišta vere i identiteta srpskog naroda u Americi, podsećajući vernike da je Crkva uvek bila i ostala čuvar duhovnog nasleđa, jezika i kulture. Naglasio je da su ovakva bogosluženja prilika da se ojača zajedništvo i vera, a da Sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je pripravio put Gospodu, i danas pripravlja puteve u srcima onih koji mu s ljubavlju prilaze.
Ova sveta liturgija, ispunjena molitvom i duhovnom radošću, bila je još jedan dokaz da je Hram Svetog Jovana Krstitelja u Patersonu ne samo dom molitve, već i živi svetionik pravoslavlja i srpstva u Americi. Uz zvuk crkvenih zvona i tiho uzdignute molitve, vernici su toga dana izašli iz hrama osnaženi blagodaću, sa verom da će i dalje, vođeni Hristovom ljubavlju, svedočiti istinu i svetlost pravoslavlja na ovom kontinentu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Ispelo se 27 ljudi, svi koji su pošli na liturgiju. Najmlađi, deveteogodišnji Uroš Bojić je došao sa majkom.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.