OLTAR SE OTVORIO, A NA STEPENICAMA SU SE POJAVILI LJUDI U SVETLU: Neverovatna priča sveštenika o 40-dnevnoj liturgiji
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
U svetom hramu posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju, duhovnom svetioniku srpskog naroda u Patersonu, služena je svečana liturgija kojoj su prisustvovali mnogi vernici, kao i ugledni gosti iz otadžbine i dijaspore. Božansku službu služio je episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, uz sasluženje protojereja-stavrofora Đokana Majstorovića i đakona Vladimira Srbljaka.
Hram, koji od 1934. godine okuplja vernike u veri i molitvi, toga dana bio je ispunjen molitvenim tihovanjem i slavopojem, dok su zlatni zraci svetlosti padali na ikone svetitelja, obasjavajući molitvena lica sabranog naroda. Među prisutnima bili su i prestolonaslednik Aleksandar i princeza Katarina, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj svečani trenutak, svedočeći neraskidivoj vezi srpskog naroda s njegovim duhovnim i istorijskim korenima.
Blagodareći Gospodu na ovom sabranju, u molitvenoj tišini stajali su i dr Vladimir Božović, generalni konzul Srbije u Njujorku, vicekonzul Marija Krstić, Lazar Parošli, direktor Organizacije srpskih studenata u Americi, kao i veliki dobrotvori Danijela i Jugoslav Čeliković. Njihovo prisustvo svedoči o važnosti očuvanja vere i narodnog jedinstva, bez obzira na daljinu i godine razdvojenosti od otačastva.
Hram Svetog Jovana Krstitelja, sa svojom prepoznatljivom arhitekturom, ikonostasom i freskopisom koji odišu duhovnom dubinom i lepotom pravoslavne umetnosti, bio je toga dana još sjajniji pod svetlom sveća i molitvenih reči.
Episkop Irinej u svojoj besedi istakao je značaj ovog svetog mesta kao utočišta vere i identiteta srpskog naroda u Americi, podsećajući vernike da je Crkva uvek bila i ostala čuvar duhovnog nasleđa, jezika i kulture. Naglasio je da su ovakva bogosluženja prilika da se ojača zajedništvo i vera, a da Sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je pripravio put Gospodu, i danas pripravlja puteve u srcima onih koji mu s ljubavlju prilaze.
Ova sveta liturgija, ispunjena molitvom i duhovnom radošću, bila je još jedan dokaz da je Hram Svetog Jovana Krstitelja u Patersonu ne samo dom molitve, već i živi svetionik pravoslavlja i srpstva u Americi. Uz zvuk crkvenih zvona i tiho uzdignute molitve, vernici su toga dana izašli iz hrama osnaženi blagodaću, sa verom da će i dalje, vođeni Hristovom ljubavlju, svedočiti istinu i svetlost pravoslavlja na ovom kontinentu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Ispelo se 27 ljudi, svi koji su pošli na liturgiju. Najmlađi, deveteogodišnji Uroš Bojić je došao sa majkom.
Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra I, mitropolit šumadijski je, uz prisustvo kraljevske porodice, bogoslužio u Crkvi Svetog Georgija, naglašavajući u svojoj besedi značaj Božanskog mira i duhovne povezanosti između prošlosti i večnosti.
Na sastanku u Beogradu razgovarano je o izazovima pravoslavlja u savremenom svetu, produbljivanju veza srpskog i grčkog naroda i ustupanju svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog Nikolaja Žičkog.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Mitropolita Fotija u porti hrama su dočekali starešina hrama protojerej Aleksandar Jeftić i arhijerejski namesnik brčanski protojerej Miodrag Tošić
Papa Aleksandar VI umro je najverovatnije otrovan, nakon oproštajne večere priređene u počast sina 6. augusta 1503.
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Nakon papine sahrane započinje složen proces izbora novog poglavara Rimokatoličke crkve, koji ima dugu tradiciju čiji koreni sežu u srednjovekovnu praksu.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.