OLTAR SE OTVORIO, A NA STEPENICAMA SU SE POJAVILI LJUDI U SVETLU: Neverovatna priča sveštenika o 40-dnevnoj liturgiji
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
U svetom hramu posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju, duhovnom svetioniku srpskog naroda u Patersonu, služena je svečana liturgija kojoj su prisustvovali mnogi vernici, kao i ugledni gosti iz otadžbine i dijaspore. Božansku službu služio je episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, uz sasluženje protojereja-stavrofora Đokana Majstorovića i đakona Vladimira Srbljaka.
Hram, koji od 1934. godine okuplja vernike u veri i molitvi, toga dana bio je ispunjen molitvenim tihovanjem i slavopojem, dok su zlatni zraci svetlosti padali na ikone svetitelja, obasjavajući molitvena lica sabranog naroda. Među prisutnima bili su i prestolonaslednik Aleksandar i princeza Katarina, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj svečani trenutak, svedočeći neraskidivoj vezi srpskog naroda s njegovim duhovnim i istorijskim korenima.
Blagodareći Gospodu na ovom sabranju, u molitvenoj tišini stajali su i dr Vladimir Božović, generalni konzul Srbije u Njujorku, vicekonzul Marija Krstić, Lazar Parošli, direktor Organizacije srpskih studenata u Americi, kao i veliki dobrotvori Danijela i Jugoslav Čeliković. Njihovo prisustvo svedoči o važnosti očuvanja vere i narodnog jedinstva, bez obzira na daljinu i godine razdvojenosti od otačastva.
Hram Svetog Jovana Krstitelja, sa svojom prepoznatljivom arhitekturom, ikonostasom i freskopisom koji odišu duhovnom dubinom i lepotom pravoslavne umetnosti, bio je toga dana još sjajniji pod svetlom sveća i molitvenih reči.
Episkop Irinej u svojoj besedi istakao je značaj ovog svetog mesta kao utočišta vere i identiteta srpskog naroda u Americi, podsećajući vernike da je Crkva uvek bila i ostala čuvar duhovnog nasleđa, jezika i kulture. Naglasio je da su ovakva bogosluženja prilika da se ojača zajedništvo i vera, a da Sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je pripravio put Gospodu, i danas pripravlja puteve u srcima onih koji mu s ljubavlju prilaze.
Ova sveta liturgija, ispunjena molitvom i duhovnom radošću, bila je još jedan dokaz da je Hram Svetog Jovana Krstitelja u Patersonu ne samo dom molitve, već i živi svetionik pravoslavlja i srpstva u Americi. Uz zvuk crkvenih zvona i tiho uzdignute molitve, vernici su toga dana izašli iz hrama osnaženi blagodaću, sa verom da će i dalje, vođeni Hristovom ljubavlju, svedočiti istinu i svetlost pravoslavlja na ovom kontinentu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Ispelo se 27 ljudi, svi koji su pošli na liturgiju. Najmlađi, deveteogodišnji Uroš Bojić je došao sa majkom.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra I, mitropolit šumadijski je, uz prisustvo kraljevske porodice, bogoslužio u Crkvi Svetog Georgija, naglašavajući u svojoj besedi značaj Božanskog mira i duhovne povezanosti između prošlosti i večnosti.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Vernici danas obnavljaju uspomenu na arhijereja koji je blagim, ali mudrim govorom i delima ostavio trag dublji od svakog naslova i svake epohe.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.