OLTAR SE OTVORIO, A NA STEPENICAMA SU SE POJAVILI LJUDI U SVETLU: Neverovatna priča sveštenika o 40-dnevnoj liturgiji
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
U svetom hramu posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju, duhovnom svetioniku srpskog naroda u Patersonu, služena je svečana liturgija kojoj su prisustvovali mnogi vernici, kao i ugledni gosti iz otadžbine i dijaspore. Božansku službu služio je episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, uz sasluženje protojereja-stavrofora Đokana Majstorovića i đakona Vladimira Srbljaka.
Hram, koji od 1934. godine okuplja vernike u veri i molitvi, toga dana bio je ispunjen molitvenim tihovanjem i slavopojem, dok su zlatni zraci svetlosti padali na ikone svetitelja, obasjavajući molitvena lica sabranog naroda. Među prisutnima bili su i prestolonaslednik Aleksandar i princeza Katarina, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj svečani trenutak, svedočeći neraskidivoj vezi srpskog naroda s njegovim duhovnim i istorijskim korenima.
Blagodareći Gospodu na ovom sabranju, u molitvenoj tišini stajali su i dr Vladimir Božović, generalni konzul Srbije u Njujorku, vicekonzul Marija Krstić, Lazar Parošli, direktor Organizacije srpskih studenata u Americi, kao i veliki dobrotvori Danijela i Jugoslav Čeliković. Njihovo prisustvo svedoči o važnosti očuvanja vere i narodnog jedinstva, bez obzira na daljinu i godine razdvojenosti od otačastva.
Hram Svetog Jovana Krstitelja, sa svojom prepoznatljivom arhitekturom, ikonostasom i freskopisom koji odišu duhovnom dubinom i lepotom pravoslavne umetnosti, bio je toga dana još sjajniji pod svetlom sveća i molitvenih reči.
Episkop Irinej u svojoj besedi istakao je značaj ovog svetog mesta kao utočišta vere i identiteta srpskog naroda u Americi, podsećajući vernike da je Crkva uvek bila i ostala čuvar duhovnog nasleđa, jezika i kulture. Naglasio je da su ovakva bogosluženja prilika da se ojača zajedništvo i vera, a da Sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je pripravio put Gospodu, i danas pripravlja puteve u srcima onih koji mu s ljubavlju prilaze.
Ova sveta liturgija, ispunjena molitvom i duhovnom radošću, bila je još jedan dokaz da je Hram Svetog Jovana Krstitelja u Patersonu ne samo dom molitve, već i živi svetionik pravoslavlja i srpstva u Americi. Uz zvuk crkvenih zvona i tiho uzdignute molitve, vernici su toga dana izašli iz hrama osnaženi blagodaću, sa verom da će i dalje, vođeni Hristovom ljubavlju, svedočiti istinu i svetlost pravoslavlja na ovom kontinentu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Ispelo se 27 ljudi, svi koji su pošli na liturgiju. Najmlađi, deveteogodišnji Uroš Bojić je došao sa majkom.
Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra I, mitropolit šumadijski je, uz prisustvo kraljevske porodice, bogoslužio u Crkvi Svetog Georgija, naglašavajući u svojoj besedi značaj Božanskog mira i duhovne povezanosti između prošlosti i večnosti.
Na svečanosti povodom godišnice Vojne akademije, patrijarh srpski istakao je neraskidivu vezu između vojne službe i duhovne snage, podsećajući mlade oficire da su znanje, vera i ljubav prema otadžbini temelji nepobedivosti.
Poziv na rušenje saborne crkve u Prištini izazvao je duboku zabrinutost među Srbima i svim onima koji veruju u očuvanje kulturnog nasleđa, dok Eparhija raško-prizrenska oštro osuđuje ovaj ekstremistički čin.
Odlukom državnih vlasti posle 1945. godine ova arhivska građa crkvene provenijencije data je „na staranje“ Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.
U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Meštani sela Jovac kažu kako je jedan od njih, Dragoljub Krstić, sanjao da napravi crkvu u stablu drveta.
Danas spomenički fond tog groblja čini oko 3.000 nadgrobnih ploča, uključujući i deo prenetih sa Starog sefardskog groblja.
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
U svetu gde su se pravila odevanja izmenila, malo ko zna da Biblija strogo zabranjuje nošenje odeće suprotnog pola. Arhimandrit Sava upozorava na značaj ove zapovesti i objašnjava zašto njeno zanemarivanje može imati ozbiljne duhovne posledice.
Odlukom državnih vlasti posle 1945. godine ova arhivska građa crkvene provenijencije data je „na staranje“ Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.
U svim hramovima Evropske eparhije MPC – OA, 23. marta uzdizaće se molitve za pokoj duša nastradalih u požaru u diskoteci „Puls“, dok će vernici širom kontinenta prikupljati pomoć za porodice stradalih i povređenih.