Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Na praznik Svetog proroka Ageja i Svete Teofanije carice, kada Crkva proslavlja Materice, episkop budimljansko-nikšićki Metodije služio je liturgiju u manastiru Svetog apostola Luke u Župi Nikšićkoj, Crna Gora. Tokom liturgije vladika je krstio Kseniju Ostojić, a po završetku bogosluženja osveštani su slavski kolač i žito, u čast Svete carice Teofanije, a svoj imendan proslavila je monahinja Teofanija iz Župskog manastira.
- Ovdje počinje pravi, istinski život rađanjem u Hristu a onda hođenjem za Hristom i taj očekivani i dožudni preobražaj u Hristu, koji treba svi da postignemo blagodaću Božjom, a onda i na koncu tog puta i podviga ovozemaljskog i vaskrsenja u vaskrslom Hristu - kazao je vladika Metodije u svojoj besedi, a potom dodao:
- Danas slavimo i Praoce, njih pominjemo, ali pominjemo i materi naše. Materice danas proslavljamo i spremili smo veze i sveze da, na prvom mjestu, svežemo našu mati Jefimiju, a te su sveze sveze ljubavi. Ako sveze kojim druge vežemo nisu ljubav, onda ne možemo da dobijemo ništa zauzvrat, niti da možemo istinski, pravi odnos ostvarimo i postignemo na koji nas je Gospod prizvao u tom sveštenom hodu kojim idemo za njim.
Vladika je dalje istakao:
- Nikad ne smemo da zaboravimo da je ovo zemlja i prostor u kome se bez obzira kakve su spoljašnje životne okolnosti i prilike, jer se neprestani rat vodi, rat na duhovnom planu a ovo i ako se kad desi spolja, ne daj Bože, da dođe do rata i sukoba, to je samo posledica duhovne stvarnosti - istakao je episkop, a onda je upozorio:
- I kad je mir, rat je na duhovnom planu, jer kaže apostol Pavle: "Mi ne ratujemo protiv tela i krvi, nego ratujemo protiv sila tame i sila iz podnebesja, demonskih sila". Kažu da je najveće postignuće Satanino ako ubedi ljude da on ne postoji i da nema razloga da straže nad sobom i nad svojom dušom, nad svojim bićem sveukupnim koje nam je Bog darivao kad nas je poslao u ovaj svet s poverenjem da ćemo dobar rat ratovati i dobro ovaj put hrišćanski prohoditi - besedio je episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
- Kad odavde izađemo - dodao je vladika Metodije - ohrabreni i oblagodaćeni silom Božjom, mi se protiv te tame borimo svetlošću Hristovom.
- To uvek zapamtite. Nikad svojom snagom i svojom silom, svojom veštinom, pameću, iskustvom, znanjem nego se borimo uvek i samo imenom Hristovim i tada nam je pobeda zagarantovana, jer je on onaj koji je pobedio ovaj svet, u smislu njegove palosti.
Vladika se osvrnuo na imendan nonahinje ove svetinje:
- Sestri Teofaniji na ovom njenom blagoslovenom monaškom putu da Gospod da kreposti i sile da kao i dosada istraje, do poslednjeg svog izdihanija služeći Hristu i svojim sestrama u ovoj svetoj porodici, Kseniji koja stupa na ovaj put u zajednici Crkve u životu Crkve da joj Bog da da uzraste u meru rasta visine Hristove, ono što je nama svima Hristos naznačio, a svima nama da da Gospod smirenja, krotosti, molitvenosti i nade u Gospoda da idemo i da nam da snage na ovom putu, a ponajpre ljubavi - poučavao je episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Ivan Crnogorčevića je sveštenik, a njegova supruga etno-pevačica Danica je izvela numeru koja je obišla čitav svet. Njihov brak je jedinstven, a ljubav prema Bogu ih je spojila.
Ova relikvija, čije se poreklo vezuje za Svetog apostola Luku, nosi bogatu istoriju i simbol je duhovne i kulturne baštine Crne Gore. Da li će ponovo naći svoje mesto pored ruke Svetog Jovana Krstitelja i kivota Svetog Petra Cetinjskog?
Na ročištu u Nikšiću, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o posledicama optužbi koje su, kako tvrdi, trajno narušile njegov ugled i odnose u sredini u kojoj živi i služi, osvrćući se i na širu društvenu pozadinu ovog slučaja.
U saopštenju se navodi da je Verska komisija, 1978. godine, Narodnom muzeju dala na čuvanje relikviju „gde je pod misterioznim okolnostima nestao njen najvredniji dragulj“.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da Crkva uživa najveće poverenje među građanima Crne Gore, dok su državne institucije na znatno nižem nivou poverenja.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.