U saopštenju se navodi da je Verska komisija, 1978. godine, Narodnom muzeju dala na čuvanje relikviju „gde je pod misterioznim okolnostima nestao njen najvredniji dragulj“.
Povodom saopštenja Skupštine Crne Gore od 14. decembra 2024. godine pod naslovom „Predsednik Mandić poklonio predsedniku parlamenta Malte ikonu Bogorodice Filermose“, Narodni muzej Crne Gore uputio je reagovanje u kojem demantuje navode da je pod misterioznim okolnostima Ikona nestala dok je bila na čuvanju.
"U saopštenju se navodi da je Verska komisija, 1978. godine, Narodnom muzeju dala na čuvanje Ikonu Bogorodice Filermose „gde je pod misterioznim okolnostima nestao njen najvredniji dragulj“. Želimo da verujemo da je ova konstatacija saopštena iz razloga neinformisanosti, jer je utvrđeno da je Ikona Narodnom muzeju predata u stanju u kojem se i danas nalazi, što je potvrđeno izveštajem iz 1978. godine“ navodi se u reagovanju.
Wikipedia
Bogorodice Filermose
To znači da, poručuju oni, kako je u saopštenju navedeno, „najvrednjij dragulj“ nije nestao tokom njenog čuvanja u Narodnom muzeju.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uputio je krajem novembra snažan apel za povratak jedne od tri najveće hrišćanske relikvije, čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Filerimske, u Cetinjski manastir, iz kog je ova ikona u vihoru komunističkog doba odneta.
- Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Filerimske poznata je od davnina. Predanje kaže da ju je naslikao Sveti Apostol i Jevanđelist Luka. Bila je u istočnim zemljama, na Rodosu, zatim na Malti, a kasnije je, zajedno sa rukom Svetog Jovana Krstitelja i česticom Časnog Krsta Hristovog, preneta u Rusiju za vreme cara Pavla. Čudesnim putem, ove svetinje su dospele u Jugoslaviju. Majka cara Nikolaja predala ih je na čuvanje kralju Aleksandru Karađorđeviću, poslednjem pravoslavnom vladaru u pravoslavnim zemljama.
Govoreći o sadašnjem statusu ikone, mitropolit nije skrivao razočaranje:
- Naše vlasti nisu pokazale razumevanje da se ova velika svetinja, ikona Presvete Bogorodice Filerimske, izloži ovde, pored ćivota Svetog Petra Cetinjskog i ostalih svetinja. Umesto toga, iz sebičnih interesa, ikona je smeštena u muzej. Ne samo da je tamo stavljena, već je i nedostupna vernicima. Prema dostupnim informacijama, poslata je na restauraciju, ali se postavlja pitanje da li imamo stručnjake koji su dorasli zadatku da obnove ikonu staru skoro dve hiljade godina.
"Trebalo bi da je pored ruke Svetog Jovana"
Prilikom završetka zvanične posete predsednika parlamenta Malte Anđela Feruđe Crnoj Gori, predsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić uručio mu je reprodukciju ikone Presvete Bogorodice Filerimske, ističući njen značaj ne samo za hrišćansku veru, već i za istorijsko i kulturno nasleđe Crne Gore.
"Uzevši u obzir njenu veliku istoriju i važnost za celo hrišćanstvo, Mandić je istakao da bi ova svetinja trebala da se ponovo sjedini sa desnicom Svetog Jovana Krstitelja i česticama Časnog krsta u Cetinjskom manastiru, kako bi svoje mesto našla uz kivot Svetog Petra Cetinjskog", rekli su u Mandićevom kabinetu
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Mitropolit je istakao i značaj očuvanja i pravilne restauracije ove ikone koja je kroz vekove prešla dug put, od svetih mesta na istoku do današnjeg Cetinja.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.