Na književnoj večeri u Nikšiću, mitropolit budimljansko-nikšićki poručio da se mudrost, ljubav i žrtva moraju graditi u skladu sa pobedničkim nizom srpskih vitezova.
U prostorijama Matice srpske u Nikšiću održana je svečana promocija knjige akademika Mira Vuksanovića „Njegoševi Crnogorci“, u okviru manifestacije „Dani Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori“. Ovo delo, jedinstven spoj književne umetnosti, istorije, duhovnosti i nauke, okupilo je brojnju publiku, među kojom su bili istaknuti predstavnici kulturnog i duhovnog života. Manifestacija je svojim smirenim i svečanim tonom pružila prostor za promišljanje o korenima, veri i nasleđu srpskog naroda kroz vekove.
Na promociji su govorili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, dr Radenko Šćekić, Aleksandar Ćuković, prof. dr Drago Perović i sam autor, Miro Vuksanović.
Blagoslovena reč koja spaja ime i suštinu
- Uvek me obraduje ova blagoslovena i zlatna reč "srpska", koja živi u našoj Crkvi, u Matici srpskoj i u mnogim drugim institucijama. To je reč koja greje i osvetljava, i po dubini i po širini. Ona u sebi nosi ljubav, toplinu i svetlost, i zagrljaj koji spaja ime sa suštinom. Ta reč je kao majka, nežna, a snažna, koja čuva, teši i spasava - kazao je mitropolit, naglašavajući dubinu i snagu duhovnog identiteta koji ta reč nosi.
On je dodao da je reč „srpska“ postala simbol trajanja, jer u sebi sadrži i ljubav i istinu, i ono što je zemaljsko i nebesko, svetlost koja vodi kroz vekove.
Most između poezije, ljubavi i duhovnosti
Mitropolit Metodije podsetio je da je akademika Mira Vuksanovića imao priliku upoznati pre više godina, ističući da je reč o čoveku čije delo nadahnjuje, ali i obavezuje:
- Imao sam čast da se upoznam sa delom akademika Vuksanovića, i da u njemu prepoznam čoveka koji svojim radom i rečju gradi most između poezije i duhovnosti, između ljubavi i istine. Živo delo daje se i uzima kome hoće, kad hoće i koliko hoće, ali uvek ostaje znak jednog posvećenog truda i dara Božijeg - besedio je mitropolit, izražavajući poštovanje prema autoru i njegovom misionarskom radu u oblasti književnosti i kulture.
On je podsetio da je Vuksanović, kao akademik i pisac, svojim radom potvrdio večnu istinu: da se u srpskoj kulturi ništa veliko ne gradi bez ljubavi i bez žrtve, jer je svaki stvaralački poduhvat, ako je autentičan, delo koje izrasta iz srca i vere.
Foto: spc.rs
Mitropolit Metodije
Narod kao živi sud Božiji
Jedna od najsnažnijih poruka mitropolita Metodija odnosila se na duhovno stanje savremenog čoveka i naroda:
- U njihovo vreme stvari su bile jednostavnije i jasnije, ne zato što je bilo bolje vreme, nego zato što su ljudi bili bolji. Narod nije grupa političara, partija ili institucija, narod je sud Božiji. Narod sve vidi, zna i oseća. On je živi organizam istine, ljubavi i pamćenja - poručio je mitropolit, podsećajući da narod, bez obzira na iskušenja i nedaće, ostaje čuvar duhovnog identiteta i istine.
- Narod nije ni mreža interesa ni grupa privilegovanih. Narod je sila koja se ne da meriti brojem, već dubinom svoje duše. On hrani istinu i pamti ono što drugi zaboravljaju. Narod je sud Božiji, jer se pred njim i pred Bogom sve meri ljubavlju i žrtvom - dodao je mitropolit, naglašavajući večnu dimenziju narodne duhovnosti.
Njegoševi Crnogorci - simbol visine i žrtve
Govoreći o „Njegoševim Crnogorcima“, mitropolit Metodije istakao je da su oni simbol duhovne visine i žrtve, ali i živa slika srpskog naroda kroz vekove:
- Da zablagodarimo na pregnuću i ljubavi, da se poklonimo toj mudrosti i gradimo se u skladu sa pobedničkim nizom srpskih junaka i vitezova, koji su svojim vrhom ledenog brijega Njegoševi Crnogorci i Hercegovci, ali su svojim bićem i korenom duboko utvrđeni u temelje brda srpskog i Hristovog. Bez Hrista ih ne bi bilo ni njih, ni gore, ni zemlje. Tako iznova otkrivamo i potvrđujemo ko smo - kazao je mitropolit.
On je podsetio i na reči Svetog Marka Otšelnika:
- Onaj ko ne izabere da postrada za Istinu Božiju, biće kažnjen mnogo bolnijim stradanjem koje nije izabrao.
Vidljivo i nevidljivo u narodu
Osvrćući se na simboličku i metaforičnu dimenziju Vuksanovićevog dela, mitropolit Metodije podsetio je na "Teoriju ledenog brijega“, koja osvetljava dvostruku prirodu i čoveka i naroda:
- Kao što ledeni brijeg ima svoj vidljivi i nevidljivi deo, tako i narod ima ono što se vidi i ono što živi u dubinama njegovog duha. Vidljivo je naše lice, ali nevidljivo je ono što nas drži vera, sećanje, žrtva i ljubav. Bez tog nevidljivog nema ni vidljivog. Bez korena nema cveta, a srpski cvet, koliko god bio ranjen, uvek iznova niče - poručio je mitropolit, ističući snagu vere i pamćenja koja održava narod kroz vekove.
U obraćanju zbog događaja u Gornjem Zaostru, sveštenstvo, monaštvo i verni narod Eparhije budimljansko-nikšićke upozoravaju na medijski linč, politički pritisak i selektivno delovanje institucija, uz poziv svim građanima na mir i istinu.
Vernici su se okupili da se pomole pred moštima velikog mučenika, dok freske pop Strahinje, ikone Kozme i Radula i Divoševo jevanđelje iz XIV veka otkrivaju skrivenu duhovnu i umetničku riznicu manastira.
Odluka suda o oduzimanju spomenika Pavlu Đurišiću izazvala je talas reakcija i otvorila pitanje odnosa države i Crkve u Crnoj Gori – dok policija pojačava prisustvo, narod i episkopat upozoravaju da je ovo mnogo više od pravnog spora.
Slučaj "Spomenika Pavlu Đurišiću" potresa Crnu Goru – dok sud vidi "bezbednosni rizik", vernici strahuju od novog talasa progona Srpske pravoslavne crkve.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.