Instagram/danica_crnogorcevicOtac ivan Crnogorčević sa suprugom Danicom
Ivan Crnogorčevića je sveštenik, a njegova supruga etno-pevačica Danica je izvela numeru koja je obišla čitav svet. Njihov brak je jedinstven, a ljubav prema Bogu ih je spojila.
Danica Crnogorčević postala je poznata široj javnosti nakon pevanja pesme "Veseli se srpski rode", čiji stihovi su obišli čitav svet. Ova pevačica duhovnih i etno pesama u braku je sa đakonom Ivanom Crnogorčevićem i u toj zajednici imaju četvoro dece.
Usmerenost na veru i poštovanje Boga je ovaj par uputila ka bračnoj zajednici punoj poštovanja, u kojoj kreativnosti ne manjka.
Spajajući Daničin lep glas i đakonov dar za pisanje nastala je pomenuta pesma posvećena srpskom rodu i vanvremenskim svetinjama, koje treba da nam budu na umu svakodnevno - Od Gračanice, Studenice, Ravanice...
Međutim, retko ko zna kako je Ivana Crnogorčevića privukla vera, ali i to da mu je hodočšće na Ostrog promenilo život.
YT/ Даница Црногорчевић
Otac ivan Crnogorčević sa suprugom Danicom
- Otkad sam spoznao sebe, razmišljao sam o smislu života. To pitanje me je uvek tištilo, kako bi Dostojevski rekao: „To su tragična pitanja”, koja nekog susretnu sa 40 godina, a mene, na sreću, u ranoj mladosti. Shvatio sam da mora postojati nešto izvan onog što mi telesnim očima vidimo. Kršten sam kao dete u Srbiji, u Omoljici, odakle je moja majka, a u crkvu sam prvi put otišao s bakom, naučio molitvu “Oče naš” - kaže i dodaje:
- Kada sam završavao osnovnu školu, počeo sam da čitam Stari zavet, koji je za mene bio otkrovenje, i te priče su me ispunjavale i motivisale. Kroz njih sam shvatio da Bog postoji i učestvuje u našem realnom životu - ispričao je jednom prilikom Ivan.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Hodočašće na Ostrog mu promenilo život.
Kako objašnjava do duhovne tranformacija došlo je nakon što je 40 dan čitao Akatist Svetom Vasiliju.
- U srednjoj školi su nastavila da tinjaju stara pitanja. Jednog dana kada je išla litija do manastira Ostrog od Podgorice, bio sam druga godina srednje škole, zakasnio sam i rekao da sutra idem sam. Zaputio sam se peške od Podgorice ka Ostrogu, da bih od Bogetića nastavio bos, po starom narodnom običaju. Rekao sam: “Sveti Vasilije, ako mi ti ne otkriješ pravu istinu, neće niko" - rekao je sveštenik.
Poznanstvo na Ostrogu mu je promenilo život, a lepotu koju doživljava u zajednici sa Bogom ne može rečima da opiše.
- Na Ostrogu zadesim jednog čoveka, koji mi kaže: „Evo, ako čitaš Akatist Svetom Vasiliju 40 dana, Bog će sigurno uslišiti molitvu za koju se molimo”, i ja sam ispoštovao to pravilo i nakon toga mi se put otvorio. Otišao sam kod kivota Svetog Simeona Dajbapskog, gde sam se prvi put ispovedio, pričestio, i tada je počeo moj intenzivni put ka veri i pravoj, istinskoj spoznaji Boga. U tom momentu kada sam spoznao Boga, za mene je sve bilo suvišno. Nijedna lepota ovoga sveta ne može da nadomesti tu lepotu koju doživimo kad smo u zajednici s Bogom - ispričao je otac Ivan Crnogorčević.
Mitropolit je istakao i značaj očuvanja i pravilne restauracije ove ikone koja je kroz vekove prešla dug put, od svetih mesta na istoku do današnjeg Cetinja.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.