YT/Tелевизија Храм, in4s.netČetiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Dopis na kom su ispisane reči mladih iz Nikšića pun je tvrdnji u kojima se oslikava njihova jaka vera i optimizam u ovom, naizgled, mračnom trenutku.
Trojica Nikšićana: Rajko Krivokapić (34), Marinko Jovanović (24) i Dragutin Lalatović (24) koji su 24. novembra uhapšeni u blizini manastira Visoki Dečani zbog natpisa "Kosovo je Srbija" na registarskim tablicama i dalje se nalaze u pritvoru. Portal religija.rs došao je do fotografija pisma koje su mladići poslali portalu in4s.net.
"Budući da su uhapšeni mladići vernici iz eparhije budimljansko-nikšićke, ljudska nam je dužnost najsvetija da tim povodom uputimo protest albanskim institucijama u južnoj srpskoj pokrajini, koje ovom drakonskom merom pokušavaju da zastraše hodočasnike koji iz svih krajeva sveta godinama pohode svetinju hrama pod zaštitom Uneska. Pritvaranje trojice nikšićkih hodočasnika besmisleno je i uzaludno, tim više što je inkriminisani natpis urezan u srce i dušu svakog hodočasnika manastira Visoki Dečani koji poziva na duhovnu visinu i izdizanje iznad ljudskih slabosti svakog čoveka, pa bio on i trenutni vlastodržac na Kosovu i Metohiji", poručili su iz eparhije.
- Nisam ni znala da je Dragutin u nedelju bio na slavi manastira, jer ni sama ne znam koliko puta je odlazio iz Nikšića do Dečana. Čak je 2019. sa našim bratom Dušanom do svetinje više dana putovao biciklom. Uvek mu je bilo najvažnije da stigne na liturgiju i pričešće, ali i da pomogne monaštvu uz pesmu i rad slaveći Gospoda. Često je i sa svojom grupom "Stazama radosti u Zemlji živih" nosio pomoć našem narodu na KiM, najviše u Orahovac. Zato nas je sve u ponedeljak iznenadilo što je uhapšen. Našoj majci Senki, braći i sestrama, nije bilo svejedno kad smo to čuli, a potom i saznali da mu je određen pritvor do 30 dana, ali verujemo da je to ispit naše vere i da će sve biti u redu.
Dodala je da je na KiM i u Dečane godinama vodio hodočasnike, ponekad i po 250 njih.
- Nije im svejedno kada na KiM odjednom dođe 250 Srba. Dragutin je nežna duša, kući nikad nije doneo problem. Trenirao je 12 godina fudbal u nikšićkom FK Sutjeska, upisao je privatni pravni fakultet, pri kraju je studija. Sada radi u Vojsci Crne Gore, bio je i pre petnaestak dana na hodočašću u Jerusalimu. Uz blagoslov blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija i sadašnjeg Joanikija oformio je i humanitarnu grupu. Od plate sebi ništa ne kupuje, sve daje i prilaže onima kojima je najprivrženiji: Srbima na KiM i našoj crkvi - ispričala je monahinja Marija.
AP Darko Vojinovic
Četiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Pismo nade i istrajnosti
U pismu, koje su poslali pozdravili su braću i sestre pozdravom „Hristos vaskrse“.
"Pritvor u kom smo nalazi se u Kosovskoj Mitrovici, gradu svetog Dimitrija. Zatvoreni smo na dan Svetog Stefana Dečanskog, takođe velikomučenik Hristovog. U svemu tome prepoznajemo blagoslov Božiji i od vas molimo molitve, ne za oslobođenje iz zatvora, već za sticanje slobode u Hristu. Kako kaže sveti apostol da živimo u slobodi kojom nas Hristos oslobodi", navodi se u pismu.
Oni su istakli da im dani prolaze u pravoj radosti u slavu Božiju, istakavši da u dan na koji pišu pismo (nedelju) je bio sveštenik da ih pričesti.
Zanimljivo je da je pismo ukrašeno hrišćanskim simbolima, poput krsta, lika Bogorodice i malog Isusa Hrista, što dodatno potvrđuje duboku veru i nadahnuće koje mladići osećaju.
Na kraju pisam poručuju da mesta žalosti nema, već je ovo njihova želja da svetu srpsku zemlju odbrane od prisvajanja.
"Ako se neko žalosti zbog svega ovoga, podsećamo ga na Đedove reči: "Kud će ti bolje nego da stradaš za Kosovo", napisali su braća Dragutin i Marinko.
U saopštenju se navodi, budući da su uhapšeni mladići vernici iz Eparhije budimljansko-nikšićke, ljudska je dužnost da se tim povodom uputi protest albanskim institucijama u južnoj srpskoj pokrajini.
Poznato je da Svedržitelj nikada u ruci nije držao oružje i da je vazda na mir pozivao, a u njegovim rukama knjiga je uvek simbolozovala svetlost baš takvih božanskih poruka. Pa otkuda onda mač u ruci Isusa Hrista na fresci u Visokim Dečanima?
Poseta komandanta KFOR-a ovom pravoslavnom manastiru došla je u istom danu kada je eparhija raško-prizrenska javno iznela zabrinutost zbog novih „javnih i neodgovornih izjava pojedinih javnih ličnosti u kosovskom albanskom društvu“.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.