Printscreen You tube Spiros SigourosManastir Guverneto
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Monah Sofronije od 2012. godine godina boluje od terminalne bolesti motornih neurona. Naime, on boluje od ALS, bolesti od koje je umro i Stiven Hoking.
Godinama živi u svojoj keliji u manastiru na Kritu, komunicira sa kompjuterskim sistemom koji mu omogućava da piše očima. Iako prikovan za krevet, hrani se na sondu i može samo da pomera oči, on je i dalje pun života i vera u boga mu je sve veća.
Davne 2018. godine dao je upravo uz pomoć kompjutera dao intervju, koji je počeo rečima: "Braćo blagoslovena, radujte se u Gospodu"!
- Ja sam monah Sofronije iz I.M. Gouvernetou u Haniji, Krit. U krevetu sam godinama i ne izlazim iz kelije, ali se ne osećam zatvoreno – molitva mi omogućava da komuniciram sa Bogom, kompjuter mi omogućava da komuniciram sa celim svetom - počeo je.
Rekao je da imam ozbiljnu i retku bolest.
Bio univerzitetski profesor, život mu se promenio kad je posetio Svetu goru
Javnost je prvi put saznala za ovog monaha 2018. godine, kada je o njemu progovorio tadašnji Mitropolit Glifade gospodin Pavle, tokom jednog predavanja na Otvorenom univerzitetu Katerini.
Tokom govora prisutni su saznali priču o monahu Sofroniju, iz Svetog manastira Guverneto, koji je zbog bolesti motornih neurona prikovan za krevet, samo pokreće oči i usne i preko kompjutera komunicira očnim kapcima.
Monah Sofronije je treća generacija Grka Amerikanca, bio je profesor na američkom univerzitetu. Strastveni penjač i u potrazi za verom u Boga, iako se bavio i istočnjačkim religijama, bio je dirnut posetom Svetoj Gori, a kasnije i manastiru Guvernetu u Haniji.
Njegov kontakt sa jednim igumanom i tajne Crkve učvrstili su njegovu veru i odlučio je da se zamonaši. Kao iskušenik se razboleo i posle postrigovanja ostao je prikovan za postelju u manastiru gde ga monasi sa velikom ljubavlju neguju.
- Paralizovan sam i mogu samo da pomeram oči. Ali imam veoma blagoslovenu tehnološku pomoć – kompjuterski sistem kojim pišem očima, odnosno koristim ekran kompjutera samo očima. Imam privilegiju da komuniciram sa pacijentima koji pate od teških bolesti poput mene. Internet je alat koji mi služi da kažem utešnu reč, reč našeg Hrista onima koji pate, koji su očajni, koji su izolovani, koji veruju da su u ćorsokaku.
Printscreen You tube Spiros Sigouros
Monah Sofronije
Bol je velika škola, istakao je tada, i ona uči samospoznaji koja vodi ka bratoznanju i na kraju bogopoznanju.
- Bol te ponižava i sa smirenjem naše srce omekšava i otvara se Bogu i bližnjemu. Komuniciram sa ljudima širom sveta koji pate od fizičkih ili mentalnih bolesti. Uz pomoć Božiju, sa svojim iskustvom na krevetu bola, razumem ih, makar i malo da im dam utešnu reč, reč Hrista našeg. Danas je u svetu toliko usamljenosti i previranja i straha. Mi hrišćani koji imamo Božji dar poznavanja Hrista moramo da delimo sa našim bližnjima radost, mir i ljubav koja je Hristos. Nije li to cilj našeg postojanja, da se svi spasemo?
Život je dar od Boga svima nama, naglasio je tada.
- Razumem ovo bolje nego ikada sada kada sam u krevetu. Niko od nas nije došao u život svojom voljom. Pa kako možeš da okončaš svoj život kada ti on zapravo ne pripada? To je, po mom mišljenju, problem našeg vremena, ono u savremenom čoveku neguje sebičan način života, odsečen od društva, od porodice, komšiluka, zavičaja itd. usled čega sebe smatramo nezavisnim, samopokretnim u ovom svetu. Mislim da je pogrešan pogled na život koji čoveka našeg vremena vodi od "samooboženja“ do samoubistva. Razumem da bolesnik ne želi da postane teret drugima ili da ne želi da njegovi najmiliji vide kako pati. To je veoma ponižavajuće – znam to vrlo dobro. Ali ponizni imaju Carstvo Božije.
Printscreen You tube Spiros Sigouros
Manastir Guverneto
Bez Hrista bi, kako je rekao, i ja bio u haosu.
- Postoji još jedan bol koji je bolniji od bola o kome govorimo. I to je bol koji oseća duša, kada joj nedostaje prisustvo Božije, koje sve oživljava i daje smisao ovom ljudskom bolu. Odsustvo Boga iz čovekovog života danas je najbolniji i najnepodnošljiviji bol. Krevet bola me spaja sa Bogom i intenzivnije osećam Njegovu ljubav i prisustvo. Ali to ne znači da ne dolaze trenuci ljudske slabosti. Hrišćaninu su potrebna vera, hrabrost i smelost.
Bog, poručio je, nikada ne ostavlja.
- Bol i teškoće su ponekad nepodnošljivi za ljude. U ovim trenucima jače osećam Božije prisustvo i utehu. Neko bi pitao kako bol može postati blagoslov i šta može značiti "život" kada ste zaglavljeni na krevetu bola? Mislim da odgovor na ova dva pitanja može dati samo Onaj kojeg dobijam i ja u teškim trenucima, kada razmišljam o stradalnom i raspetom Hristu. Prvo je svoj bol pretvorio u blagoslov. I Njegov sopstveni život je na Krstu proslavljen i u svoj istoriji. On je ostao kao Car Slave. To je model i istovremeno ostatak svih bolova.
Ja, kaže, na primer, imam ALS/MND – bolest Stivena Hokinga.
- Nema leka. Paralizovan sam, samo pomeram kapke i usne. Ne gutam, hranim se preko sonde. Ne dišem samostalno, osim uz pomoć ventilatora. Mogu vam reći i detalje, ali dovoljno je ako kažem da ne mogu ništa bez pomoći nekoga ko će se brinuti o meni. Kao mirjanin bio sam veoma nezavisan i to do veoma sebične mere. Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu. Potrebni smo jedni drugima, da budemo u zajednici sa našim bližnjima. Zato je najpozitivniji dobitak moje bolesti moje sjedinjenje sa Bogom, osećajući da mi njegova ljubav ispunjava srce.
Svoje potresno izlaganje je završio rečima:
- Život bez Hrista nije život. Sa Hristom u centru vašeg života imate ljubav, mir i život ima drugo značenje. Kao što je sveti Porfirije rekao: "Hristos je sve“.
(Napomena: Monah Sofronije poslednji put uključio se u program grčke televizije pre 10 meseci kada je iz svoje kelije razgovarao putem kompjutera, a koji se nalazi u okviru teksta)
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Sve više ljudi ulazi u veze iz straha od samoće, a ne iz istinske spremnosti da voli. Pouka jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja pokazuje zbog čega ljubav dolazi tek kada prestane da bude odgovor na sopstveni strah.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
U besedi za petak 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera nije samo običaj ili forma, već put ka spasenju duše, upozoravajući na opasnost njenog zanemarivanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Andreja Kritskog po starom i Svetu mučenicu Marinu - Ognjenu Mariju po novom kalendaru. Katolička crkva danas ne obeležava praznik. Muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Istraga otkriva da je klirik Kritske pravoslavne crkve, koji je u početku važio za žrtvu kriminalaca, postao saučesnik u prisvajanju imovine od 1,5 miliona evra i učesnik mafijaških poslova koji uključuju trgovinu narkoticima, oružjem i ucene.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Sve više ljudi ulazi u veze iz straha od samoće, a ne iz istinske spremnosti da voli. Pouka jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja pokazuje zbog čega ljubav dolazi tek kada prestane da bude odgovor na sopstveni strah.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
U besedi za petak 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera nije samo običaj ili forma, već put ka spasenju duše, upozoravajući na opasnost njenog zanemarivanja.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u pismu učesnicima konferencije govorio je o izazovima savremenog sveta, miru u Svetoj zemlji i potrebi da u drugome prepoznamo bližnjeg.