Printscreen You tube Spiros SigourosManastir Guverneto
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Monah Sofronije od 2012. godine godina boluje od terminalne bolesti motornih neurona. Naime, on boluje od ALS, bolesti od koje je umro i Stiven Hoking.
Godinama živi u svojoj keliji u manastiru na Kritu, komunicira sa kompjuterskim sistemom koji mu omogućava da piše očima. Iako prikovan za krevet, hrani se na sondu i može samo da pomera oči, on je i dalje pun života i vera u boga mu je sve veća.
Davne 2018. godine dao je upravo uz pomoć kompjutera dao intervju, koji je počeo rečima: "Braćo blagoslovena, radujte se u Gospodu"!
- Ja sam monah Sofronije iz I.M. Gouvernetou u Haniji, Krit. U krevetu sam godinama i ne izlazim iz kelije, ali se ne osećam zatvoreno – molitva mi omogućava da komuniciram sa Bogom, kompjuter mi omogućava da komuniciram sa celim svetom - počeo je.
Rekao je da imam ozbiljnu i retku bolest.
Bio univerzitetski profesor, život mu se promenio kad je posetio Svetu goru
Javnost je prvi put saznala za ovog monaha 2018. godine, kada je o njemu progovorio tadašnji Mitropolit Glifade gospodin Pavle, tokom jednog predavanja na Otvorenom univerzitetu Katerini.
Tokom govora prisutni su saznali priču o monahu Sofroniju, iz Svetog manastira Guverneto, koji je zbog bolesti motornih neurona prikovan za krevet, samo pokreće oči i usne i preko kompjutera komunicira očnim kapcima.
Monah Sofronije je treća generacija Grka Amerikanca, bio je profesor na američkom univerzitetu. Strastveni penjač i u potrazi za verom u Boga, iako se bavio i istočnjačkim religijama, bio je dirnut posetom Svetoj Gori, a kasnije i manastiru Guvernetu u Haniji.
Njegov kontakt sa jednim igumanom i tajne Crkve učvrstili su njegovu veru i odlučio je da se zamonaši. Kao iskušenik se razboleo i posle postrigovanja ostao je prikovan za postelju u manastiru gde ga monasi sa velikom ljubavlju neguju.
- Paralizovan sam i mogu samo da pomeram oči. Ali imam veoma blagoslovenu tehnološku pomoć – kompjuterski sistem kojim pišem očima, odnosno koristim ekran kompjutera samo očima. Imam privilegiju da komuniciram sa pacijentima koji pate od teških bolesti poput mene. Internet je alat koji mi služi da kažem utešnu reč, reč našeg Hrista onima koji pate, koji su očajni, koji su izolovani, koji veruju da su u ćorsokaku.
Printscreen You tube Spiros Sigouros
Monah Sofronije
Bol je velika škola, istakao je tada, i ona uči samospoznaji koja vodi ka bratoznanju i na kraju bogopoznanju.
- Bol te ponižava i sa smirenjem naše srce omekšava i otvara se Bogu i bližnjemu. Komuniciram sa ljudima širom sveta koji pate od fizičkih ili mentalnih bolesti. Uz pomoć Božiju, sa svojim iskustvom na krevetu bola, razumem ih, makar i malo da im dam utešnu reč, reč Hrista našeg. Danas je u svetu toliko usamljenosti i previranja i straha. Mi hrišćani koji imamo Božji dar poznavanja Hrista moramo da delimo sa našim bližnjima radost, mir i ljubav koja je Hristos. Nije li to cilj našeg postojanja, da se svi spasemo?
Život je dar od Boga svima nama, naglasio je tada.
- Razumem ovo bolje nego ikada sada kada sam u krevetu. Niko od nas nije došao u život svojom voljom. Pa kako možeš da okončaš svoj život kada ti on zapravo ne pripada? To je, po mom mišljenju, problem našeg vremena, ono u savremenom čoveku neguje sebičan način života, odsečen od društva, od porodice, komšiluka, zavičaja itd. usled čega sebe smatramo nezavisnim, samopokretnim u ovom svetu. Mislim da je pogrešan pogled na život koji čoveka našeg vremena vodi od "samooboženja“ do samoubistva. Razumem da bolesnik ne želi da postane teret drugima ili da ne želi da njegovi najmiliji vide kako pati. To je veoma ponižavajuće – znam to vrlo dobro. Ali ponizni imaju Carstvo Božije.
Printscreen You tube Spiros Sigouros
Manastir Guverneto
Bez Hrista bi, kako je rekao, i ja bio u haosu.
- Postoji još jedan bol koji je bolniji od bola o kome govorimo. I to je bol koji oseća duša, kada joj nedostaje prisustvo Božije, koje sve oživljava i daje smisao ovom ljudskom bolu. Odsustvo Boga iz čovekovog života danas je najbolniji i najnepodnošljiviji bol. Krevet bola me spaja sa Bogom i intenzivnije osećam Njegovu ljubav i prisustvo. Ali to ne znači da ne dolaze trenuci ljudske slabosti. Hrišćaninu su potrebna vera, hrabrost i smelost.
Bog, poručio je, nikada ne ostavlja.
- Bol i teškoće su ponekad nepodnošljivi za ljude. U ovim trenucima jače osećam Božije prisustvo i utehu. Neko bi pitao kako bol može postati blagoslov i šta može značiti "život" kada ste zaglavljeni na krevetu bola? Mislim da odgovor na ova dva pitanja može dati samo Onaj kojeg dobijam i ja u teškim trenucima, kada razmišljam o stradalnom i raspetom Hristu. Prvo je svoj bol pretvorio u blagoslov. I Njegov sopstveni život je na Krstu proslavljen i u svoj istoriji. On je ostao kao Car Slave. To je model i istovremeno ostatak svih bolova.
Ja, kaže, na primer, imam ALS/MND – bolest Stivena Hokinga.
- Nema leka. Paralizovan sam, samo pomeram kapke i usne. Ne gutam, hranim se preko sonde. Ne dišem samostalno, osim uz pomoć ventilatora. Mogu vam reći i detalje, ali dovoljno je ako kažem da ne mogu ništa bez pomoći nekoga ko će se brinuti o meni. Kao mirjanin bio sam veoma nezavisan i to do veoma sebične mere. Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu. Potrebni smo jedni drugima, da budemo u zajednici sa našim bližnjima. Zato je najpozitivniji dobitak moje bolesti moje sjedinjenje sa Bogom, osećajući da mi njegova ljubav ispunjava srce.
Svoje potresno izlaganje je završio rečima:
- Život bez Hrista nije život. Sa Hristom u centru vašeg života imate ljubav, mir i život ima drugo značenje. Kao što je sveti Porfirije rekao: "Hristos je sve“.
(Napomena: Monah Sofronije poslednji put uključio se u program grčke televizije pre 10 meseci kada je iz svoje kelije razgovarao putem kompjutera, a koji se nalazi u okviru teksta)
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Malahija po starom kalendaru i Časne verige Svetog apostola Petra po novom. Katolici proslavljaju Svetog Marcela, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Istraga otkriva da je klirik Kritske pravoslavne crkve, koji je u početku važio za žrtvu kriminalaca, postao saučesnik u prisvajanju imovine od 1,5 miliona evra i učesnik mafijaških poslova koji uključuju trgovinu narkoticima, oružjem i ucene.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Kada bolest i nemoć nadvladaju svakodnevicu, ova molitva postaje most između vere, nade i nevidljive Božje milosti, podsećajući vernika da pažnja i molitva imaju moć da osvetle i najtamnije dane.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.