U OVOM MANASTIRU LJUDI PRONALAZE SPAS: Mole se pred čudotvornom ikonom, a evo kako je ona dospela tu
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Nakon četiri godine pravnih peripetija, manastir Odhigitrija, u Grčkoj, je konačno postigao pobedu u pravnoj borbi, koja je završena presudom o iseljenju stotinu stočara, koji su uprkos isteku ugovora o zakupu, odbijali da napuste svete posede.
Otac Parfenios, iguman manastira, govorio je o svojoj pravnoj borbi, kao i o incidentu koji je izazvao veliku pažnju pre tri godine, kada je anonimna prijava upućena Ekonomskom tužilaštvu tvrdila da manastir prima jedan milion evra subvencija.
Kako je objasnio otac Parfenios, bio je zatečen kada je čuo optužbu, ali je kasnije saznao da je on postao meta jer su stočari koji su imali istečene ugovore zadržavali subvencije koje su njima pripadale, iako su njihovi ugovori davno istekli.
Priča je počela pre pet godina, kada je manastir iznajmljivao zemljište stočarima po vrlo niskoj ceni od 3,5 evra po hektaru godišnje, a stočari su prijavljivali zemljišta i dobijali subvencije. U 2020. većina ugovora je istekla, a manastir je odlučio da zemljište iznese na javnu licitaciju. Stočari su odbili da napuste zemljište, tražili produžetak ugovora koji je manastir tiho odobrio, ali su nastavili da se protive predaji. Iako su uplaćivali novac za najamninu, manastir ga nije primio jer je smatrao da ugovor nije važeći.
Nakon toga manastir je podneo tužbe za iseljenje stočara, koji nisu želeli da napuste posede. Tokom četiri godine sudskih procesa, manastir je morao da se bori protiv neprestane kampanje stočara, koji su organizovali proteste. Nakon svih tužbi, poslednja presuda je doneta 24. septembra 2024. godine, a presuda je bila u korist Manastira Odhigitrija. Pošto su podnosioci prijava tražili da se presuda poništi, sud je odbio njihove zahteve.
U okviru ove pravne borbe, pojavila se i klevetnička prijava protiv igumana, koji je bio ključna ličnost koja je pokušavala da zaštiti manastirske posede. Iako istraga prijave još uvek traje, otac Parfenios je izložio svoj odgovor, ističući da novac o kojem se govori nije otišao njemu, nego stočarima koji su primali subvencije za zemljište koje nisu ni iznajmljivali u skladu sa važećim ugovorima.
Sada, nakon što su pravnim putem rešene sve nepravilnosti i sporne situacije u vezi sa zemljištem, manastir se sprema da pokrene licitaciju za procenu vrednosti zemljišta. Monasi u manastiru obrađuju zemlju, žive po strogim pravilima monaškog života, a takođe pripremaju lekove od maslinovog ulja, bilja i propolisa.
Otac Parfenios, koji je pre nego što je postao monah bio inženjer hemije i imao svoju firmu u Solunu, ima značajnu ulogu u proizvodnji ovih lekova. On je, kao student, upoznao Svetog Paisija na Svetoj Gori, i to je bio trenutak koji ga je odveo u manastir Odhigitrija, jedan od najstarijih manastira na Kritu, koji datira iz 14. veka.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Monasi manastira pozivaju nadležne vlasti da preduzmu mere kako bi zaustavile ove akcije.
Sveta gora je za srpski rod najsvetije mesto na planeti, a po čemu je još jedinstveno pročitajte u ovom tekstu
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Prema lokalnom predanju, Sveti Rafail, Sveti Nikola i Sveta Irina i danas čine čuda. Verujući svedoče da im se svetitelji javljaju u vidu monaha ili prosjaka, ohrabruju ih i upućuju da dođu u manastir na poklonjenje.
Kako se zamonašiti? Kako steći sigurnost u ispravnost svoje odluke? Koji su preduslovi i način stupanja u monašku zajednicu?
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Ljudi vrlo često neka stanja i situacije pripisuju slučajnosti, ali to ne bi trebalo da rade.
Od Presvete Bogorodice do Svete blažene Ane – katiheta Branislav Ilić otkriva nepoznate detalje o majčinskom srcu koje pokreće kult, čuda i duhovnu obnovu srpskog naroda.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Molitve sabranih odzvanjaju kroz vekove – podsećajući da se ljubav prema otadžbini ne gasi ni pred najvećim iskušenjima.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Na putu ka svetinji desila se drama koja je potresla vernike – uznemirujuće informacije o pritiscima, hapšenjima i novim iskušenjima za srpski narod.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.