ŽIVOT BOGORODICE - OD ČUDESNOG ROĐENJA DO NEVIDLJIVOG GROBA: Priča o Mariji, Majci Božjoj
Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri na levoj obali Morave, je značajna svetinja u Srbiji. Iako nije poznato ko je tačno podigao manastir, veruje se da je postojao i pre Boja na Kosovu 1389. godine. Stara crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, bila je potopljena 1954. godine zbog izgradnje hidrocentrale i jezera Međuvršje.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.

Kada je stari manastir potopljen, sve ikone i predmeti su prebačeni u manastir Nikolje, ali je igumanija Katarina ponela samo ovu ikonu, zajedno sa kravom i šivaćom mašinom. Manastir je, prema predajama, obnovljen uz pomoć Majke Božje koja je štitila monahinje i pomogla im u obnovi svetinje.
Danas je manastir Jovanje ženski manastir, i poznat je po svom miru, lepoti i duhovnosti. Brojni vernici dolaze da se pomole za zdravlje, sreću i da ostvare neostvarene želje. Veruje se da Majka Božija naročito pomaže ženama koje žele, ali ne mogu da dobiju decu, kao i onima koji traže pomoć u emotivnim problemima ili kod gubitka stvari.
Za proslavu čudotvorne ikone Brzopomoćnice, ustanovljen je 22. novembar po novom, odnosno 9. novembar po starom kalendaru.

Prema zabeleškama Vuka Karadžića, manastir Jovanje je bio lavra, iz koje se upravljalo sa drugim manastirima Srpske Svete Gore, odnosno sa manastirima u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Manastir Jovanje je više puta stradao i bio opustošen, ali je uvek bio obnovljen.
Jedna od značajnih obnova dogodila se 1936. godine, kada su monahinje iz manastira Kalište na Ohridskom jezeru došle u manastir Jovanje. Uz pomoć vernog naroda i domaćina, monahinje su obnovile manastir, konake i zasadile voće. Takođe su počele da se brinu o deci i drugim nezbrinutim ljudima, pružajući im podršku i pomoć.
Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Kad stoje jedno pored drugog Jevanđelje i krst ili Jevanđelje i ikona, najpre se celiva, uz navedene male poklone, Jevanđelje, onda krst pa ikona
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
Otkrijte duboku simboliku odabira Blažene Ksenije da nakon što joj se muž upokojio, nosi njegovu odeću i kako je kroz ovu transformaciju postala snažan svetionik vere i duhovnog oslobođenja.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete besrebrenike Kira i Jovana po starom i Svete apostole Akilu i Priskilu po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu de Riči, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.