ŽIVOT BOGORODICE - OD ČUDESNOG ROĐENJA DO NEVIDLJIVOG GROBA: Priča o Mariji, Majci Božjoj
Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri na levoj obali Morave, je značajna svetinja u Srbiji. Iako nije poznato ko je tačno podigao manastir, veruje se da je postojao i pre Boja na Kosovu 1389. godine. Stara crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, bila je potopljena 1954. godine zbog izgradnje hidrocentrale i jezera Međuvršje.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.

Kada je stari manastir potopljen, sve ikone i predmeti su prebačeni u manastir Nikolje, ali je igumanija Katarina ponela samo ovu ikonu, zajedno sa kravom i šivaćom mašinom. Manastir je, prema predajama, obnovljen uz pomoć Majke Božje koja je štitila monahinje i pomogla im u obnovi svetinje.
Danas je manastir Jovanje ženski manastir, i poznat je po svom miru, lepoti i duhovnosti. Brojni vernici dolaze da se pomole za zdravlje, sreću i da ostvare neostvarene želje. Veruje se da Majka Božija naročito pomaže ženama koje žele, ali ne mogu da dobiju decu, kao i onima koji traže pomoć u emotivnim problemima ili kod gubitka stvari.
Za proslavu čudotvorne ikone Brzopomoćnice, ustanovljen je 22. novembar po novom, odnosno 9. novembar po starom kalendaru.

Prema zabeleškama Vuka Karadžića, manastir Jovanje je bio lavra, iz koje se upravljalo sa drugim manastirima Srpske Svete Gore, odnosno sa manastirima u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Manastir Jovanje je više puta stradao i bio opustošen, ali je uvek bio obnovljen.
Jedna od značajnih obnova dogodila se 1936. godine, kada su monahinje iz manastira Kalište na Ohridskom jezeru došle u manastir Jovanje. Uz pomoć vernog naroda i domaćina, monahinje su obnovile manastir, konake i zasadile voće. Takođe su počele da se brinu o deci i drugim nezbrinutim ljudima, pružajući im podršku i pomoć.
Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Kad stoje jedno pored drugog Jevanđelje i krst ili Jevanđelje i ikona, najpre se celiva, uz navedene male poklone, Jevanđelje, onda krst pa ikona
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
Otkrijte duboku simboliku odabira Blažene Ksenije da nakon što joj se muž upokojio, nosi njegovu odeću i kako je kroz ovu transformaciju postala snažan svetionik vere i duhovnog oslobođenja.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Mitropolit Isaija sa grupom poklonika sa Kipra ovih dana se nalazi na pokloničkom putovanju po srpskim svetinjama.
Iguman Мanastira Tumane Dimitrije Plećević ispričao је manje poznat detalj u vezi s ikonom, prepričavajući jedan neizvestan trenutak u istoriji manastira koji zovu "Ostrog na Dunavu".
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.