BORIO SE PORTIV JERESI I SAMOM CARU ZABRANIO DA SE PRIČESTI! Danas je Sveti Tarasije, patrijarh Carigradski
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
U nedelju pravoslavlja sećamo se događaja koji su se zbili u 8. i 9. veku kada je Crkva ujedinjena na Sedmom Vaseljenskom Saboru (787. godine) u Nikeji donela važnu odluku o pitanju koje je potresalo jedinstvo Crkve. U samoj svojoj srži problem je bio u nedoumici da li je moguće naslikati Boga kojeg niko nikada nije video, koji je neiskazan, nevidljiv i nepojmljiv? Oci Sedmog sabora su ispovedili i precizno definisali pitanje poštovanja ikona za koje je jasno naznačeno da im ne pripada obožavanje, jer ono pripada samo Bogu, već isključivo poštovanje. Čast koja se ukazuje liku prenosi se na Prvolik, tako da onaj koji se klanja ikoni iskazuje poštovanje ličnosti na njoj naslikanoj, a ne samoj materiji na kojoj je ikona izobražena. Pobeda nad ikonoborcima je zapravo bila potpuna tek 843. godine, za vreme carice Teodore i patrijarha Metodija.
U ovaj dan slavimo pobedu i nad svim jeresima koje su potresale Crkvu i sa kojima se Crkva borila kroz Vaseljenske i Pomesne sabore. Ovo bogoslužbeno slavlje nas poučava da je kroz istoriju sabornost Crkve pravoslavne uvek nadvladavala sve jeresi, razdore i zloslavlje.
U Nedelju pravoslavlja, sveštenstvo i monaštvo Eparhije žičke se sabralo oko svog arhipastira, Mitropolita žičkog Justina, pod svodovima majke srpskih manastira, Studenice. Slavlje Nedelje Pravoverja obeleženo je služenjem molebna koji predstavlja molitveno blagodarenje usmereno na očuvanje mira u Crkvi i obraćenje zabludelih.

Molebnom je načalstvovao mitropolit Justin uz sasluženje arhimandrita Damjana, sekretara Eparhijskog upravnog odbora; arhimadrita Timoteja, sabrata manastira Studenice; protojereja-stavrofora Ljubinka Kostića, arhijerejskog zamenika; protojereja-stavrofora Miloša Bosića, arhijerejskog namesnika užičkog; kao i đakona Stefana Simića i Gorana Vučkovića; u molitvenom prisustvu sveštenstva i monaštva Eparhije žičke koje se sabralo iz svih namesništava i manastira od Drine do Vrnjačke Banje i od Raške do Ljiga. Sledujući Duhu Otaca koji su kroz sveštenu istoriju uvek projavljivali saborni um Crkve Hristove tako i sveštenstvo sabranjem oko arhijereja projavljuje jedinstvo i sledovanje istinskom predanju Crkve.
Kako u svom pisanju o Nedelji pravoslavlja primećuje sveštenik i teolog Jovan Majendorf, posle pobede nad ikonoborstvom došlo je do procvata teologije, ikonografije, bogosluženja i misionarske delatnosti. Pobeda pravoslavlja znači pobedu istine, jedinstva, slobode i duhovnog uzrastanja, kako za Crkvu, tako i za pravoslavne narode.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Od ovih grešnih navika možda su najodvratnije pijanstvo i pušenje duvana, govorio je Starac Sava pskovo-pečerski.
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.