BORIO SE PORTIV JERESI I SAMOM CARU ZABRANIO DA SE PRIČESTI! Danas je Sveti Tarasije, patrijarh Carigradski
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
U nedelju pravoslavlja sećamo se događaja koji su se zbili u 8. i 9. veku kada je Crkva ujedinjena na Sedmom Vaseljenskom Saboru (787. godine) u Nikeji donela važnu odluku o pitanju koje je potresalo jedinstvo Crkve. U samoj svojoj srži problem je bio u nedoumici da li je moguće naslikati Boga kojeg niko nikada nije video, koji je neiskazan, nevidljiv i nepojmljiv? Oci Sedmog sabora su ispovedili i precizno definisali pitanje poštovanja ikona za koje je jasno naznačeno da im ne pripada obožavanje, jer ono pripada samo Bogu, već isključivo poštovanje. Čast koja se ukazuje liku prenosi se na Prvolik, tako da onaj koji se klanja ikoni iskazuje poštovanje ličnosti na njoj naslikanoj, a ne samoj materiji na kojoj je ikona izobražena. Pobeda nad ikonoborcima je zapravo bila potpuna tek 843. godine, za vreme carice Teodore i patrijarha Metodija.
U ovaj dan slavimo pobedu i nad svim jeresima koje su potresale Crkvu i sa kojima se Crkva borila kroz Vaseljenske i Pomesne sabore. Ovo bogoslužbeno slavlje nas poučava da je kroz istoriju sabornost Crkve pravoslavne uvek nadvladavala sve jeresi, razdore i zloslavlje.
U Nedelju pravoslavlja, sveštenstvo i monaštvo Eparhije žičke se sabralo oko svog arhipastira, Mitropolita žičkog Justina, pod svodovima majke srpskih manastira, Studenice. Slavlje Nedelje Pravoverja obeleženo je služenjem molebna koji predstavlja molitveno blagodarenje usmereno na očuvanje mira u Crkvi i obraćenje zabludelih.

Molebnom je načalstvovao mitropolit Justin uz sasluženje arhimandrita Damjana, sekretara Eparhijskog upravnog odbora; arhimadrita Timoteja, sabrata manastira Studenice; protojereja-stavrofora Ljubinka Kostića, arhijerejskog zamenika; protojereja-stavrofora Miloša Bosića, arhijerejskog namesnika užičkog; kao i đakona Stefana Simića i Gorana Vučkovića; u molitvenom prisustvu sveštenstva i monaštva Eparhije žičke koje se sabralo iz svih namesništava i manastira od Drine do Vrnjačke Banje i od Raške do Ljiga. Sledujući Duhu Otaca koji su kroz sveštenu istoriju uvek projavljivali saborni um Crkve Hristove tako i sveštenstvo sabranjem oko arhijereja projavljuje jedinstvo i sledovanje istinskom predanju Crkve.
Kako u svom pisanju o Nedelji pravoslavlja primećuje sveštenik i teolog Jovan Majendorf, posle pobede nad ikonoborstvom došlo je do procvata teologije, ikonografije, bogosluženja i misionarske delatnosti. Pobeda pravoslavlja znači pobedu istine, jedinstva, slobode i duhovnog uzrastanja, kako za Crkvu, tako i za pravoslavne narode.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Od ovih grešnih navika možda su najodvratnije pijanstvo i pušenje duvana, govorio je Starac Sava pskovo-pečerski.
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Sveti Dimitrije rođen je u Solunu, u uglednoj i pobožnoj porodici.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".