BORIO SE PORTIV JERESI I SAMOM CARU ZABRANIO DA SE PRIČESTI! Danas je Sveti Tarasije, patrijarh Carigradski
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
U nedelju pravoslavlja sećamo se događaja koji su se zbili u 8. i 9. veku kada je Crkva ujedinjena na Sedmom Vaseljenskom Saboru (787. godine) u Nikeji donela važnu odluku o pitanju koje je potresalo jedinstvo Crkve. U samoj svojoj srži problem je bio u nedoumici da li je moguće naslikati Boga kojeg niko nikada nije video, koji je neiskazan, nevidljiv i nepojmljiv? Oci Sedmog sabora su ispovedili i precizno definisali pitanje poštovanja ikona za koje je jasno naznačeno da im ne pripada obožavanje, jer ono pripada samo Bogu, već isključivo poštovanje. Čast koja se ukazuje liku prenosi se na Prvolik, tako da onaj koji se klanja ikoni iskazuje poštovanje ličnosti na njoj naslikanoj, a ne samoj materiji na kojoj je ikona izobražena. Pobeda nad ikonoborcima je zapravo bila potpuna tek 843. godine, za vreme carice Teodore i patrijarha Metodija.
U ovaj dan slavimo pobedu i nad svim jeresima koje su potresale Crkvu i sa kojima se Crkva borila kroz Vaseljenske i Pomesne sabore. Ovo bogoslužbeno slavlje nas poučava da je kroz istoriju sabornost Crkve pravoslavne uvek nadvladavala sve jeresi, razdore i zloslavlje.
U Nedelju pravoslavlja, sveštenstvo i monaštvo Eparhije žičke se sabralo oko svog arhipastira, Mitropolita žičkog Justina, pod svodovima majke srpskih manastira, Studenice. Slavlje Nedelje Pravoverja obeleženo je služenjem molebna koji predstavlja molitveno blagodarenje usmereno na očuvanje mira u Crkvi i obraćenje zabludelih.
Molebnom je načalstvovao mitropolit Justin uz sasluženje arhimandrita Damjana, sekretara Eparhijskog upravnog odbora; arhimadrita Timoteja, sabrata manastira Studenice; protojereja-stavrofora Ljubinka Kostića, arhijerejskog zamenika; protojereja-stavrofora Miloša Bosića, arhijerejskog namesnika užičkog; kao i đakona Stefana Simića i Gorana Vučkovića; u molitvenom prisustvu sveštenstva i monaštva Eparhije žičke koje se sabralo iz svih namesništava i manastira od Drine do Vrnjačke Banje i od Raške do Ljiga. Sledujući Duhu Otaca koji su kroz sveštenu istoriju uvek projavljivali saborni um Crkve Hristove tako i sveštenstvo sabranjem oko arhijereja projavljuje jedinstvo i sledovanje istinskom predanju Crkve.
Kako u svom pisanju o Nedelji pravoslavlja primećuje sveštenik i teolog Jovan Majendorf, posle pobede nad ikonoborstvom došlo je do procvata teologije, ikonografije, bogosluženja i misionarske delatnosti. Pobeda pravoslavlja znači pobedu istine, jedinstva, slobode i duhovnog uzrastanja, kako za Crkvu, tako i za pravoslavne narode.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Od ovih grešnih navika možda su najodvratnije pijanstvo i pušenje duvana, govorio je Starac Sava pskovo-pečerski.
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Ono čega nije bilo na njihovoj trpezi jesu krompir i paradajz, a povrća je bilo svega nekoliko.
Na ikonostasu trepti plamen sveće - a ruka koja ju je zapalila možda ne veruje u Boga. Zašto ljudi koji ne veruju i dalje pale sveće u crkvama?
Crkva uči da dom bez vere nije potpun.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru
U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.
Veličanstveno sabranje svetinje pored Golupca obeležilo je 90 godina od dolaska čudotvorne ikone Bogorodice Kurske u Srbiju.
Na ikonostasu trepti plamen sveće - a ruka koja ju je zapalila možda ne veruje u Boga. Zašto ljudi koji ne veruju i dalje pale sveće u crkvama?
Verni narod, sabran u svetinju pored Golupca, slavi čudotvornu ikonu Bogorodice Kurske koja vekovima donosi zaštitu bolesnima i potomstvo bezdetnima, nastavljajući da obasjava živote onih koji joj pristupaju sa verom.
U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru