BORIO SE PORTIV JERESI I SAMOM CARU ZABRANIO DA SE PRIČESTI! Danas je Sveti Tarasije, patrijarh Carigradski
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
U nedelju, 9. marta 2025. godine, Eparhija žička sveeparhijskim sabranjem u manastiru Studenici bogoslužbeno je obeležila Nedelju pravoslavlja.
U nedelju pravoslavlja sećamo se događaja koji su se zbili u 8. i 9. veku kada je Crkva ujedinjena na Sedmom Vaseljenskom Saboru (787. godine) u Nikeji donela važnu odluku o pitanju koje je potresalo jedinstvo Crkve. U samoj svojoj srži problem je bio u nedoumici da li je moguće naslikati Boga kojeg niko nikada nije video, koji je neiskazan, nevidljiv i nepojmljiv? Oci Sedmog sabora su ispovedili i precizno definisali pitanje poštovanja ikona za koje je jasno naznačeno da im ne pripada obožavanje, jer ono pripada samo Bogu, već isključivo poštovanje. Čast koja se ukazuje liku prenosi se na Prvolik, tako da onaj koji se klanja ikoni iskazuje poštovanje ličnosti na njoj naslikanoj, a ne samoj materiji na kojoj je ikona izobražena. Pobeda nad ikonoborcima je zapravo bila potpuna tek 843. godine, za vreme carice Teodore i patrijarha Metodija.
U ovaj dan slavimo pobedu i nad svim jeresima koje su potresale Crkvu i sa kojima se Crkva borila kroz Vaseljenske i Pomesne sabore. Ovo bogoslužbeno slavlje nas poučava da je kroz istoriju sabornost Crkve pravoslavne uvek nadvladavala sve jeresi, razdore i zloslavlje.
U Nedelju pravoslavlja, sveštenstvo i monaštvo Eparhije žičke se sabralo oko svog arhipastira, Mitropolita žičkog Justina, pod svodovima majke srpskih manastira, Studenice. Slavlje Nedelje Pravoverja obeleženo je služenjem molebna koji predstavlja molitveno blagodarenje usmereno na očuvanje mira u Crkvi i obraćenje zabludelih.

Molebnom je načalstvovao mitropolit Justin uz sasluženje arhimandrita Damjana, sekretara Eparhijskog upravnog odbora; arhimadrita Timoteja, sabrata manastira Studenice; protojereja-stavrofora Ljubinka Kostića, arhijerejskog zamenika; protojereja-stavrofora Miloša Bosića, arhijerejskog namesnika užičkog; kao i đakona Stefana Simića i Gorana Vučkovića; u molitvenom prisustvu sveštenstva i monaštva Eparhije žičke koje se sabralo iz svih namesništava i manastira od Drine do Vrnjačke Banje i od Raške do Ljiga. Sledujući Duhu Otaca koji su kroz sveštenu istoriju uvek projavljivali saborni um Crkve Hristove tako i sveštenstvo sabranjem oko arhijereja projavljuje jedinstvo i sledovanje istinskom predanju Crkve.
Kako u svom pisanju o Nedelji pravoslavlja primećuje sveštenik i teolog Jovan Majendorf, posle pobede nad ikonoborstvom došlo je do procvata teologije, ikonografije, bogosluženja i misionarske delatnosti. Pobeda pravoslavlja znači pobedu istine, jedinstva, slobode i duhovnog uzrastanja, kako za Crkvu, tako i za pravoslavne narode.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Od ovih grešnih navika možda su najodvratnije pijanstvo i pušenje duvana, govorio je Starac Sava pskovo-pečerski.
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.