Crkve i manastiri 22.04.2025 | 16:43

NEMI SU PROGOVORILI, BOLESTI SU SE POVLAČILE, A HROMI PROHODALI: Ovaj manastir je mesto gde se dešavaju VELIKA čuda

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: M. Š.
NEMI SU PROGOVORILI, BOLESTI SU SE POVLAČILE, A HROMI PROHODALI: Ovaj manastir je mesto gde se dešavaju VELIKA čuda
https://ieramoni-agiou-rafail.gr/

Prema lokalnom predanju, Sveti Rafail, Sveti Nikola i Sveta Irina i danas čine čuda. Verujući svedoče da im se svetitelji javljaju u vidu monaha ili prosjaka, ohrabruju ih i upućuju da dođu u manastir na poklonjenje.

Manastir Svetog Rafaila nalazi se 14 kilometara severno od grada Mitilinija, na brdu Karion, u blizini naselja Termi, među maslinjacima u Grčkoj. Današnji ženski manastir osnovan je 1963. godine, a osveštan 1969.

Manastirski kompleks sastoji se od dva hrama, sagrađena jedan iznad drugog, kako bi obuhvatili grobove svetitelja. Gornji hram posvećen je Svetom Rafailu i u njemu se nalazi njegov grob, dok se u donjem hramu, posvećenom Uspeniju Presvete Bogorodice, nalaze mošti Svetog Nikole, Svete Irine i njenog oca. U okviru manastira postoji i velika crkva posvećena Svetoj Mariji Magdalini, više paraklisa, galerija sa ikonama, kao i čudotvorni izvor (agiasma) u dvorištu.

Prema lokalnom predanju, Sveti Rafail, Sveti Nikola i Sveta Irina i danas čine čuda. Verujući svedoče da im se svetitelji javljaju u vidu monaha ili prosjaka, ohrabruju ih i upućuju da dođu u manastir na poklonjenje.

Brojna su svedočanstva o isceljenjima nakon pomazanja svetim uljem: bolesni ozdravljuju, hromi hodaju, gluvonemi počinju da čuju i govore, slepi progledaju, tumori nestaju, a duševni bolesnici nalaze mir. Najveće čudo, ipak, jeste to što kroz njihovu pomoć mnoge duše nalaze svoj put spasenja. Mnogi vernici tvrde da su svetitelje videli, čuli i da su ih lično iscelili.

 

Istorija ovog svetog mesta seže vekovima unazad. Godine 1235. postojao je ovde ženski manastir, dok je 1463. pretvoren u muški. U to vreme, tokom turskog zuluma, hrišćani su se skrivali u manastiru. Tada su Turci zarobili igumana Rafaila, đakona Nikolu i oca dvanaestogodišnje Irine, proestu Vasilija, i mučili ih kako bi otkrili gde se skrivaju ostali hrišćani.

Sveti Rafail je prethodno sakrio čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice i svete liturgijske predmete u kripti, kako ne bi pali u ruke osvajača. Kada su Turci stigli do manastira, svetitelje su mučili na razne načine. Svetog Rafaila su vukli za kosu i bradu po kamenitom putu, zatim ga vezali naglavačke za orah u dvorištu i tukli štapovima. Prekoputa, za drugi orah, vezali su i mučili Svetog Nikolu, koji je, nemoćan fizički, ubrzo preminuo.

Mučenje Svetog Rafaila trajalo je od Velikog Četvrtka do utorka po Vaskrsu, kada su ga Turci ubili tako što su ga testerisali u predelu usta. Maloj Irini su odsekli ruku, stavili je u glineni sud (pithari) i spalili pred njenim roditeljima. Danas se taj sud, kao i kost iz ruke Svete Irine, čuvaju u manastiru.

Nakon pokolja, Turci su spalili manastir i otišli. Jedan monah, po imenu Stavros, koji je nakratko izbegao smrt, sahranio je tela mučenika, ali je ubrzo i sam postradao. Manastir je danas mesto žive vere i molitve. Vernici svakodnevno dolaze da se poklone svetim moštima, pomole i potraže pomoć svetitelja.

Radno vreme manastira je svakoga dana od 07:00 časova ujutro do zalaska sunca.