U gradiću Albštat-Ebingen, pravoslavni verni narod dočekao je istorijski trenutak – kupovinu crkve sa parohijskim domom i dečjim vrtićem.
Postoje trenuci koji osvetle čitavu zajednicu, unoseći radost i nadu u srca svih njenih članova. Jedan takav trenutak doživeo je Albštat-Ebingen, gradić smešten u jugozapadnom delu Nemačke, nedaleko od Štutgarta, kada je pravoslavna zajednica, nakon decenija strpljivog iščekivanja, dobila sopstveni hram – prostor za molitvu, okupljanje i duhovnu obnovu.
Foto: SPC / Eparhija diseldorfska i nemačka
Hram Svetog apostola Tome nalazi se Albštat-Ebingen, gradiću smešten u jugozapadnom delu Nemačke
Po blagoslovu mitropolita nemačkog Grigorija, na dan ispunjen simbolikom i radošću, uoči praznika Svetog Nikole, kupljen je hram Svetog apostola Tome, zajedno sa parohijskim domom i dečjim vrtićem.
Ovaj istorijski trenutak, obeležen zvaničnim činom potpisivanja između predstavnika pravoslavne zajednice – predsednika COUO Marka Šunjke, protojereja-stavrofora Milenka Markovića i protojereja Bratislava Božovića – i predstavnika Evangelističke crkve, sveštenika Sofnera Tomasa i gđe Hoedel Katrin, predstavlja plod vere, truda i zajedničkog rada vernika i njihovog pastirstva.
Foto: SPC / Eparhija diseldorfska i nemačka
Pored hrama u porti su i parohijski dom, ali i vrtić
Crkva Svetog apostola Tome, prepoznatljiva po svojoj arhitektonskoj lepoti i simbolici, postaće duhovni dom za vernike, mesto gde će se uznositi molitve ka Gospodu, slaviti svete tajne i negovati hrišćanske vrednosti. Parohijski dom pružiće utočište za versku nastavu, predavanja i druženja, dok će vrtić biti prostor gde će najmlađi članovi zajednice rasti u veri, ljubavi i zajedništvu.
Foto: SPC / Eparhija diseldorfska i nemačka
Hram Svetog apostola Tome
Zvanična primopredaja ključeva planirana je za sredinu naredne godine, do kada će se nastaviti prikupljanje dobrovoljnih priloga za otplatu ovog svetog mesta. Nova svetlost koja je obasjala Albštat-Ebingen podseća nas da vera, zajedništvo i upornost uvek vode ka ispunjenju najlepših snova.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
U besedi nakon bogosluženja, iguman Arsenije pozvao je vernike da decu uče o istinskom značaju darivanja i da se oslobode obmana savremenog doba oličenih u simbolu Deda Mraza, ističući Svetog Nikolu kao uzor milosrđa i zajedništva.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.