U svečanoj atmosferi, uz prisustvo mitropolita Maksima, sveštenstva i vernika, mitropolit Grigorije je posle arhijerejske liturgije besedio o veri, milosti i važnosti ljubavi prema svakome, bez obzira na poreklo.
U Hramu Svetog Save u Finiksu, u Arizoni, proslavljena je značajna godišnjica – pola veka od osvećenja ove crkve koja okuplja pravoslavne vernike u zapadnoj Americi. Povodom ovog jubileja, mitropolit nemački Grigorije služio je arhijerejsku liturgiju, uz sasluženje episkopa losanđelskog i zapadnoameričkog Maksima, kao i mnogobrojnih sveštenika.
Foto: SPC / Eparhija nemčka
Mitropolit Grigorije i mitropolit Maksim sa sveštenstvom Eparhije losanđelske i zapadnoameričke
Ova svečanost nije bila samo prilika za sećanje na pola veka duhovnog života ove zajednice, već i prilika za duboko duhovno razmatranje, koje je, kao i uvek, osvetlio besedom mitropolit Grigorije. U svojoj besedi, mitropolit je naglasio važnost današnjeg jevanđelskog čitanja, koje govori o neograničenoj milosti Božjoj i dubokoj veri žene Hananejke, ističući da su ovi aspekti ključni i za današnje vreme, posebno za vernike koji žive daleko od svoje domovine.
- Današnje Jevanđelje nas uči o Božjoj milosti i veri žene Hananejke - rekao je mitropolit, osvrćući se na priču u kojoj je Hristos, naizgled odbijajući molbu žene iz naroda koji nije bio izabran, ipak prepoznao njenu veliku veru i darovao joj milost. Ova pouka, istakao je, pokazuje da Božja milost nema granica i da je na vernicima da se, poput žene Hananejke, otvore toj milosti iskrenom verom.
Foto: SPC / Eparhija nemčka
- Kada Gospod vidi da neko ima iskrenu veru, On izobilno daruje svoju milost.
Svoju poruku mitropolit je proširio i na one koji žive u inostranstvu, ističući da vera i milost prevazilaze sve granice — bilo one narodnosti, bilo geografske.
- Kada nama dođe neki Hananejac, odnosno pripadnik drugog naroda, sledujući primeru samog Gospoda, zagrlićemo ga milošću i ljubavlju - naglasio je vladika Grigorije, pozivajući vernike da budu otvoreni i puni ljubavi prema svakome ko pokaže veru, bez obzira na poreklo.
Na kraju, mitropolit Grigorije je završio svoju besedu dubokom misli:
Foto: SPC / Eparhija nemčka
Mitropolit Grigorije i mitropolit Maksim sa sveštenstvom
- Sve oko nas je milost, a na nama je da se otvorimo za tu milost svojom verom - zaključujući tako poruku ovog svečanog dana, koji je okupio vernike da proslave jubilej, ali i da se duhovno osnaže i otvore za neizmernu Božju ljubav.
Ovaj značajan događaj, upotpunjen duhovnim porukama mitropolita, bio je trenutak jedinstva i podsećanja na univerzalnost vere i milosti Božje, koja, poput svetlosti, dopire do svakog ko joj verom otvori srce.
U svetinji posvećenoj Svetom Iliji, na dubini od devet metara, u gradiću Kuper Pidi na jugu Australije protojerej-stavrofor Milorad Jovčić i posle umirovljenja predvodi srpsku zajednicu i poručuje da će to činiti dok je živ.
Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.