U svetinji posvećenoj Svetom Iliji, na dubini od devet metara, u gradiću Kuper Pidi na jugu Australije protojerej-stavrofor Milorad Jovčić i posle umirovljenja predvodi srpsku zajednicu i poručuje da će to činiti dok je živ.
U srcu australijske pustinje, duboko ispod zemlje, krije se jedinstveno duhovno utočište - pravoslavna crkva u Kuper Pidiju, koja je izgrađena na dubini od devet metara. Idejni tvorac ovog jedinstvenog poduhvata je protojerej-stavrofor Milorad Jovčić, sveštenik sa više od tri decenije službe u rasejanju, u Australiji. Bio je paroh u Adelejdu, a njegova parohija obuhvata i celu južnu Australiju.
- U januaru 1992. krstio sam jednu malu devojčicu Jelenu, koja je rođena u Kuper Pidiju - priseća se otac Milorad i dalje objašnjava:
- Njena majka, gospođa Verica, posle krštenja mi je rekla: "Oče Milorade, da li bi ti došao kod nas u Kuper Pidi da nam osvetiš vodicu pre Vaskrsa, da nam blagosloviš dom jer nikad nijedan sveštenik nije bio kod nas." Rekla je da mogu ujutru da sednem u autobus i uveče stižem u Kuper Pidi. Tako sam uradio, otišao sam.
Printscreen/YouTube/Dragan Films
Protojerej-stavrofor Milorad Jovčić služi liturgiju u podzemnoj Crkvi Svetog Ilije
Tako je počela jedna duhovna misija. Po dolasku u Kuper Pidi otac Milorad je bio dočekan s toplinom i ljubaznošću, što ga je podstaklo da započne neobičan projekat.
- Svi su me grlili, svi su oko mene bili i deca. Priredili su mi doček kao da je došao patrijarh - seća se.
- Bilo je toplo, a ja sam morao tamo da krstim dvoje dece. Krstio sam ih u jednoj grčkoj crkvici koja je bila tamo. I onda sam došao na ideju da u Kuper Pidiju napravimo našu crkvu. Video sam da su naši ljudi tamo pobožni, ljubazni, znao sam da ima potencijala da se tu izgradi crkva. Predložio sam da se svetinja izgradi pod zemljom, ispod brda jer zbog ekstremnih vrućina većina stanovnika Kuper Pidija živi pod zemljom. Saznao sam da jedno brdo koje se prodaje, pa sam predložio da tu pravimo crkvu - kaže otac Milorad.
Printscreen/YouTube/Dragan Films
Brdo u Kuper Pidiju, ispod kog je sagrađena jedina pravoslavna crkva pod zemljom
- Rekli su mi da brdo prodaje jedan musliman koji tu živi, Velija. Poslao sam poruku prijateljima da mi pošalju 3.000 dolara da kupimo brdo. Novac je odmah stigao i kupili smo brdo. Sve to smo završili u jednom danu.
Gradnja je počela u junu, a već za šest nedelja sala je bila kompletno gotova.
- U februaru 1993. cela crkva, posvećena Svetom Iliji, sa pratećim objektima, bila je završena. Nigde više na svetu ne postoji takva crkva, s takvim detaljima, s takvom lepotom, uklesana u kamenu. Umetničko delo koje je neponovljivo. To nije kamen, to je tvrdi pesak. Pre toga u Kuper Pidiju turizam je u potpunosti zamro. Kada smo mi napravili crkvu, sve je oživelo - ponosno ističe otac Milorad.
Printscreen/YouTube/Dragan Films
Crkva, dugačka 30 metara i široka šest metara, poseduje sve karakteristike jedne pravoslavne crkve - apside, pevnice, galeriju za hor, krstionicu. Ikonostas je urađen od stakla i oslikan, dok su freske isklesane u zidovima, čime je stvoren autentičan izgled i svetilište neponovljive lepote.
Protojerej-stavrofor Milorad Jovčić, uprkos penzionisanju, nastavlja da brine o ovoj jedinstvenoj crkvi i srpskoj pravoslavnoj zajednici koja tamo živi.
- Kada me je vladika, posle umirovljenja, pitao da li bih prihvatio da i dalje služim u Kuper Pidiju jer nema ko drugi, rekao sam: "Dok sam živ, dok se krećem, služiću u Kuper Pidiju" - ističe otac Milorad.
Ova crkva nije samo mesto molitve i duhovnosti već i simbol zajedništva i istrajnosti Srba u rasejanju. Izgrađena s ljubavlju i predanošću, ona predstavlja jedinstveno svedočanstvo vere koja uspeva da se izrazi i u najneobičnijim uslovima, daleko od domovine, ali blizu srca svakog vernika.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.