Foto: SPC / Eparhija vašingtonsko-njujorška i istočnoamerička
Povodom stogodišnjice osvećenja crkve, u Lorejnu je služena arhijerejska liturgija koja je okupila Srbe i pravoslavne vernike sa svih strana kontinenta, slaveći vek postojanja hrama, bogatu istoriju i neprekinuti duhovni život koji se čuva kao najveće blago.
U rasejanju, gde se vera čuva kao najveće blago, hramovi postaju svetionici identiteta i duhovnosti, okupljajući narod oko svetlosti tradicije koja traje uprkos vremenu i prostoru. Malo je hramova u dijaspori koji, poput Hrama Svetog velikomučenika Georgija u Lorejnu, mogu svedočiti o vekovnoj postojanosti i duhovnom bogatstvu koje se prenosi kroz generacije. Ovaj sveti prostor, osvećen rukom Svetog vladike Mardarija, prvog srpskog episkopa u Americi, već čitav jedan vek okuplja vernike, čuvajući živi plamen pravoslavlja i srpskog identiteta u Severnoj Americi.
Foto: SPC / Eparhija vašingtonsko-njujorška i istočnoamerička
Hram Svetog velikomučenika Georgija u Lorejnu
Jubilej sto godina postojanja proslavljen je arhijerejskom liturgijom, koja je okupila mnogobrojne vernike sa svih strana kontinenta – od Kanade do Floride. Tog svetlog jutra, pod blagim nebom, verni narod, sveštenici u svečanim odeždama, deca i hor angelskih glasova dočekali su eiskopa vašingtonsko-njujorškog i istočnoameričkog Irineja. Tokom službe, kao izraz zahvalnosti za revnost i predanost u parohijskom životu, nadležni paroh, sinđel Nektarije, unapređen je u čin protosinđela, čime mu je episkop Irinej odao počast i podsticaj za buduće uspehe.
Liturgijsko slavlje pratila je i nadahnuta beseda vladike Irineja, koji je podsetio na značaj očuvanja vere i zajedništva među srpskim narodom u dijaspori. Po završetku molitve i osveštavanja slavskih darova, hor "Njegoš," pod vođstvom dirigenta Adama Vlajnića, uzvisio je liturgijske himne, objedinjujući prisutne u jedno srce i dušu.
Proslava se nastavila u svečanoj sali, gde su, uz slavski banket, dodeljene proklamacije i gramate, a među posebno emotivnim trenucima bilo je predstavljanje monografije štampane povodom stogodišnjice hrama. Ovaj svečani jubilej ostavio je neizbrisiv trag u srcima prisutnih, čuvajući i dalje vekovnu priču Hrama Svetog Georgija kao duhovni svetionik za sve one koji su ga sa ljubavlju stvarali, gradili i sačuvali.
U svetinji posvećenoj Svetom Iliji, na dubini od devet metara, u gradiću Kuper Pidi na jugu Australije protojerej-stavrofor Milorad Jovčić i posle umirovljenja predvodi srpsku zajednicu i poručuje da će to činiti dok je živ.
Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
U svečanoj atmosferi, uz prisustvo mitropolita Maksima, sveštenstva i vernika, mitropolit Grigorije je posle arhijerejske liturgije besedio o veri, milosti i važnosti ljubavi prema svakome, bez obzira na poreklo.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.