Foto: SPC / Eparhija vašingtonsko-njujorška i istočnoamerička
Povodom stogodišnjice osvećenja crkve, u Lorejnu je služena arhijerejska liturgija koja je okupila Srbe i pravoslavne vernike sa svih strana kontinenta, slaveći vek postojanja hrama, bogatu istoriju i neprekinuti duhovni život koji se čuva kao najveće blago.
U rasejanju, gde se vera čuva kao najveće blago, hramovi postaju svetionici identiteta i duhovnosti, okupljajući narod oko svetlosti tradicije koja traje uprkos vremenu i prostoru. Malo je hramova u dijaspori koji, poput Hrama Svetog velikomučenika Georgija u Lorejnu, mogu svedočiti o vekovnoj postojanosti i duhovnom bogatstvu koje se prenosi kroz generacije. Ovaj sveti prostor, osvećen rukom Svetog vladike Mardarija, prvog srpskog episkopa u Americi, već čitav jedan vek okuplja vernike, čuvajući živi plamen pravoslavlja i srpskog identiteta u Severnoj Americi.
Foto: SPC / Eparhija vašingtonsko-njujorška i istočnoamerička
Hram Svetog velikomučenika Georgija u Lorejnu
Jubilej sto godina postojanja proslavljen je arhijerejskom liturgijom, koja je okupila mnogobrojne vernike sa svih strana kontinenta – od Kanade do Floride. Tog svetlog jutra, pod blagim nebom, verni narod, sveštenici u svečanim odeždama, deca i hor angelskih glasova dočekali su eiskopa vašingtonsko-njujorškog i istočnoameričkog Irineja. Tokom službe, kao izraz zahvalnosti za revnost i predanost u parohijskom životu, nadležni paroh, sinđel Nektarije, unapređen je u čin protosinđela, čime mu je episkop Irinej odao počast i podsticaj za buduće uspehe.
Liturgijsko slavlje pratila je i nadahnuta beseda vladike Irineja, koji je podsetio na značaj očuvanja vere i zajedništva među srpskim narodom u dijaspori. Po završetku molitve i osveštavanja slavskih darova, hor "Njegoš," pod vođstvom dirigenta Adama Vlajnića, uzvisio je liturgijske himne, objedinjujući prisutne u jedno srce i dušu.
Proslava se nastavila u svečanoj sali, gde su, uz slavski banket, dodeljene proklamacije i gramate, a među posebno emotivnim trenucima bilo je predstavljanje monografije štampane povodom stogodišnjice hrama. Ovaj svečani jubilej ostavio je neizbrisiv trag u srcima prisutnih, čuvajući i dalje vekovnu priču Hrama Svetog Georgija kao duhovni svetionik za sve one koji su ga sa ljubavlju stvarali, gradili i sačuvali.
U svetinji posvećenoj Svetom Iliji, na dubini od devet metara, u gradiću Kuper Pidi na jugu Australije protojerej-stavrofor Milorad Jovčić i posle umirovljenja predvodi srpsku zajednicu i poručuje da će to činiti dok je živ.
Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
U svečanoj atmosferi, uz prisustvo mitropolita Maksima, sveštenstva i vernika, mitropolit Grigorije je posle arhijerejske liturgije besedio o veri, milosti i važnosti ljubavi prema svakome, bez obzira na poreklo.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.