On je objasnio zašto naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve, ali i u čemu se ogleda značaj ovog praznika.
- Sada je taj period godine, kada je trava uveliko iznikla i ona se unosi u Crkvu. Na taj način simbolično svedočimo unošenje čitave prirodu u Crkvu. Danas je i rođendan Crkve - ona je ustanovljena na Pedesetnicu, a unošenjem trave na vidljiv način pokazujemo da čitava tvorenina učestvuje u spasenju, a ne samo čovek - pojašnjava sagovornik.
Republika
Otac Marko Jeftić
Dodaje da je simbol trave u skladu sa periodom godine - kao što u Srbiji na Preobraženje osvećujemo grožđe, jer tada sazreva, tako u Rusiji u isto vreme osvećuju jabuke.
- Svaka pomesna crva ima neku svoju osobenost, ali ova osobenost je ista i kod Srba, Rusa i Grka.... Vaskrs, Spasovdan i Trojice, ove praznike slavimo istog dana, jer se računaju u odnosu na Vaskrs - navodi otac Marko i dodaje:
- Danas praznuju Grci, Rumuni, Bugari i mnogi drugi pravoslavni vernici, a običaj je da se u hramove unosi trava. Time pokazujemo da je čitava tvorevina pozvana da kroz čoveka postane deo tela Hristovog i da se raduje. Ta trava se koristi za pletenje venčića. Trava se ne osvećuje, već se tokom čitanja molitava pletu venčići. Venac je simbol iz prethrišćanskog perioda - simbol kruga, večnosti i trajanja. Slični venčići se pletu i za Đurđevdan i za praznik Vrbice. Na taj način, venac postaje znak večnosti, trajanja i blagoslova.
Sveta Trojica
Shutterstock
Na Svete Trojice ispunilo se Hristovo obećanje učenicima da će primiti blagodet duha svetog i progovoriti mnogim jezicima koje do tada nisu znali. Time je završeno osnivanje Hristove crkve, a apostoli su krenuli po svetu da šire Hristovo učenje.
Dogma o Svetoj Trojici je srž hrišćanske vere. Prema njoj, Bog postoji u tri lica:
Otac – izvor sveg postojanja, Stvoritelj sveta,
Sin – Isus Hristos, koji je postao čovek i otkupio ljudski rod,
Duh Sveti – sila koja osvećuje, prosvetljuje i vodi vernike u istinu.
Na dan Duhova, treće lice Trojstva - Duh Sveti - silazi na apostole u vidu plamenih jezika, simbolično ih ispunjavajući božanskom mudrošću, snagom i darovima potrebnim za propovedanje Jevanđelja. Ovaj čin označava potpunu objavu Boga ljudima: Otac šalje Sina, a Sin, po svom vaznesenju, šalje Duha Svetog.
Ova dinamika unutar Božanske Trojice objašnjava zašto se praznik zove Sveta Trojica - jer se tada prvi put objavljuje trojstvena priroda Boga u punoj jasnoći.
Za naše čitaoce otac Radomir Marković pojašnjava šta treba raditi sa ispletenim venčićem.
- Ovaj praznik, u narodu poznat i kao Duhovi tj. Trojice, je dan kad se priziva Duh Sveti na celu prirodu. Dok se molitve čitaju narod klečeći pravi venčiće i odnosi ih u domove i stavljaju ih pored ikone, do sledeće godine kada taj venčić menjaju novim.
Navodi da pravljenje više manjih venčića, od kojih se jedan stavlja u novčanik, drugi u auto ili na neko drugo mesto klizi u sujeverje.
- Trava će u Crkvi stajati naredna dva dana, do utorka. Nema potrebe da se venčić nosi i stavlja na razna mesta, kao što smo viđali da neko stavlja badnjak na registarske tablice. To je obična trava, a neko po svojoj volji može da urkasi venčić cvetićima - zaključuje otac Radomir Marković.
BONUS VIDEO: Sveštenik Marko Jeftić objašnjava po čemu se razlikuju pravoslavni i katolički krst
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.