Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Svi je zovu sinagoga, ali da ne bude zabune, neobična mala građevina na uglu ulica Teodora Hercla (Prilaz) i Tošin Bunar u Zemunu je - evangelistička crkva.
Pre Drugog svetskog rata u Zemunu je živelo dosta Nemaca, a poznato je da je ovaj narod podeljen na pripadnike rimokatoličke i protestantske religije. Nemački katolici imali su svoju crkvu u naselju Francstal, danas Gornji grad, koja je nakon rata ostala bez vernika i porušena je. Protestanti su koristili ovu manju evangelističku crkvu koja je, takođe, ostala bez vernika, ali srećom nije uklonjena, već je postala poslovni prostor, javlja "Telegraf".
Jedno vreme bila je mesto za kulturni život i provod mladih, pa je mnogi pamte upravo po tim lepim danima mladosti u socijalističkoj Jugoslaviji.
Ali, vernici su svoju crkvu želeli nazad i ona je ustupljena protestantima na korišćenje, međutim, prostor danas koristi i jedno kulturno-umetničko društvo.
Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Ono što je sa kulturno-istorijskog aspekta značajno jeste arhitektonska vrednost ove crkve.
wikipedia/Kostun
Evangelička crkva u Zemunu podignuta je u periodu od 1926-1930. godine na uglu ulica Prilaz i Tošinog bunara. Crkvu odlikuje osnova koja asocira na oblike trolista - rotonde sa naglašenom apsidom i dva bočna krila, simetrično postavljena u odnosu na centralni ulaz.
"Iznad troslivnih krovova koji pokrivaju skraćenu pripratu i bočna krila, diže se tambur većih dimenzija. Nad kubetom je lanterna na koju je prvobitno postavljen krst kao simbol Hristovog stradanja. Građevina poseduje sveden broj simetrično postavljenih otvora na fasadi. Ovo kompaktno, zatvoreno arhitektonsko rešenje, koje najverovatnije pripada školi arhitekata Huga Erliha i Viktora Kovačića, poseduje urbanističku vrednost oličenu u izuzetno uspešnom rešenju u odnosu na položaj raskršća, nadomak prilaza Starom jezgru Zemuna.
Crkva predstavlja originalno i retko arhitektonsko ostvarenje oblikovano u dosledno sprovedenom modernističkom konceptu. Nesumnjiva je njegova kulturno-istorijska i dokumentarna vrednost, kao svedočanstva postojanja i življenja jedne hrišćanske konfesionalne zajednice u periodu između dva svetska rata u Zemunu", navodi "Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda".
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.
Nepoznati počinioci ispisali uvredljive poruke na verskim obeležjima i izazvali požar kod crkve Svetog Jakova, dok iz poznatog marijanskog svetilišta poručuju da neće biti osvete.
Predavanje u Kotoru otkrilo je kako su obrazovanje, vera, porodična biblioteka i majčin dar za stvaralaštvo uticali na čoveka čija su otkrića promenila tok moderne civilizacije.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete mučenike Kirika i Julitu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti apostoli Prohor, Nikanor, Timon i Parmena. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Viktora I, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.