Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Svi je zovu sinagoga, ali da ne bude zabune, neobična mala građevina na uglu ulica Teodora Hercla (Prilaz) i Tošin Bunar u Zemunu je - evangelistička crkva.
Pre Drugog svetskog rata u Zemunu je živelo dosta Nemaca, a poznato je da je ovaj narod podeljen na pripadnike rimokatoličke i protestantske religije. Nemački katolici imali su svoju crkvu u naselju Francstal, danas Gornji grad, koja je nakon rata ostala bez vernika i porušena je. Protestanti su koristili ovu manju evangelističku crkvu koja je, takođe, ostala bez vernika, ali srećom nije uklonjena, već je postala poslovni prostor, javlja "Telegraf".
Jedno vreme bila je mesto za kulturni život i provod mladih, pa je mnogi pamte upravo po tim lepim danima mladosti u socijalističkoj Jugoslaviji.
Ali, vernici su svoju crkvu želeli nazad i ona je ustupljena protestantima na korišćenje, međutim, prostor danas koristi i jedno kulturno-umetničko društvo.
Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Ono što je sa kulturno-istorijskog aspekta značajno jeste arhitektonska vrednost ove crkve.
wikipedia/Kostun
Evangelička crkva u Zemunu podignuta je u periodu od 1926-1930. godine na uglu ulica Prilaz i Tošinog bunara. Crkvu odlikuje osnova koja asocira na oblike trolista - rotonde sa naglašenom apsidom i dva bočna krila, simetrično postavljena u odnosu na centralni ulaz.
"Iznad troslivnih krovova koji pokrivaju skraćenu pripratu i bočna krila, diže se tambur većih dimenzija. Nad kubetom je lanterna na koju je prvobitno postavljen krst kao simbol Hristovog stradanja. Građevina poseduje sveden broj simetrično postavljenih otvora na fasadi. Ovo kompaktno, zatvoreno arhitektonsko rešenje, koje najverovatnije pripada školi arhitekata Huga Erliha i Viktora Kovačića, poseduje urbanističku vrednost oličenu u izuzetno uspešnom rešenju u odnosu na položaj raskršća, nadomak prilaza Starom jezgru Zemuna.
Crkva predstavlja originalno i retko arhitektonsko ostvarenje oblikovano u dosledno sprovedenom modernističkom konceptu. Nesumnjiva je njegova kulturno-istorijska i dokumentarna vrednost, kao svedočanstva postojanja i življenja jedne hrišćanske konfesionalne zajednice u periodu između dva svetska rata u Zemunu", navodi "Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda".
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Sarajevo, Zagreb i Podgorica pojavljuju se kao tačke istog pritiska, dok profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, protojerej-stavrofor Darko Đogo, objašnjava da iza naizgled nepovezanih inicijativa stoji dugoročna strategija razbijanja identiteta.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.