Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Svi je zovu sinagoga, ali da ne bude zabune, neobična mala građevina na uglu ulica Teodora Hercla (Prilaz) i Tošin Bunar u Zemunu je - evangelistička crkva.
Pre Drugog svetskog rata u Zemunu je živelo dosta Nemaca, a poznato je da je ovaj narod podeljen na pripadnike rimokatoličke i protestantske religije. Nemački katolici imali su svoju crkvu u naselju Francstal, danas Gornji grad, koja je nakon rata ostala bez vernika i porušena je. Protestanti su koristili ovu manju evangelističku crkvu koja je, takođe, ostala bez vernika, ali srećom nije uklonjena, već je postala poslovni prostor, javlja "Telegraf".
Jedno vreme bila je mesto za kulturni život i provod mladih, pa je mnogi pamte upravo po tim lepim danima mladosti u socijalističkoj Jugoslaviji.
Ali, vernici su svoju crkvu želeli nazad i ona je ustupljena protestantima na korišćenje, međutim, prostor danas koristi i jedno kulturno-umetničko društvo.
Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Ono što je sa kulturno-istorijskog aspekta značajno jeste arhitektonska vrednost ove crkve.
wikipedia/Kostun
Evangelička crkva u Zemunu podignuta je u periodu od 1926-1930. godine na uglu ulica Prilaz i Tošinog bunara. Crkvu odlikuje osnova koja asocira na oblike trolista - rotonde sa naglašenom apsidom i dva bočna krila, simetrično postavljena u odnosu na centralni ulaz.
"Iznad troslivnih krovova koji pokrivaju skraćenu pripratu i bočna krila, diže se tambur većih dimenzija. Nad kubetom je lanterna na koju je prvobitno postavljen krst kao simbol Hristovog stradanja. Građevina poseduje sveden broj simetrično postavljenih otvora na fasadi. Ovo kompaktno, zatvoreno arhitektonsko rešenje, koje najverovatnije pripada školi arhitekata Huga Erliha i Viktora Kovačića, poseduje urbanističku vrednost oličenu u izuzetno uspešnom rešenju u odnosu na položaj raskršća, nadomak prilaza Starom jezgru Zemuna.
Crkva predstavlja originalno i retko arhitektonsko ostvarenje oblikovano u dosledno sprovedenom modernističkom konceptu. Nesumnjiva je njegova kulturno-istorijska i dokumentarna vrednost, kao svedočanstva postojanja i življenja jedne hrišćanske konfesionalne zajednice u periodu između dva svetska rata u Zemunu", navodi "Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda".
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.