Duhovna riznica 27.06.2025 | 14:00

SAMO OVAKO MOŽE SE UTEŠITI ČOVEK KOJI STOJI NA IVICI PROVALIJE: Otac Haralambos Papdopulus o najboljem leku za nepodnošljivu duševnu bol!

Slika Autora
Autor: M.M.
SAMO OVAKO MOŽE SE UTEŠITI ČOVEK KOJI STOJI NA IVICI PROVALIJE: Otac Haralambos Papdopulus o najboljem leku za nepodnošljivu duševnu bol!
Printscreen/YouTube/Ecclesiatv

Bar jednom, svako je osetio takvu prazninu da je pomislio da to nije moguće preživeti.

Postoji trenutak u životu svakog čoveka kada duša zaboli toliko snažno, da izgleda kao da telo to ne može podneti. To nisu obične tuge. To su oni trenuci kada svet stane, a tišina postane zaglušujuća. Kada više nema ni suza, ni reči. Samo osećaj da nešto u nama puca, tiho i duboko.

Bar jednom, svako je osetio takvu prazninu da je pomislio da to nije moguće preživeti. Možda zbog gubitka voljene osobe. Možda zbog izdaje od koje se srce cepa. Možda zbog napuštenosti, kada ruke ostanu prazne, a glasovi koji su nekad pružali sigurnost – utihnu.

U takvim trenucima, bol nije samo bol. To je lom duše. Pitanje bez odgovora. Vapaj bez odjeka. I tada, ono što nas spašava nije snaga, već slabost koju priznamo. U toj iskrenosti pred sopstvenim ponorom, trebalo bi se samo setiti da  nisi prvi koji ovuda prolazi. I da, ipak, nisi sam.

A kako nisi sam, najbolje je opisao otac Haralambos Papdopulus, koji je objasnio kako utešiti dušu i čoveka koji se nalazi na ivici provalije:

"Kad zaplačem, setim se da je i Hristos plakao na grobu svog prijatelja Lazara i to me teši... 
Kad se bojim, pomislim na Hrista te noći u Getsimaniji, sa krvavim znojem koji mu se spušta niz čelo, i to me smiruje...  Kad me iznevere u ljubavi, setim se učenika koji je zauvek pretvorio ukus poljupca u izdaju...   Ali najviše, u časovima kada osećam bol i osećam usamljenost koja cepa moju dušu, mislim na Tebe, moj Hriste, koji sa tugom i unutrašnjom borbom vapije Bogu: "Zašto si me ostavio?“...  Verujte mi, ovo je najveća uteha za čoveka koji stoji na ivici provalije...“