KAKO SE OSLOBODITI KRIVICE I ZAŠTO TO MORAMO DA URADIMO! Sveštenik Dimitrij o fenomenu kajanja bez Boga, posebno ako smo odgovorni za nečiju smrt, i nesvesnom upadu u novi greh
Neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh, objašnjava
Ljudi koji su preživeli teške životne tragedije, a znaju da su svojim postupcima doprineli tim događajima, često ne mogu da sebi oproste. To su iskustva poput nesreće u kojoj je stradao neko blizak, grešaka iz prošlosti koje su im promenile život, ili, kako navodi sveštenik Dimitrij Vidumkin, situacija kada roditelj izgubi dete zbog sopstvene nepažnje. Godinama posle toga, ti ljudi ostaju zarobljeni u kajanju, tugovanju i tihoj patnji.
Otac Dimitrij, oslanjajući se na svetootačku tradiciju, upozorava da su krajnosti u odnosu prema grehu opasne.
- Opasno je biti "lojalan" prema svojim gresima, u nadi da je Gospod human i da će, naravno, sve oprostiti. Isto tako je opasna i suprotna krajnost - kada se čovek kaje, ali bez nade u Božiju milost, pa počinje da izjeda sebe i očajava - istakao je otac Dimitrij.
shutterstock.com
Otac Dimitrij kaže da su ljudi koji ne veruju u Boga skloniji samoprekoru
U dugom svešteničkom iskustvu, kaže, često je sretao ljude koji godinama žive sa krivicom. Jedan od njih bio je čovek koji je izgubio unuka jer nije zatvorio prozor, pa je dečak pao. Od tada nije mogao ni da se moli, jer je čak i Boga krivio za ono što se dogodilo. U razgovoru s njim, otac Dimitrije mu je rekao:
- Ta tvoja nepažnja ti ne daje pravo da produbljuješ i umnožavaš nesreću koja se dogodila. To što si izgubio smisao života, to je nova nesreća. Ti si uveren da si kriv, i zato sebi uskraćuješ pravo da danas živiš normalno. Ali, ti si u zabludi.
Objašnjava da mi, kao hrišćani, ne pripadamo više sami sebi.
- Kupljeni ste skupo, cenom Krvi Hristove - podseća otac Dimitrije. - Iskupiteljskom žrtvom, Gospod je preuzeo teret ljudskih grehova i slabosti, koje čovek sam ne može da nosi. Zato svaki pokušaj da sami sebe "iskupimo“ kroz očajanje, krivicu i samokažnjavanje vodi u duhovnu tamu.
Kaže da su ljudi koji ne veruju u Hrista, skloniji ovakvim unutrašnjim krizama, jer ne znaju ništa o "njegovoj iskupiteljskoj žrtvi na krstu“.
shutterstock.com
Greh je kriviti sebe i očajavati
- Ali i među vernicima ima onih koji nikada nisu mogli da se pomire sa sobom. To se zove kajanja bez Boga - duboko emotivno, ali bez duhovnog isceljenja. To je slično pokajanju Jude, koji se jeste pokajao, ali nije poželeo da se obrati Hristu - kaže otac Dimitrije.
Takvo stanje, u kojem čovek ne prihvata Božiju milost, već se povlači u sebe, naziva delovanjem đavola.
- Jer neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh.Ako ne naučimo da oprostimo sebi, nećemo moći istinski da oprostimo ni drugima. A svako nepraštanje, bilo prema sebi ili bližnjem, navlači na nas gnev Božiji - ističe otac Dimitrij i navodi da nijedan greh ne može uništiti čoveka ako u njegovom srcu postoji iskreno pokajanje i vera u Hrista.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.