KAKO SE OSLOBODITI KRIVICE I ZAŠTO TO MORAMO DA URADIMO! Sveštenik Dimitrij o fenomenu kajanja bez Boga, posebno ako smo odgovorni za nečiju smrt, i nesvesnom upadu u novi greh
Neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh, objašnjava
Ljudi koji su preživeli teške životne tragedije, a znaju da su svojim postupcima doprineli tim događajima, često ne mogu da sebi oproste. To su iskustva poput nesreće u kojoj je stradao neko blizak, grešaka iz prošlosti koje su im promenile život, ili, kako navodi sveštenik Dimitrij Vidumkin, situacija kada roditelj izgubi dete zbog sopstvene nepažnje. Godinama posle toga, ti ljudi ostaju zarobljeni u kajanju, tugovanju i tihoj patnji.
Otac Dimitrij, oslanjajući se na svetootačku tradiciju, upozorava da su krajnosti u odnosu prema grehu opasne.
- Opasno je biti "lojalan" prema svojim gresima, u nadi da je Gospod human i da će, naravno, sve oprostiti. Isto tako je opasna i suprotna krajnost - kada se čovek kaje, ali bez nade u Božiju milost, pa počinje da izjeda sebe i očajava - istakao je otac Dimitrij.
shutterstock.com
Otac Dimitrij kaže da su ljudi koji ne veruju u Boga skloniji samoprekoru
U dugom svešteničkom iskustvu, kaže, često je sretao ljude koji godinama žive sa krivicom. Jedan od njih bio je čovek koji je izgubio unuka jer nije zatvorio prozor, pa je dečak pao. Od tada nije mogao ni da se moli, jer je čak i Boga krivio za ono što se dogodilo. U razgovoru s njim, otac Dimitrije mu je rekao:
- Ta tvoja nepažnja ti ne daje pravo da produbljuješ i umnožavaš nesreću koja se dogodila. To što si izgubio smisao života, to je nova nesreća. Ti si uveren da si kriv, i zato sebi uskraćuješ pravo da danas živiš normalno. Ali, ti si u zabludi.
Objašnjava da mi, kao hrišćani, ne pripadamo više sami sebi.
- Kupljeni ste skupo, cenom Krvi Hristove - podseća otac Dimitrije. - Iskupiteljskom žrtvom, Gospod je preuzeo teret ljudskih grehova i slabosti, koje čovek sam ne može da nosi. Zato svaki pokušaj da sami sebe "iskupimo“ kroz očajanje, krivicu i samokažnjavanje vodi u duhovnu tamu.
Kaže da su ljudi koji ne veruju u Hrista, skloniji ovakvim unutrašnjim krizama, jer ne znaju ništa o "njegovoj iskupiteljskoj žrtvi na krstu“.
shutterstock.com
Greh je kriviti sebe i očajavati
- Ali i među vernicima ima onih koji nikada nisu mogli da se pomire sa sobom. To se zove kajanja bez Boga - duboko emotivno, ali bez duhovnog isceljenja. To je slično pokajanju Jude, koji se jeste pokajao, ali nije poželeo da se obrati Hristu - kaže otac Dimitrije.
Takvo stanje, u kojem čovek ne prihvata Božiju milost, već se povlači u sebe, naziva delovanjem đavola.
- Jer neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh.Ako ne naučimo da oprostimo sebi, nećemo moći istinski da oprostimo ni drugima. A svako nepraštanje, bilo prema sebi ili bližnjem, navlači na nas gnev Božiji - ističe otac Dimitrij i navodi da nijedan greh ne može uništiti čoveka ako u njegovom srcu postoji iskreno pokajanje i vera u Hrista.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.