KAKO SE OSLOBODITI KRIVICE I ZAŠTO TO MORAMO DA URADIMO! Sveštenik Dimitrij o fenomenu kajanja bez Boga, posebno ako smo odgovorni za nečiju smrt, i nesvesnom upadu u novi greh
Neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh, objašnjava
Ljudi koji su preživeli teške životne tragedije, a znaju da su svojim postupcima doprineli tim događajima, često ne mogu da sebi oproste. To su iskustva poput nesreće u kojoj je stradao neko blizak, grešaka iz prošlosti koje su im promenile život, ili, kako navodi sveštenik Dimitrij Vidumkin, situacija kada roditelj izgubi dete zbog sopstvene nepažnje. Godinama posle toga, ti ljudi ostaju zarobljeni u kajanju, tugovanju i tihoj patnji.
Otac Dimitrij, oslanjajući se na svetootačku tradiciju, upozorava da su krajnosti u odnosu prema grehu opasne.
- Opasno je biti "lojalan" prema svojim gresima, u nadi da je Gospod human i da će, naravno, sve oprostiti. Isto tako je opasna i suprotna krajnost - kada se čovek kaje, ali bez nade u Božiju milost, pa počinje da izjeda sebe i očajava - istakao je otac Dimitrij.
shutterstock.com
Otac Dimitrij kaže da su ljudi koji ne veruju u Boga skloniji samoprekoru
U dugom svešteničkom iskustvu, kaže, često je sretao ljude koji godinama žive sa krivicom. Jedan od njih bio je čovek koji je izgubio unuka jer nije zatvorio prozor, pa je dečak pao. Od tada nije mogao ni da se moli, jer je čak i Boga krivio za ono što se dogodilo. U razgovoru s njim, otac Dimitrije mu je rekao:
- Ta tvoja nepažnja ti ne daje pravo da produbljuješ i umnožavaš nesreću koja se dogodila. To što si izgubio smisao života, to je nova nesreća. Ti si uveren da si kriv, i zato sebi uskraćuješ pravo da danas živiš normalno. Ali, ti si u zabludi.
Objašnjava da mi, kao hrišćani, ne pripadamo više sami sebi.
- Kupljeni ste skupo, cenom Krvi Hristove - podseća otac Dimitrije. - Iskupiteljskom žrtvom, Gospod je preuzeo teret ljudskih grehova i slabosti, koje čovek sam ne može da nosi. Zato svaki pokušaj da sami sebe "iskupimo“ kroz očajanje, krivicu i samokažnjavanje vodi u duhovnu tamu.
Kaže da su ljudi koji ne veruju u Hrista, skloniji ovakvim unutrašnjim krizama, jer ne znaju ništa o "njegovoj iskupiteljskoj žrtvi na krstu“.
shutterstock.com
Greh je kriviti sebe i očajavati
- Ali i među vernicima ima onih koji nikada nisu mogli da se pomire sa sobom. To se zove kajanja bez Boga - duboko emotivno, ali bez duhovnog isceljenja. To je slično pokajanju Jude, koji se jeste pokajao, ali nije poželeo da se obrati Hristu - kaže otac Dimitrije.
Takvo stanje, u kojem čovek ne prihvata Božiju milost, već se povlači u sebe, naziva delovanjem đavola.
- Jer neopraštanje sebi, očajanje i nespremnost da se živi, nisu više pokajanje, već greh.Ako ne naučimo da oprostimo sebi, nećemo moći istinski da oprostimo ni drugima. A svako nepraštanje, bilo prema sebi ili bližnjem, navlači na nas gnev Božiji - ističe otac Dimitrij i navodi da nijedan greh ne može uništiti čoveka ako u njegovom srcu postoji iskreno pokajanje i vera u Hrista.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dragutin Lalatović i Marinko Jovanović zakoračili su putem poslušnosti, molitve i unutrašnjeg preobražaja u jednoj od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobne oce ubijene u manastiru Svetog Save Osvećenog po starom i Prepodobnog Tita Čudotvorca po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Franju Paolskog, dok Jevreji danas slave Pashu, a muslimani nemaju većeg opšteg praznika.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.