Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Sveti Jovan Zlatousti kaže: "Molitva je voda živa, kojom duša gasi žeđ", i još je rekao sledeće:
"Svi ljudi imaju potrebu za molitvom, više nego što drveće ima potrebu za vodom. Zato što niti drveće može da daje plodove ukoliko ne upija vodu kroz korenje, niti ćemo mi moći da donosimo skupocene plodove pobožnosti ukoliko se ne napajamo molitvom.
Da li se molite pre spavanja?
Anketa
Zato treba i kada ustanemo iz postelje da preduhitrimo sunce službom Bogu i kada sedimo za stolom radi obeda i kada se spremamo za počinak. Ili bolje rečeno - svakog časa treba da uznosimo molitvu Bogu, prelazeći tako pomoću molitve jedan put koji je jednak dužini dana."
Molitva Presvetoj Bogorodici, koju grčki vernici izgovaraju u trenucima kada im je potrebna uteha puna je topline, a mi vam je donosimo.
Molitva Bogorodici
Raduj se, Presveta Djevo, Blagodatna i Velika!
Ti lečiš srce svako što od bola pati jako.
Uvek Tvoju blagodat s verom prizivam,
Tebe, Slatku Majku, mole da se iscele i ojačaju.
Ti si Majka puna milosti, što ne zna za zlobu,
Carica nad Caricama - Lekarko, Bogorodice.
Seti se i sluge Tvog (ime), koji Ti ikonu naslika,
Ako je nevešt, Ti mu daj mudrost i znanje.
O, Presveta Lekarko, mila Majko naša!
Anđeli Tvoje reči slušaju i odmah ih ispunjavaju.
Daruj zdravlje telu svakom ko Te priziva,
I mir u duši svakome ko Ti se moli.
Sav svet pita gde je spas - gde naći izbavljenje,
U školi Lekarke gde Tvoj blagoslov teče.
Ta škola biće u svetu najslavnija,
I molitvom velikom dajemo svakom ono što mu srce ište.
Prečista i Bezgrešna, Lekarko Bogorodice,
Daruj svakom bolesnom zdravlje telu i duši.
Amin.
Antioh Afrodisije hrišćanski svetitelj i monah, koji se rodio u 6. veku u Vizantiji, u blizini Ankire (današnja Ankara) u Maloj Aziji - rekao je za molitvu sledeće:
"Ako su demoni preklinjali Gospoda da ih ne pošalje u bezdan i molba im beše ispunjena, koliko li će pre biti uslišene molitve nas koji smo se obukli u Hrista, kada se molimo da se izbavimo od umne (duhovne) smrti? Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila."
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Ovaj duboko emotivan trenutak zabeležen je u manastiru Svete Ane u Toledu, u Španiji, gde se monahinja, tihim glasom i celivajući kip Bogorodice, obratila Majci Božijoj molitvom punom poverenja, nežnosti i svetosti.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.