U najznačajnijoj srpskoj muzejskoj instituciji, posetioci mogu videti remek-delo srpske i vizantijske umetnosti iz 12. veka – duhovni i kulturni simbol naroda, koji se, zbog izuzetne osetljivosti, prikazuje svega nekoliko dana godišnje.
Usred stalne gužve u centru Beograda, u tišini izložbenih sala Narodnog muzeja Srbije, pruža se prilika koja se retko ukazuje – da se iz neposredne blizine vidi najstariji sačuvani srpski dokument napisan ćirilicom: Miroslavljevo jevanđelje. Ovo duhovno i kulturno blago srpskog naroda biće dostupno javnosti samo do 29. juna.
Ovaj rukopis, nastao u drugoj polovini 12. veka, smatra se remek-delom srpskog i vizantijskog srednjovekovnog umetničkog izraza. Pisano na pergamentu, sastoji se od 181 lista, bogato oslikanih minijaturama, pozlatom i kaligrafskim pismom, koje je pisar – najverovatnije dijak Gligorije – ispisivao perom u dve kolumne, koristeći mrku, crnu i crvenu boju.
Jevanđelistar je naručio humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Rukopis je pisan na staroslovenskom jeziku srpske redakcije, u duhu raške ortografije. Po svom liturgijskom karakteru, sadrži izabrane odlomke iz četiri jevanđelja i bio je namenjen bogosluženju.
HO / AFP / Profimedia
Miroslavovo jevanđelje
Upravo zbog svoje starine, umetničke vrednosti i izuzetne osetljivosti, Jevanđelje se čuva u specijalnim uslovima depoa Narodnog muzeja Srbije, a izlaže se izuzetno retko – najviše deset dana tokom jedne godine, kako nalažu propisi Narodne biblioteke Srbije, nadležne za zaštitu stare i retke knjige.
Od 1979. godine, Jevanđelje je zaštićeno kao kulturno dobro od izuzetnog značaja, dok je 2005. godine uvršteno na UNESKO-vu listu "Pamćenje sveta", čime je potvrđen njegov značaj za čitavo čovečanstvo.
Jedan list ovog rukopisa danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu, kao podsetnik na burnu istoriju i puteve kojima je Jevanđelje prolazilo.
Za sve koji žele da dotaknu dubine srpske duhovnosti i istorije, ovo je trenutak koji ne treba propustiti. Narodni muzej u Beogradu otvoren je četvrtkom i subotom do 20 časova, petkom i nedeljom do 18 časova. Ulaznica košta 300 dinara.
Više od hiljadu godina svetlosti sabrano je u ovoj jednoj knjizi. Vreme je da je pogledamo – ne samo očima, već i srcem.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.