U najznačajnijoj srpskoj muzejskoj instituciji, posetioci mogu videti remek-delo srpske i vizantijske umetnosti iz 12. veka – duhovni i kulturni simbol naroda, koji se, zbog izuzetne osetljivosti, prikazuje svega nekoliko dana godišnje.
Usred stalne gužve u centru Beograda, u tišini izložbenih sala Narodnog muzeja Srbije, pruža se prilika koja se retko ukazuje – da se iz neposredne blizine vidi najstariji sačuvani srpski dokument napisan ćirilicom: Miroslavljevo jevanđelje. Ovo duhovno i kulturno blago srpskog naroda biće dostupno javnosti samo do 29. juna.
Ovaj rukopis, nastao u drugoj polovini 12. veka, smatra se remek-delom srpskog i vizantijskog srednjovekovnog umetničkog izraza. Pisano na pergamentu, sastoji se od 181 lista, bogato oslikanih minijaturama, pozlatom i kaligrafskim pismom, koje je pisar – najverovatnije dijak Gligorije – ispisivao perom u dve kolumne, koristeći mrku, crnu i crvenu boju.
Jevanđelistar je naručio humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Rukopis je pisan na staroslovenskom jeziku srpske redakcije, u duhu raške ortografije. Po svom liturgijskom karakteru, sadrži izabrane odlomke iz četiri jevanđelja i bio je namenjen bogosluženju.
HO / AFP / Profimedia
Miroslavovo jevanđelje
Upravo zbog svoje starine, umetničke vrednosti i izuzetne osetljivosti, Jevanđelje se čuva u specijalnim uslovima depoa Narodnog muzeja Srbije, a izlaže se izuzetno retko – najviše deset dana tokom jedne godine, kako nalažu propisi Narodne biblioteke Srbije, nadležne za zaštitu stare i retke knjige.
Od 1979. godine, Jevanđelje je zaštićeno kao kulturno dobro od izuzetnog značaja, dok je 2005. godine uvršteno na UNESKO-vu listu "Pamćenje sveta", čime je potvrđen njegov značaj za čitavo čovečanstvo.
Jedan list ovog rukopisa danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu, kao podsetnik na burnu istoriju i puteve kojima je Jevanđelje prolazilo.
Za sve koji žele da dotaknu dubine srpske duhovnosti i istorije, ovo je trenutak koji ne treba propustiti. Narodni muzej u Beogradu otvoren je četvrtkom i subotom do 20 časova, petkom i nedeljom do 18 časova. Ulaznica košta 300 dinara.
Više od hiljadu godina svetlosti sabrano je u ovoj jednoj knjizi. Vreme je da je pogledamo – ne samo očima, već i srcem.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.