KAKO JAGNJE POBEĐUJE LAVOVE, ZMIJE I SVE SILE TAME: Vladika Nikolaj otkriva tajnu pobede koju ne vide svi
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
U besedi za 13. februar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da formalno držanje zakona bez milosti prazni dušu, dok istinska pravda i čovekoljublje zahtevaju puninu - izvršavanje svega što Bog zapoveda.
Jedni broje paragrafe zakona, drugi zaboravljaju milost – a sudovi vere ostaju prazni. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 13. februar postavlja ostrvo razdora između spoljašnjeg i unutrašnjeg života: Pravoslavlje traži i jedno i drugo, upozoravajući da nijedna strana ne sme biti zapostavljena. Vera se meri ne praznim obredima, već sposobnošću da se izvrši sve što Bog zapoveda, sa srcem otvorenim za milost.
Ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati. (Lk. 11, 42)
Ovde se misli na zakon i milost. U duši fariseja i sektanata ne stoje ovo dvoje, tj. oni ne mogu i da vrše propise zakona i da čine milost, nego prepirući se o tome šta je važnije od ovoga dvoga, jedno ispuštaju, a drugo drže. Fariseji su formalno strogo držali propise zakonske, ali su sasvim napustili milost i čovekoljublje. Sektanti pak laskaju sebi da oni drže pravdu Božju, no sasvim odbacuju propise crkvenih zakona.
Pravoslavlje predstavlja punoću vere. Ono zapoveda da se čini ovo i da se ne ostavlja ono. Ono je pažljivo prema spoljašnjim propisima vere, kao čovek kad ide između lonaca pa čuva da ih ne razbije. No ono je još više pažljivo prema pravdi i milosti Božjoj, kao čovek koji idući između zemljanih lonaca ceni ove i čuva ne zbog zemlje, od koje su lonci napravljeni, nego zbog skupocene sadržine koja je u njima.
Prazni lonci, koji se nikad nikakvim pićem ne pune, bez vrednosti su kao i prazne zakonske forme farisejske. Piće pak koje se sipa u vetar, rasipa se i gubi, jer se ne sipa u određene za nj sudove.
I tako u Pravoslavlju nema jednostranosti, kao što je nije bilo ni u Gospodu Isusu. Gospod govori Jovanu Krstitelju, koji diše pravdom i milošću Božjom, da treba ispuniti zakon; a farisejima, praznim paragraflijama, bez pravde i milosti Božje, govori: milosti hoću, a ne priloga! Očigledno je da je važnije ono što treba činiti od onoga što ne treba ostavljati. No ni malo ne znači da je ono što je manje važno – nepotrebno. U čovečjem organizmu ima puno važnijih i puno nevažnijih organa, no svi oni ukupno čine telo čovekovo.
O Gospode sveobuhvatni, ne daj nam da budemo jednostrani, no pomozi nam da ispunimo svu volju Tvoju. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.
PODNASLOV: U besedi za četvrtak mesopusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički postavlja neugodno pitanje: da li nas iskustvo i samouverenost vode napred - ili nam, lišenim nezlobivosti, polako zatvaraju pred Carstvom nebeskim?
U besedi za četvrtak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na gordе i lažljive reči koje mogu zavesti neiskusne u veri i poziva hrišćane na duhovnu budnost i rasuđivanje.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
Svetogorski starac govorio je o trenutku kada teret postane prevelik, a izlaz se ne traži u bekstvu, već u smirenju, veri i poverenju u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.