KAKO JAGNJE POBEĐUJE LAVOVE, ZMIJE I SVE SILE TAME: Vladika Nikolaj otkriva tajnu pobede koju ne vide svi
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
U besedi za 13. februar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da formalno držanje zakona bez milosti prazni dušu, dok istinska pravda i čovekoljublje zahtevaju puninu - izvršavanje svega što Bog zapoveda.
Jedni broje paragrafe zakona, drugi zaboravljaju milost – a sudovi vere ostaju prazni. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 13. februar postavlja ostrvo razdora između spoljašnjeg i unutrašnjeg života: Pravoslavlje traži i jedno i drugo, upozoravajući da nijedna strana ne sme biti zapostavljena. Vera se meri ne praznim obredima, već sposobnošću da se izvrši sve što Bog zapoveda, sa srcem otvorenim za milost.
Ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati. (Lk. 11, 42)
Ovde se misli na zakon i milost. U duši fariseja i sektanata ne stoje ovo dvoje, tj. oni ne mogu i da vrše propise zakona i da čine milost, nego prepirući se o tome šta je važnije od ovoga dvoga, jedno ispuštaju, a drugo drže. Fariseji su formalno strogo držali propise zakonske, ali su sasvim napustili milost i čovekoljublje. Sektanti pak laskaju sebi da oni drže pravdu Božju, no sasvim odbacuju propise crkvenih zakona.
Pravoslavlje predstavlja punoću vere. Ono zapoveda da se čini ovo i da se ne ostavlja ono. Ono je pažljivo prema spoljašnjim propisima vere, kao čovek kad ide između lonaca pa čuva da ih ne razbije. No ono je još više pažljivo prema pravdi i milosti Božjoj, kao čovek koji idući između zemljanih lonaca ceni ove i čuva ne zbog zemlje, od koje su lonci napravljeni, nego zbog skupocene sadržine koja je u njima.
Prazni lonci, koji se nikad nikakvim pićem ne pune, bez vrednosti su kao i prazne zakonske forme farisejske. Piće pak koje se sipa u vetar, rasipa se i gubi, jer se ne sipa u određene za nj sudove.
I tako u Pravoslavlju nema jednostranosti, kao što je nije bilo ni u Gospodu Isusu. Gospod govori Jovanu Krstitelju, koji diše pravdom i milošću Božjom, da treba ispuniti zakon; a farisejima, praznim paragraflijama, bez pravde i milosti Božje, govori: milosti hoću, a ne priloga! Očigledno je da je važnije ono što treba činiti od onoga što ne treba ostavljati. No ni malo ne znači da je ono što je manje važno – nepotrebno. U čovečjem organizmu ima puno važnijih i puno nevažnijih organa, no svi oni ukupno čine telo čovekovo.
O Gospode sveobuhvatni, ne daj nam da budemo jednostrani, no pomozi nam da ispunimo svu volju Tvoju. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.
PODNASLOV: U besedi za četvrtak mesopusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički postavlja neugodno pitanje: da li nas iskustvo i samouverenost vode napred - ili nam, lišenim nezlobivosti, polako zatvaraju pred Carstvom nebeskim?
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
U besedi za nedelju 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako vera daje smisao stradanju, mučeništvo spaja sa svetiteljima, a trud vodi ka svetlosti koja nadmašuje ljudsku sreću.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
Crkva uči da strah nije dat čoveku da ga porazi, već da kroz njega nauči da se još više približi Bogu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U Galeriji SANU od 15. maja do 19. jula biće prikazan Karejski tipik, uz ikone, relikvije i umetnička dela koja osvetljavaju duhovni i istorijski trag Svetog Save kroz osam vekova srpske istorije.