Na liturgiji u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio snažnu poruku vernom narodu: da bismo zaista videli sebe, bližnje i svet, moramo progledati duhovnim očima i odbaciti logiku osude koju nameće savremeni svet.
U prepunom beogradskom Sabornom hramu, u Nedelju slepog – šestu nedelju po Vaskrsu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, podsećajući sve prisutne na duboku istinu da – nije dovoljno da čovek samo telesno vidi, već da mora da progleda i duhovnim očima.
Liturgijsko sabranje proteklo je u duhu blagodati, sabornosti i tihe molitve, a patrijarhu su sasluživali episkopi londonski i velikobritansko-irski Nektarije, novobrdski Ilarion, moravički Tihoa, uz molitveno prisustvo episkopa humskog Jovana. Verni narod prestonice, okupljen u tišini i dostojanstvu, imao je priliku da čuje duboku i nadahnutu besedu pattrijarha, koja je bila više od tumačenja jevanđelske perikope – bila je duhovna mapa za svakoga ko traga za smislom u svetu zaslepljenom logikom osude i samoopravdanja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
O slepilu tela i duše
Osvrćući se na jevanđelski odlomak o isceljenju sleporođenog, patrijarh Porfirije je istakao da čudo koje je Gospod učinio nije samo znak moći, već objava Njegove neizmerne ljubavi i dublje, duhovne logike koju često zaboravljamo. U svom nadahnutom obraćanju, rekao je:
– Gospod veli: Ovaj se rodio slep da bi se projavila i pokazala sila Božja, ljubav Božja, briga Božja u odnosu na svakog pojedinca, u odnosu na čoveka i čitav ljudski rod... da bi Gospod potvrdio svoju neizmernu ljubav u odnosu na nas ljude.
Ove reči bile su poziv na unutrašnju budnost, jer – kako je naglasio Patrijarh – postoji dublje slepilo od telesnog: duhovna slepoća. To je slepilo koje ne prepoznaje svetlost istine, koje zamenjuje Božji pogled ljudskim sudom i koje vodi čoveka ka osudi drugih, umesto ka spasenju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Beogradu
– Ako je duhovno oko slepo, onda je sve što gledamo i što vidimo pogrešno viđeno... Ali ako se oslanjamo na Jevanđelje, ako crpimo svetlost iz reči Hristove, onda gledamo ispravno, onda vidimo i sebe i bližnje i svet onako kako ih vidi Gospod – s ljubavlju – rekao je Patrijarh.
Kritika logike ovoga sveta
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije izneo je i oštru kritiku savremenog načina razmišljanja, koji je – kako je rekao – često suprotan jevanđeljskoj logici. Naglasio je da ljudi danas gledaju jedni druge kroz prizmu prava, zakona i pravde ovoga sveta – a ne kroz prizmu Božje ljubavi.
– Mi se odnosimo jedni prema drugima po logici pravde ovog sveta, negativno, i tražeći zadovoljenje uvek nekoga osudimo. A logika Božje ljubavi posmatra drugoga sa željom da se on spase, da bude bolji, da bude dobar.
Takođe, Patrijarh je ukazao da vera nije puko uverenje, već – kanal – kroz koji se spajamo sa svetlošću Hristovom. Bez tog unutrašnjeg vida, ostajemo izgubljeni u tami sopstvene logike.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u Sabornoj crkvi u Beogradu
Progledati – znači videti Hristom
U središtu patrijarhove poruke nalazila se svetlost Hristova, kao jedini pravi izvor istine.
– Mi znamo ko je svetlost i znamo kako ta svetlost može postati i naša svetlost... Ta svetlost jeste Hristos, i kada smo u neraskidivoj zajednici sa Njim, u Njemu nam se otkriva i Bog i čovek, i pravi smisao našeg postojanja.
Na kraju liturgije, patrijarh je uputio i radosnu čestitku Dečjem horu Prvog beogradskog pevačkog društva, koji je na festivalu horova u Poljskoj osvojio drugo mesto:
– Po logici Carstva nebeskog, svi koji pevaju u slavu Božju su uvek prvo mesto... U logici ljubavi Hristove svi misle da su drugi bolji od njih, a ne obrnuto, kao što nas uči svet.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Beogradu
Liturgija kao put ka isceljenju
Današnje liturgijsko sabranje nije bilo samo još jedna nedeljna služba. Bila je to živa propoved Jevanđelja, poziv na osvešćenje, na unutrašnje buđenje. Bila je to poruka da pravo viđenje dolazi samo iz susreta sa Hristom, iz života po Njegovoj reči i svetlosti.
Patrijarh Porfirije nas je podsetio da nismo pozvani da tumačimo jedni druge po zakonima ovoga sveta, već po meri večnosti i Carstva nebeskog – po meri ljubavi. U vremenu kada je ljudski pogled često zamućen zavišću, osudom i strahom, njegova poruka o unutrašnjem vidu kao istinskom prozoru u večnost ostaje snažan orijentir svima koji traže smisao i mir.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.