Na liturgiji u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio snažnu poruku vernom narodu: da bismo zaista videli sebe, bližnje i svet, moramo progledati duhovnim očima i odbaciti logiku osude koju nameće savremeni svet.
U prepunom beogradskom Sabornom hramu, u Nedelju slepog – šestu nedelju po Vaskrsu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, podsećajući sve prisutne na duboku istinu da – nije dovoljno da čovek samo telesno vidi, već da mora da progleda i duhovnim očima.
Liturgijsko sabranje proteklo je u duhu blagodati, sabornosti i tihe molitve, a patrijarhu su sasluživali episkopi londonski i velikobritansko-irski Nektarije, novobrdski Ilarion, moravički Tihoa, uz molitveno prisustvo episkopa humskog Jovana. Verni narod prestonice, okupljen u tišini i dostojanstvu, imao je priliku da čuje duboku i nadahnutu besedu pattrijarha, koja je bila više od tumačenja jevanđelske perikope – bila je duhovna mapa za svakoga ko traga za smislom u svetu zaslepljenom logikom osude i samoopravdanja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
O slepilu tela i duše
Osvrćući se na jevanđelski odlomak o isceljenju sleporođenog, patrijarh Porfirije je istakao da čudo koje je Gospod učinio nije samo znak moći, već objava Njegove neizmerne ljubavi i dublje, duhovne logike koju često zaboravljamo. U svom nadahnutom obraćanju, rekao je:
– Gospod veli: Ovaj se rodio slep da bi se projavila i pokazala sila Božja, ljubav Božja, briga Božja u odnosu na svakog pojedinca, u odnosu na čoveka i čitav ljudski rod... da bi Gospod potvrdio svoju neizmernu ljubav u odnosu na nas ljude.
Ove reči bile su poziv na unutrašnju budnost, jer – kako je naglasio Patrijarh – postoji dublje slepilo od telesnog: duhovna slepoća. To je slepilo koje ne prepoznaje svetlost istine, koje zamenjuje Božji pogled ljudskim sudom i koje vodi čoveka ka osudi drugih, umesto ka spasenju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Beogradu
– Ako je duhovno oko slepo, onda je sve što gledamo i što vidimo pogrešno viđeno... Ali ako se oslanjamo na Jevanđelje, ako crpimo svetlost iz reči Hristove, onda gledamo ispravno, onda vidimo i sebe i bližnje i svet onako kako ih vidi Gospod – s ljubavlju – rekao je Patrijarh.
Kritika logike ovoga sveta
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije izneo je i oštru kritiku savremenog načina razmišljanja, koji je – kako je rekao – često suprotan jevanđeljskoj logici. Naglasio je da ljudi danas gledaju jedni druge kroz prizmu prava, zakona i pravde ovoga sveta – a ne kroz prizmu Božje ljubavi.
– Mi se odnosimo jedni prema drugima po logici pravde ovog sveta, negativno, i tražeći zadovoljenje uvek nekoga osudimo. A logika Božje ljubavi posmatra drugoga sa željom da se on spase, da bude bolji, da bude dobar.
Takođe, Patrijarh je ukazao da vera nije puko uverenje, već – kanal – kroz koji se spajamo sa svetlošću Hristovom. Bez tog unutrašnjeg vida, ostajemo izgubljeni u tami sopstvene logike.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u Sabornoj crkvi u Beogradu
Progledati – znači videti Hristom
U središtu patrijarhove poruke nalazila se svetlost Hristova, kao jedini pravi izvor istine.
– Mi znamo ko je svetlost i znamo kako ta svetlost može postati i naša svetlost... Ta svetlost jeste Hristos, i kada smo u neraskidivoj zajednici sa Njim, u Njemu nam se otkriva i Bog i čovek, i pravi smisao našeg postojanja.
Na kraju liturgije, patrijarh je uputio i radosnu čestitku Dečjem horu Prvog beogradskog pevačkog društva, koji je na festivalu horova u Poljskoj osvojio drugo mesto:
– Po logici Carstva nebeskog, svi koji pevaju u slavu Božju su uvek prvo mesto... U logici ljubavi Hristove svi misle da su drugi bolji od njih, a ne obrnuto, kao što nas uči svet.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Beogradu
Liturgija kao put ka isceljenju
Današnje liturgijsko sabranje nije bilo samo još jedna nedeljna služba. Bila je to živa propoved Jevanđelja, poziv na osvešćenje, na unutrašnje buđenje. Bila je to poruka da pravo viđenje dolazi samo iz susreta sa Hristom, iz života po Njegovoj reči i svetlosti.
Patrijarh Porfirije nas je podsetio da nismo pozvani da tumačimo jedni druge po zakonima ovoga sveta, već po meri večnosti i Carstva nebeskog – po meri ljubavi. U vremenu kada je ljudski pogled često zamućen zavišću, osudom i strahom, njegova poruka o unutrašnjem vidu kao istinskom prozoru u večnost ostaje snažan orijentir svima koji traže smisao i mir.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine, već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije koja spaja prošlost i sadašnjost.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.