Na praznik svetih Kirila i Metodija arhimandritu Metodiju uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, odlikovanje koje je povezalo Svetu goru, Sremske Karlovce i istorijsko sećanje na slavnog vojvodu iz Srpske Vojvodine.
Na praznik svetih ravnoapostolnih prosvetitelja Slovena, Kirila i Metodija, kada Crkva proslavlja svetlost pismenosti i duhovne prosvete, u porti drevnog manastira Hilandara dogodio se trenutak duboko simboličan – igumanu ove svetinje, arhimandritu Metodiju, uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, jedno od najviših priznanja dodeljenih u znak blagodarnosti za služenje Bogu, Crkvi i rodu.
Odlikovanje je stiglo s arhijerejskim blagoslovom vladike sremskog Vasilija, povodom prenosa i sahrane posmrtnih ostataka srpskog vojvode Đorđa Stratimirovića u porti manastira Vavedenja Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima – manastira koji je još od 1559. godine istorijski metoh Hilandara. Upravo iz te svetinje vekovima su monasi kretali na put ka Svetoj gori, ka Hilandaru, noseći u srcu zavet svetosavlja.
U ime Odbora za povratak posmrtnih ostataka slavnog vojvode u Otadžbinu, odlikovanje je igumanu Metodiju uručeno od strane predsednika Odbora, Aleksandra Đurđeva, i ostalih članova delegacije. U obrazloženju nagrade istaknuto je da se priznanje dodeljuje iz duboke zahvalnosti za samopregorno služenje igumana Metodija u duhu svetosavske duhovnosti, za njegov trud u očuvanju srpskog identiteta u rasejanju, ali i za poseban doprinos očuvanju duhovne i istorijske baštine Vojvodine.
Tanjug Zoran Žestić
Iguman Metodije
U ličnosti arhimandrita Metodija prepoznato je tiho i istrajno svedočenje vere koje spaja sve krajeve srpskog naroda u jednu duhovnu celinu – od Hilandara na Svetoj gori, preko Sremskih Karlovaca, do rasejanja širom sveta. U njemu se, kako navode članovi Odbora, nastavlja ono što je vojvoda Stratimirović započeo oružjem, a Crkva nastavila molitvom – borba za očuvanje srpskog bića, slobode i pravoslavne vere.
Podsećanja radi, general Đorđe Stratimirović bio je znameniti vojni i politički vođa Srba u Vojvodini tokom Revolucije 1848. godine. Na čelu šajkaških dobrovoljaca izvojevao je slavnu pobedu nad mađarskom vojskom u Pančevu, 12. juna iste godine, čime je odbranjena tek proglašena Srpska Vojvodina. Kasnije, kao diplomata, služio je interesima naroda i hrišćanstva sve do svoje smrti u Beču 1908. godine. Njegova poslednja želja, zapisana u memoarima Uspomene, bila je da počiva u Sremskim Karlovcima – što je, posle više od jednog veka, i ispunjeno.
Na praznik svetitelja čije ime nosi i sam iguman Metodije, ova simbolična nagrada ne predstavlja samo odlikovanje, već i most između svetovne borbe za narod i duhovnog pregnuća za večnost. U Krstu vožda Stratimirovića Hilandar je još jednom povezan sa Sremskim Karlovcima, a srpski narod podsetio da je njegovo istinsko jedinstvo u veri, istoriji i svetosavskom zavetu.
Arhimandrit Metodije iz srpske carske lavre na Svetoj gori poručuje da uzdržanje nije samo telesni podvig, već poziv na unutrašnju promenu kroz praštanje, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Pod svetlošću kandila i uz drevne psalame, monasi uzdižu molitve povodom Blagovesti Presvete Bogorodice – jednog od najvećih hrišćanskih praznika koji vekovima okuplja vernike u tišini i sabranosti.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Ova neraspadnuta krv i meso i danas se mogu videti u crkvi Svetog Franje u Lančanu. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, deo ovih relikvija proučavali su naučnici i, između ostalog, utvrdili da krv pripada krvnoj grupi AB.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Uz molitve i svetu liturgiju, vernici i monaštvo carske lavre slavili su svog nebeskog zaštitnika, Prepodobnog Simeona, čija se milost oseća u svakom kamenu Hilandara.
Jedan od prvih koji su uočili požar bio je Miloš Popović iz povratničkog sela Koš. Sa svojim prijateljem bio je na putu ka Osojanu kada je primetio vatru koja je već gutala kuću Baneta Đurića.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.