Na praznik svetih Kirila i Metodija arhimandritu Metodiju uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, odlikovanje koje je povezalo Svetu goru, Sremske Karlovce i istorijsko sećanje na slavnog vojvodu iz Srpske Vojvodine.
Na praznik svetih ravnoapostolnih prosvetitelja Slovena, Kirila i Metodija, kada Crkva proslavlja svetlost pismenosti i duhovne prosvete, u porti drevnog manastira Hilandara dogodio se trenutak duboko simboličan – igumanu ove svetinje, arhimandritu Metodiju, uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, jedno od najviših priznanja dodeljenih u znak blagodarnosti za služenje Bogu, Crkvi i rodu.
Odlikovanje je stiglo s arhijerejskim blagoslovom vladike sremskog Vasilija, povodom prenosa i sahrane posmrtnih ostataka srpskog vojvode Đorđa Stratimirovića u porti manastira Vavedenja Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima – manastira koji je još od 1559. godine istorijski metoh Hilandara. Upravo iz te svetinje vekovima su monasi kretali na put ka Svetoj gori, ka Hilandaru, noseći u srcu zavet svetosavlja.
U ime Odbora za povratak posmrtnih ostataka slavnog vojvode u Otadžbinu, odlikovanje je igumanu Metodiju uručeno od strane predsednika Odbora, Aleksandra Đurđeva, i ostalih članova delegacije. U obrazloženju nagrade istaknuto je da se priznanje dodeljuje iz duboke zahvalnosti za samopregorno služenje igumana Metodija u duhu svetosavske duhovnosti, za njegov trud u očuvanju srpskog identiteta u rasejanju, ali i za poseban doprinos očuvanju duhovne i istorijske baštine Vojvodine.
Tanjug Zoran Žestić
Iguman Metodije
U ličnosti arhimandrita Metodija prepoznato je tiho i istrajno svedočenje vere koje spaja sve krajeve srpskog naroda u jednu duhovnu celinu – od Hilandara na Svetoj gori, preko Sremskih Karlovaca, do rasejanja širom sveta. U njemu se, kako navode članovi Odbora, nastavlja ono što je vojvoda Stratimirović započeo oružjem, a Crkva nastavila molitvom – borba za očuvanje srpskog bića, slobode i pravoslavne vere.
Podsećanja radi, general Đorđe Stratimirović bio je znameniti vojni i politički vođa Srba u Vojvodini tokom Revolucije 1848. godine. Na čelu šajkaških dobrovoljaca izvojevao je slavnu pobedu nad mađarskom vojskom u Pančevu, 12. juna iste godine, čime je odbranjena tek proglašena Srpska Vojvodina. Kasnije, kao diplomata, služio je interesima naroda i hrišćanstva sve do svoje smrti u Beču 1908. godine. Njegova poslednja želja, zapisana u memoarima Uspomene, bila je da počiva u Sremskim Karlovcima – što je, posle više od jednog veka, i ispunjeno.
Na praznik svetitelja čije ime nosi i sam iguman Metodije, ova simbolična nagrada ne predstavlja samo odlikovanje, već i most između svetovne borbe za narod i duhovnog pregnuća za večnost. U Krstu vožda Stratimirovića Hilandar je još jednom povezan sa Sremskim Karlovcima, a srpski narod podsetio da je njegovo istinsko jedinstvo u veri, istoriji i svetosavskom zavetu.
Arhimandrit Metodije iz srpske carske lavre na Svetoj gori poručuje da uzdržanje nije samo telesni podvig, već poziv na unutrašnju promenu kroz praštanje, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Pod svetlošću kandila i uz drevne psalame, monasi uzdižu molitve povodom Blagovesti Presvete Bogorodice – jednog od najvećih hrišćanskih praznika koji vekovima okuplja vernike u tišini i sabranosti.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.