Ramon Mangold / AFP / Profimedia,Jochynaj/Shutterstock,Nataliia K/Shutterstock
Novi poglavar Katoličke crkve izazvao je lavinu reakcija nakon otkrića da su američki donatori obećali milijardu evra za izbor „pravog“ pape, dok deficit Svete Stolice prelazi 83 miliona evra.
Konklava koja je izabrala papu Lava XIV označila je veliki zaokret Katoličke crkve ka strategiji prikupljanja kapitala, s posebnim fokusom na bogate donatore iz Sjedinjenih Država. Sveta Stolica, uprkos svom nemerljivom religijskom i umetničkom bogatstvu, beleži ogroman deficit. Vatikanov Kancelarijat za ekonomska pitanja potvrdio je da je 2024. godina završena s minusom većim od 83 miliona evra.
Tanjug/Vatican Media via AP
Papa Lav XIV
Amerika plaća – izbor pape otkriva ko vlada Vatikanom
Zaokret Vatikana ka bogatim američkim donatorima nije samo ekonomski, već i politički. Papa Lav XIV gradi novi, ali istovremeno duboko tradicionalni imidž, vraćajući stare ceremonije, stroge kodekse oblačenja i latinski jezik, kako bi pridobio simpatije i naklonost moćnih uticajnih grupa.
Tokom nedelje posvećene američkim donatorima u Rimu, čulo se da su donacije u iznosu i do jedne milijarde evra bile unapred obećane – pod uslovom da bude izabran „pravi“ papa. Tako je i bilo. "Politico Europe" prenosi da su "veliki američki donatori ponovo oduševljeni".
Tanjug/AP Photo/Jeffrey Phelps
Teška senka skandala iz prošlosti
Ekonomska istorija Vatikana prepuna je kontroverzi. Od saradnje sa mafijom i sumnjivih bankarskih transfera, do čuvenog skandala sa kupovinom luksuzne nekretnine u Londonu, koja je dovela do gubitka desetina miliona evra. Papa Franja je pokušao da sprovede reforme, angažujući spoljne revizore poput PwC-a, ali je duboko ukorenjena struktura kurije stalno kočila te promene.
Papa ili generalni direktor?
Papa Lav XIV, s druge strane, bira "realističniji" put – daje više prostora donatorima, smanjuje javnu transparentnost i tako obezbeđuje likvidnost. Sve su glasnije primedbe o sekularizaciji Crkve, dok mnogi ističu da novi poglavar više liči na generalnog direktora humanitarne korporacije nego na duhovnog pastira.
Tanjug/AP Photo/Alessandra Tarantino
Papa Lav XIV
"Uvek postoji način da se nađe novac"
Ova rečenica, pripisana visokom zvaničniku Svete Stolice, izazvala je burne reakcije. Ne samo zato što otkriva razmere finansijske strepnje, već i zato što potvrđuje da duhovne vrednosti padaju u drugi plan. Sa bonusima za službenike kurije, novim ugovorima o nekretninama i nejasnim ekonomskim planovima, novi papa gradi imidž "konzervativnog spasioca".
Crkva ili investicioni fond?
Institut za religijska istraživanja Evrope navodi da se Crkva čini kao da se vraća vremenima kada je novac više oblikovao njenu strukturu nego vera. A sve to u trenutku kada bi poruke o skromnosti, pravdi i distanciranju od materijalnog bogatstva trebalo da odjekuju snažnije nego ikada.
Tanjug/AP Photo/Alessandra Tarantino
Papa Lav XIV
Suština je da se Katolička crkva postepeno pretvara u globalnu organizaciju, gde geopolitika i finansijske mreže imaju ključnu ulogu. Crkva pape Lava više ne inspiriše svojim primerom, već traži poverenje – uz broj bankovnog računa.
Ostaje da se vidi hoće li ovakav pristup doneti „čudo“ koje je Vatikanu potrebno ili će potvrditi reči onih koji govore o početku još jednog mračnog poglavlja u istoriji hrišćanstva.
Sporazum iz 2018. godine, čiji detalji nikada nisu objavljeni, omogućava državnoj Katoličkoj crkvi u Kini određeni uticaj na imenovanje crkvenih lidera, dok je papa zadržao pravo veta na konačan izbor.
Papa, prvi poglavar Rimokatoličke crkve iz SAD, pojavio se na oko sedam minuta na džambotronu stadiona Rejt Fild tokom događaja, koji je organizovala Čikaška nadbiskupija.
Najveći deo tih sredstava od 28 odsto uplaćen je iz Sjedinjenih Američkih Država, domovine novog pape, ali troškovi su znatno premašili prikupljene donacije, tako da je iz fonda te godine izdvojeno 103 miliona evra, saopšteno je iz Vatikana.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Za današnju Ameriku, gde se vlada sve više naginje tradicionalnim vrednostima (setimo se posete katoličkog potpredsednika SAD Dž. D. Vensa Vatikanu uoči smrti pape Franje ili svakodnevnih brifinga koje Trampova sekretarka za štampu Kerolajn Livit počinje molitvom), ovo pitanje je ključno. I tu je američka levica već napravila nesrećan gaf.
Donald Tramp je tokom svoje predizborne kampanje najavio izgradnju zida na granici s Meksikom, na šta je papa Franja odgovorio kritikama o gradnji zidova.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.