youtube/printscreen/Južnobački avanturistiCrkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Od svih manastira Fruške gore, Manđelos je najmlađi. Odluka o njegovoj izgradnji doneta je 2008. a radovi su počeli 2011. Ktitori crkve bili su Milan i Senka Milanković, poreklom iz Brodca kod Bijeljine, koji žive i rade u Australiji, a koji su tragičnim spletom okolnosti ovde izgubili ćerku. Manastir je posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom i osvećen je 2014. godine.
Manastir jedinstvenog izgleda
Osim „mladosti“, manastir Manđelos jedinstvenim čini i njegova spoljašnjost. Naime, lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Neobično ime
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Lepa i mala crkva kompletno izgrađena od drveta
Manastiru je „kumovalo“ istoimeno naselje neobičnog naziva – Manđelos. Reč je o „preradi na srpski“ mađarskog imena „Nađolas“ ili „Nagyolasz“, što u prevodu znači „veliko italijansko selo“ tj. „veliko romansko selo“ – mesto u kome žive Romani, potomci Rimljana, tu doseljeni u vreme srednjovekovne vladavine Franaka nad Sremom.
Osim ovog imena, manastir ponekad zovu i Vranjaš, po istoimenom izvoru koji se tu nalazi.
Mesto manastira nije izabrano slučajno!
Kao i mnogi drugi fruškogorski manastiri, i ovaj se nalazi u prelepoj prirodi. Crkva je izgrađena u maloj, zelenoj uvali između sela Grgurevci i Manđelos, na potezu koji se zove Jorgovanište. A mesto nije izabrano slučajno! Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima – Kozmi i Damjanu, a koji je poznat od davnina kao lekovit.
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Naime, slično kao što je slučaj sa Jazak vodom čije blagotvornom dejstvo je poznato nadaleko i o kojoj je još Miloš Crnjanski pisao u romanu „Seobe“, i istorijat ovog fruškogorskog izvora bogat je i dug.
Predanje kaže da su ga još drevni Rimljani koristili kako bi, preko akvadukta, vodom snabdevali Sirmium tj. današnju Sremsku Mitrovicu. Vekovima nakon, za ovo mesto su znali i Turci, pa su tu napravili banju sa lekovitim blatom čiji se ostaci, kažu lokalci, još uvek mogu pronaći u okolini manastira.
Izvor koji se još naziva i Vranjaš, danas je uređen, a krasi ga i lep mozaik na kome su prikazani Sveti Kozma i Damjan.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.