youtube/printscreen/Južnobački avanturistiCrkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Od svih manastira Fruške gore, Manđelos je najmlađi. Odluka o njegovoj izgradnji doneta je 2008. a radovi su počeli 2011. Ktitori crkve bili su Milan i Senka Milanković, poreklom iz Brodca kod Bijeljine, koji žive i rade u Australiji, a koji su tragičnim spletom okolnosti ovde izgubili ćerku. Manastir je posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom i osvećen je 2014. godine.
Manastir jedinstvenog izgleda
Osim „mladosti“, manastir Manđelos jedinstvenim čini i njegova spoljašnjost. Naime, lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Neobično ime
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Lepa i mala crkva kompletno izgrađena od drveta
Manastiru je „kumovalo“ istoimeno naselje neobičnog naziva – Manđelos. Reč je o „preradi na srpski“ mađarskog imena „Nađolas“ ili „Nagyolasz“, što u prevodu znači „veliko italijansko selo“ tj. „veliko romansko selo“ – mesto u kome žive Romani, potomci Rimljana, tu doseljeni u vreme srednjovekovne vladavine Franaka nad Sremom.
Osim ovog imena, manastir ponekad zovu i Vranjaš, po istoimenom izvoru koji se tu nalazi.
Mesto manastira nije izabrano slučajno!
Kao i mnogi drugi fruškogorski manastiri, i ovaj se nalazi u prelepoj prirodi. Crkva je izgrađena u maloj, zelenoj uvali između sela Grgurevci i Manđelos, na potezu koji se zove Jorgovanište. A mesto nije izabrano slučajno! Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima – Kozmi i Damjanu, a koji je poznat od davnina kao lekovit.
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Naime, slično kao što je slučaj sa Jazak vodom čije blagotvornom dejstvo je poznato nadaleko i o kojoj je još Miloš Crnjanski pisao u romanu „Seobe“, i istorijat ovog fruškogorskog izvora bogat je i dug.
Predanje kaže da su ga još drevni Rimljani koristili kako bi, preko akvadukta, vodom snabdevali Sirmium tj. današnju Sremsku Mitrovicu. Vekovima nakon, za ovo mesto su znali i Turci, pa su tu napravili banju sa lekovitim blatom čiji se ostaci, kažu lokalci, još uvek mogu pronaći u okolini manastira.
Izvor koji se još naziva i Vranjaš, danas je uređen, a krasi ga i lep mozaik na kome su prikazani Sveti Kozma i Damjan.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
Od ovsenih, ječmenih i ražanih pahuljica do sočnog porodičnog ručka ili večere – jednostavan recept od nekoliko sastojaka pokazuje kako se od skromne namirnice pravi zasitan i mirisan obrok koji prija svima za stolom.