youtube/printscreen/Južnobački avanturistiCrkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Od svih manastira Fruške gore, Manđelos je najmlađi. Odluka o njegovoj izgradnji doneta je 2008. a radovi su počeli 2011. Ktitori crkve bili su Milan i Senka Milanković, poreklom iz Brodca kod Bijeljine, koji žive i rade u Australiji, a koji su tragičnim spletom okolnosti ovde izgubili ćerku. Manastir je posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom i osvećen je 2014. godine.
Manastir jedinstvenog izgleda
Osim „mladosti“, manastir Manđelos jedinstvenim čini i njegova spoljašnjost. Naime, lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Neobično ime
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Lepa i mala crkva kompletno izgrađena od drveta
Manastiru je „kumovalo“ istoimeno naselje neobičnog naziva – Manđelos. Reč je o „preradi na srpski“ mađarskog imena „Nađolas“ ili „Nagyolasz“, što u prevodu znači „veliko italijansko selo“ tj. „veliko romansko selo“ – mesto u kome žive Romani, potomci Rimljana, tu doseljeni u vreme srednjovekovne vladavine Franaka nad Sremom.
Osim ovog imena, manastir ponekad zovu i Vranjaš, po istoimenom izvoru koji se tu nalazi.
Mesto manastira nije izabrano slučajno!
Kao i mnogi drugi fruškogorski manastiri, i ovaj se nalazi u prelepoj prirodi. Crkva je izgrađena u maloj, zelenoj uvali između sela Grgurevci i Manđelos, na potezu koji se zove Jorgovanište. A mesto nije izabrano slučajno! Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima – Kozmi i Damjanu, a koji je poznat od davnina kao lekovit.
youtube/printscreen/Južnobački avanturisti
Crkva je podignuta tačno iznad izvora vode koji je posvećen Svetim Vračima.
Naime, slično kao što je slučaj sa Jazak vodom čije blagotvornom dejstvo je poznato nadaleko i o kojoj je još Miloš Crnjanski pisao u romanu „Seobe“, i istorijat ovog fruškogorskog izvora bogat je i dug.
Predanje kaže da su ga još drevni Rimljani koristili kako bi, preko akvadukta, vodom snabdevali Sirmium tj. današnju Sremsku Mitrovicu. Vekovima nakon, za ovo mesto su znali i Turci, pa su tu napravili banju sa lekovitim blatom čiji se ostaci, kažu lokalci, još uvek mogu pronaći u okolini manastira.
Izvor koji se još naziva i Vranjaš, danas je uređen, a krasi ga i lep mozaik na kome su prikazani Sveti Kozma i Damjan.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
U besedi za praznik Hristovog Rođenja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi od prestola slave do vitlejemske pećine, pokazujući kako tišina Božića govori o Božijoj ljubavi prema čoveku više nego ijedna reč.
Pravoslavni vernici danas slave Rođenje Gospoda Isusa Hrista - Božić po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sabor Svetog Jovana Krstitelja. Katolici proslavljaju Svetog Rajmunda Penjafortskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.