Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Otvoriše se niska oltarska vrata i kroz njih u prostor osvetljen plamenom sveća i slabim sijalicama sa polijeleja zakorači sveštenik. Duga seda brata, mršav, malo pognut, na njemu izbledela mantija. Više je siva nego izvorno crna.
- Liturgija je završena, ako vam se priča, izađite. Ovo je sveto mesto, traži tišinu, poštovanje ovih likova sa zidova. Ne mogu u miru da se u oltaru pomolim.
Delovao je malo ljutito, nesvojstveno ovim ljudima. Ali, razloga je imao. Obratio se grupi od pet sredovečnih dama koje su stajale pored celivajuće ikone i poprilično glasno razgovarale. Ostale su tu, kao i njih dvoje što su u tišini sedeli na stolicama, posle prepodnevne liturgije. Malo zbunjene, malo postiđene, ali ipak ne odmah, lagano izađoše kroz bočna vrata. U sunčan dan, u lepo uređenu portu crkve manastira Rukumija.
A u manastirskom dvorištu silan svet. Subota, vernici stigli i pojedinačno i organizovano. Ispred manastirske kapije, na parkingu tridesetak automobila. Nekoliko stotina metara dalje, pre drvene ćuprije preko koje samo automobili mogu, parkirana dva autobusa.
Nije ovo neobiča slika za svetinju. Manastir Rukumija, jedan od četiri iz legende o sestri Jelici, važi za one manastire gde bolesni i napaćeni nalaze mir i lek. Rastrgla su braća sestru konjima na repove, kaže legenda. Pa je Jelica postala mučenica. Na mestu gde su joj delovi tela padali, manastiri nastali. Sestroljin, Zaove, Bradača i Rukumija. I narod je počeo da ih obilazi. Da se tamo za spas svoj, ali i dušu mučenice moli.
Wikipedia
Unutrašnjost manastira Rukumija
I molbe im bivaju uslišene. U početku, predanje kaže, vernicima su pomagale samo sjedinjene molitve. U sva četiri manastira. Kasnije, pa sve do danas, oni koji spas traže odlaze svako prema sopstvenom izboru. U bilo koji manastir. Jer, svaki svoj lek ima. Tako je jedan Miloš svoj lek našao u Rukumiji.
Dečaku su usne ispucale, a kosa opala. Imao je samo pet godina. Uprkos svim terapijama, nije mu bilo bolje. Očajni roditelji u crkvu nisu ulazili često. Nisu znali ni gde se koje sveće pale, a onda su došli u Rukumiju pomoć da potraže.
Shutterstock
Paljenje sveća u crkvi, ilustracija
Čuli su da je manastir mnogima pomogao. Duhovnik je saslušao priču oca i majke kako se dečak teško razboleo i gde se sve lečio, a zatim mu je očitao molitvu. Miloš, iako mali, koji je do tog trenutka bio ćutljiv i neraspoložen, počeo je da teši roditelje da se ne sekiraju i da će mu sigurno biti bolje.
I bilo je. Posle nekoliko molitvi sve je krenulo nabolje. Miloš je porastao i za vojsku stasao.
Ovo je samo jedna od mnogobrojnih priča o čudotvornim moćima manastira Rukumija, koje je zabeležila monahinja Atanasija. Čuda su se događala posebno kada su u bogomolji bile dve svetinje. Svete mošti Martirija Sinaita u kivotu u niskoj priprati ispod severnog prozora, i ruka svete mučenice Jelice.
I mošti i ruka su nestale u nekim burnim vremenima. Ostao je samo kivot iznad kog se danas čitaju molitve za zdravlje i porod. U knjižici “Čuda božija naših dana“, tanušnom manastirskom letopisu, zabeleženo je da su se ovde ženile i okorele neženje, a nerotkinje dobijale decu.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
U Sistinskoj kapeli poglavar Rimokatoličke crkve i vrhovni gubernator Anglikanske crkve stali su rame uz rame u zajedničkoj molitvi — događaj koji svet vidi kao simbol pomirenja, duhovne zrelosti i nove hrišćanske epohe.