Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Otvoriše se niska oltarska vrata i kroz njih u prostor osvetljen plamenom sveća i slabim sijalicama sa polijeleja zakorači sveštenik. Duga seda brata, mršav, malo pognut, na njemu izbledela mantija. Više je siva nego izvorno crna.
- Liturgija je završena, ako vam se priča, izađite. Ovo je sveto mesto, traži tišinu, poštovanje ovih likova sa zidova. Ne mogu u miru da se u oltaru pomolim.
Delovao je malo ljutito, nesvojstveno ovim ljudima. Ali, razloga je imao. Obratio se grupi od pet sredovečnih dama koje su stajale pored celivajuće ikone i poprilično glasno razgovarale. Ostale su tu, kao i njih dvoje što su u tišini sedeli na stolicama, posle prepodnevne liturgije. Malo zbunjene, malo postiđene, ali ipak ne odmah, lagano izađoše kroz bočna vrata. U sunčan dan, u lepo uređenu portu crkve manastira Rukumija.
A u manastirskom dvorištu silan svet. Subota, vernici stigli i pojedinačno i organizovano. Ispred manastirske kapije, na parkingu tridesetak automobila. Nekoliko stotina metara dalje, pre drvene ćuprije preko koje samo automobili mogu, parkirana dva autobusa.
Nije ovo neobiča slika za svetinju. Manastir Rukumija, jedan od četiri iz legende o sestri Jelici, važi za one manastire gde bolesni i napaćeni nalaze mir i lek. Rastrgla su braća sestru konjima na repove, kaže legenda. Pa je Jelica postala mučenica. Na mestu gde su joj delovi tela padali, manastiri nastali. Sestroljin, Zaove, Bradača i Rukumija. I narod je počeo da ih obilazi. Da se tamo za spas svoj, ali i dušu mučenice moli.
Wikipedia
Unutrašnjost manastira Rukumija
I molbe im bivaju uslišene. U početku, predanje kaže, vernicima su pomagale samo sjedinjene molitve. U sva četiri manastira. Kasnije, pa sve do danas, oni koji spas traže odlaze svako prema sopstvenom izboru. U bilo koji manastir. Jer, svaki svoj lek ima. Tako je jedan Miloš svoj lek našao u Rukumiji.
Dečaku su usne ispucale, a kosa opala. Imao je samo pet godina. Uprkos svim terapijama, nije mu bilo bolje. Očajni roditelji u crkvu nisu ulazili često. Nisu znali ni gde se koje sveće pale, a onda su došli u Rukumiju pomoć da potraže.
Shutterstock
Paljenje sveća u crkvi, ilustracija
Čuli su da je manastir mnogima pomogao. Duhovnik je saslušao priču oca i majke kako se dečak teško razboleo i gde se sve lečio, a zatim mu je očitao molitvu. Miloš, iako mali, koji je do tog trenutka bio ćutljiv i neraspoložen, počeo je da teši roditelje da se ne sekiraju i da će mu sigurno biti bolje.
I bilo je. Posle nekoliko molitvi sve je krenulo nabolje. Miloš je porastao i za vojsku stasao.
Ovo je samo jedna od mnogobrojnih priča o čudotvornim moćima manastira Rukumija, koje je zabeležila monahinja Atanasija. Čuda su se događala posebno kada su u bogomolji bile dve svetinje. Svete mošti Martirija Sinaita u kivotu u niskoj priprati ispod severnog prozora, i ruka svete mučenice Jelice.
I mošti i ruka su nestale u nekim burnim vremenima. Ostao je samo kivot iznad kog se danas čitaju molitve za zdravlje i porod. U knjižici “Čuda božija naših dana“, tanušnom manastirskom letopisu, zabeleženo je da su se ovde ženile i okorele neženje, a nerotkinje dobijale decu.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.