Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Otvoriše se niska oltarska vrata i kroz njih u prostor osvetljen plamenom sveća i slabim sijalicama sa polijeleja zakorači sveštenik. Duga seda brata, mršav, malo pognut, na njemu izbledela mantija. Više je siva nego izvorno crna.
- Liturgija je završena, ako vam se priča, izađite. Ovo je sveto mesto, traži tišinu, poštovanje ovih likova sa zidova. Ne mogu u miru da se u oltaru pomolim.
Delovao je malo ljutito, nesvojstveno ovim ljudima. Ali, razloga je imao. Obratio se grupi od pet sredovečnih dama koje su stajale pored celivajuće ikone i poprilično glasno razgovarale. Ostale su tu, kao i njih dvoje što su u tišini sedeli na stolicama, posle prepodnevne liturgije. Malo zbunjene, malo postiđene, ali ipak ne odmah, lagano izađoše kroz bočna vrata. U sunčan dan, u lepo uređenu portu crkve manastira Rukumija.
A u manastirskom dvorištu silan svet. Subota, vernici stigli i pojedinačno i organizovano. Ispred manastirske kapije, na parkingu tridesetak automobila. Nekoliko stotina metara dalje, pre drvene ćuprije preko koje samo automobili mogu, parkirana dva autobusa.
Nije ovo neobiča slika za svetinju. Manastir Rukumija, jedan od četiri iz legende o sestri Jelici, važi za one manastire gde bolesni i napaćeni nalaze mir i lek. Rastrgla su braća sestru konjima na repove, kaže legenda. Pa je Jelica postala mučenica. Na mestu gde su joj delovi tela padali, manastiri nastali. Sestroljin, Zaove, Bradača i Rukumija. I narod je počeo da ih obilazi. Da se tamo za spas svoj, ali i dušu mučenice moli.
Wikipedia
Unutrašnjost manastira Rukumija
I molbe im bivaju uslišene. U početku, predanje kaže, vernicima su pomagale samo sjedinjene molitve. U sva četiri manastira. Kasnije, pa sve do danas, oni koji spas traže odlaze svako prema sopstvenom izboru. U bilo koji manastir. Jer, svaki svoj lek ima. Tako je jedan Miloš svoj lek našao u Rukumiji.
Dečaku su usne ispucale, a kosa opala. Imao je samo pet godina. Uprkos svim terapijama, nije mu bilo bolje. Očajni roditelji u crkvu nisu ulazili često. Nisu znali ni gde se koje sveće pale, a onda su došli u Rukumiju pomoć da potraže.
Shutterstock
Paljenje sveća u crkvi, ilustracija
Čuli su da je manastir mnogima pomogao. Duhovnik je saslušao priču oca i majke kako se dečak teško razboleo i gde se sve lečio, a zatim mu je očitao molitvu. Miloš, iako mali, koji je do tog trenutka bio ćutljiv i neraspoložen, počeo je da teši roditelje da se ne sekiraju i da će mu sigurno biti bolje.
I bilo je. Posle nekoliko molitvi sve je krenulo nabolje. Miloš je porastao i za vojsku stasao.
Ovo je samo jedna od mnogobrojnih priča o čudotvornim moćima manastira Rukumija, koje je zabeležila monahinja Atanasija. Čuda su se događala posebno kada su u bogomolji bile dve svetinje. Svete mošti Martirija Sinaita u kivotu u niskoj priprati ispod severnog prozora, i ruka svete mučenice Jelice.
I mošti i ruka su nestale u nekim burnim vremenima. Ostao je samo kivot iznad kog se danas čitaju molitve za zdravlje i porod. U knjižici “Čuda božija naših dana“, tanušnom manastirskom letopisu, zabeleženo je da su se ovde ženile i okorele neženje, a nerotkinje dobijale decu.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.