U manastiru Novo Hopovo se nalaze mošti svetitelja iz četvrtog veka, a istoričarka za portal religija.rs otkriva nepoznate detalje o svetinji.
Fruška gora, poznata i kao srpska Sveta gora, mesto je brojnih manastira, čije postojanje verno svedoči o istoriji Srba i pravoslavlja na ovim prostorima, budući da na tom potezu ima oko 17. svetinja.
Jedna od tih svetinja manastir Novo Hopovo, smešten je na ivici šume blizu Iriga. Veruje se da je manastir Novo Hopovo na Fruškoj gori osnovao despot Đorđe Branković (monaško ime Maksim) u 15. veku. Crkva manastira posvećena je Svetom Nikoli, a mnoge ikone na ikonostasu radio je najznačajniji srpski barokni slikar Teodor Kračun.
Kako za portal religija.rs kaže Nevena Kovačević, master istorije i vodič, koji turistima prezentuje lepote srpske Svete gore, ovde se nalazi najstarija relikvija srpskih manastira - mošti Svetog Teodora Tirona, iz četvrtog veka.
- Prvi poznati pomen moštiju Svetog Teodora Tirona u manastiru Novo Hopovo je zapis u panegiriku iz 1555. godine. Iz dela “Povesti o Teodoru Tironu” saznajemo događaje, koji su prethodili prenosu svetiteljevih mošti u Novo Hopovo, kao i one koji se odnose na njihovu sudbinu u ovom manastiru. Prema navedenom delu njegove mošti otkupio je zlatom jedan erdeljski boljar u Ugarovlaškoj i preneo u svoju palatu u Sibinju. Sasvim zapuštene našao ih je u drvenom kovčegu građevinar Radovan Rakić, Srbin, otkupio i preneo u manastir Hodoš gde su počivale dvadeset pet godina i čudotvornom moći lečile vernike - pojašnjava sagovornica.
Kako dalje dodaje Nevena Kovačević, vlasništvo nad moštima je u jednom trenutku bilo upitno, pa su pravoslavni kaluđeri morali brzo da reaguju.
- Kada su mađarski rimokatolički kaluđeri počeli da nagovaraju vojne vlasti da oružjem otmu mošti, hodoški kaluđeri su ih noću izneli i preneli u fruškogorski manastir Hopovo, gde je, prema legendi, iz njih poteklo miro. Prenos iz Hodoša u Hopovo zbio se između 1520. i 1530. godine, a one se i danas nalaze u Novom Hopovu.
Svetitelj koga su hteli da zapale
Sveti Teodor Tiron je bio ranohrišćanski mučenik kog su Rimljani spalili, ali telo nije izgorelo. Reč "tiron" znači regrut, a sve muke ovog svetitelja počele su kada je pošao u vojsku.
Teodor nije želeo da prikrije da je i on hrišćanin, pa je bio bačen u tamnicu. Sudija je pokušao Teodora da izmori glađu, ali se Teodoru u samici javio Hristos i rekao mu: "Ne boj se, Teodore, ja sam sa tobom, ne uzimaj više zemaljske hrane i pića, jer ćeš biti u drugom životu, večnom i neprolaznom, zajedno ćemo biti na nebesima".
Istoričarka kaže da se za mošti svetitelja vezuju mnoge priče o isceljenju i da je to jedan od razlog zašto brojni vernici dolaze u manastir.
- Turisti su oduševljeni ovim izletom, jer na istom obiđu najznačajnije manastire Fruške gore, posete Sremske Karlovce i sve vreme slušaju priču o Srbima u Ugarskoj, ovo je spoj edukacije, odmora, druženja i uživanja. Kada pominjemo manastir Novo Hopovo, treba reći i to da se ovde zamonašio Dositej Obradović. Tu se nalazila jedna od najvećih manastirskih biblioteka koja ga je posebno privukla.
Poznat po svojoj arhitekturi i značajnoj kulturnoj i verskoj istoriji, Novo Hopovo je kroz vekove bilo posećeno mesto molitve, a Srbi iz Beograda su tu učili da čitaju i pišu. Tokom Drugog svetskog rata manastir je pretrpeo velika oštećenja, zvonik je srušen, a biblioteka i arhiv su uništeni u požaru.
Danas manastir čini crkva okružena konacima, ekonomske zgrade i ogradni zid, o kojima brine manastirsko bratstvo, dok se na putu ka Starom Hopovu, nedaleko odatle, nalazi i malo manastirsko jezero.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.
Probajte varivo od zrelog boba po receptu iz „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za nedelju i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.