ČESTICE MOŠTIJU SVETOG JOVANA KRSTITELJA U BEOGRADSKOM MANASTIRU: Pola sata od centra grada, nalazi se čudotvorna ikona, pred kojom se mole parovi bez dece
Manastir Rajinovac predstavlja mesto izuzetne lepote i duhovnog mira, na koje su ponosni lokalni stanovnici, a u svetinju hrle iz svih delova Srbije.
Na svega pola sata vožnje kolima od centra Beograda u gradskoj opštini Grocka, u naselju Begaljica, nalazi se Rajinovac - manastir izuzetne lepote. Okružen je voćnjacima, a okolne kuće na brdima i bogatstvo prirode odaju utisak mesta satima udaljenog od gradskog centra - iako je slučaj evidentno suprotan.
Ukoliko u svetinju ne krenete svojim vozilom, do podnožja brda, pri čijem vrhu je Rajinovac, vozi i gradski autobus broj 302. Početna stanica prevoza je na okretnici autobusa, na vrhu Ustaničke ulice.
Nakon što prođete Mali Mokri Lug, Kaluđericu, Boleč, Vinču i centar Grocke ostaje svega deset minuta do tačke, gde je izgrađen manastir.
Najraniji poznati pomen manastira Rajinovca nalazi se u popisu iz 1528. godine, gde se pominje kao manastir Sveti Rajko. Narodno predanje nam daje sledeću priču kako je manastir dobio takvo ime. Kod jednog begaljičkog bogataša Bugarčića služio je momak po imenu Rajko, zvani Raja. Nakon što je odslužio svoje, Bugarčić mu isplati zarađenu količinu dukata. Nakon što se uputio svojoj kući, Raju su kod izvora sačekali sinovi njegovog gazde i ubili ga. Novac su pokupili, a Rajino telo zatrpali.
Nakon nekog vremena čobani su pronašli Rajino telo i izvestili su gazdu kod koga je služio. Zaključivši da su Raju ubili njegovi sinovi, gazda da bi okajao greh koji su počinili njegovi sinovi, na svom imanju, nedaleko od izvora, podigne malu drvenu crkvu. U narodu se zadržalo da je crkvu podigao „Rajin novac“, te se ona zato i naziva Rajinovac.
Lep spolja i iznutra
Printscreen/Youtube/Iskra Znanja
Unutrašnjost manastira
Sagrađen od belog kamena, deluje blješteće u kontrastu zelenila, kada je proleće i leto ili u zagasitim tonovima jeseni i zime.
Unutrašnjost crkve krase freske jasnih boja, a portu mlado drveće, ružičnjak uz stazu prema manastiru, pčelinjaci i mir, na koji su lokalni satnovnici ponosni.
Privatna arhiva
Čudotvora ikona Bogorodice
Mesto je poznato po čudotvornoj ikoni Bogorodice Rajinovačke, ispred koje se mole parovi bez dece, a posebno je važno istaći da manastir poseduje čestice moštiju svetaca.
U crkvi su izložne čestice moštiju Svetog Jovana Krstitelja, deo moštiju Svetog apostola Luke, Svetog sveštenomučenika Haralampija, deo kivota kneza Lazara, deo moštiju svetih prepodobnomučenika medljanskih - Serafima igumana, Avkuma i Mardarija, jeromonaha.
Privatna arhiva
Svete relikvije
Od starog manastirskog ikonostasa sačuvano je šest prestonih ikona, rad ruskog slikara A. Kolčina iz 1876. godine. Pored vrednih starih štampanih bogoslužbenih knjiga, u manastirskoj riznici čuva se krst iz 1551. godine u duborezu sa srebrnim okovom. Novi živopis y manastiru Rajinovac, počet je 1993. završen 2004. godine, rad je akademskog slikara Dragomira Jašovića-Jaše.
Rajinovac je od svog osnivanja bio muški, dok je 1948. godine pretvoren u ženski manastir. Najpoznatiji rajinovački monah bio je arhimandrit Teodosije Mraović, potonji mitropolit beogradski i arhiepiskop Kraljevine Srbije (1882-1888). Tokom uprave igumanija Anastasija Kević (1969-1997) i Minodore Tomić (1997-2019), manastir je imao i duhovnike, arhimandrite Avakuma Rosića (1975-1992) i Stefana Šarić (2011-2018.). Nakon upokojenja igumanije Minodore 2019. godine, upravu nad manastirom vrši arhimandrit Serafim Kužić.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Boravak u kuhinji postao je prilika za razgovor i smeh, koji prati zajednički rad u slozi i molitvi, pa se iz priloženog vidi da ove aktivnosti nisu samo praktične, već da jačaju duh zajedništva među monasima.
Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Akilu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Klimenta Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Smešten na šest kilometara od centra grada sadrži monaške ćelije isklesane u stenama, kuhinju, dvospratni podzemni grad i tajne pregrade dizajnirane za hitne slučajeve.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.