Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Manastir Kaona pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se u Posavotamnavi, u opštini Vladimirci, u ataru istoimenog sela i predstavlja nepokretno kulturno dobro - spomenik kulture.
Nastao je u 14. veku, a prva crkva sagrađena na ovom mestu datira iz druge polovine 11. veka. Prema narodnom predanju ova svetinja zadužbina je Ikonije, sestre Miloša Obilića.
Crkveni dokument
U pisanim dokumentima crkva se pominje prvi put 1548. godine. Kasniji popisi svedoče da je nastavila svoj život i po dolasku Turaka na ove prostore. O istoriji manastira saznalo se ponešto i na osnovu turske dokumentacije o poziciji manastirske šume, kojom je vraćen zemljišni posed oduzet u vreme restitucije.
Predanje kaže da su dve Miloševe sestre, Ikonija i Vida, pratile brata na Kosovo i Metohiju. Kad su stigle do „Ravne livade“ (iznad sadašnje manastirske crkve), Ikonija ode da donese bratu vode, i vraćajući se, reče mu: „O moj brate, što dobra konja videh, još da je sedlo prema njemu“. (U narodu se pod dobrim konjem podrazumeva mesto gde bi se mogla crkva sagraditi).
"Blago imamo, sestro“, odgovori Miloš, „pa mu načini sedlo, a kad se ja vratim sa Kosova, pomoći ću ti i ja.“
Miloš se nije vratio. Ikonija je sagradila Kaonu, a Vida manastir u Vidojevici.
Na više hektara oko manastira danas je uređen park, koji, zajedno sa prirodnim izvorom, jezerom i manastirskom šumom čine nesvakidašnju oazu zelenila, mira i duhovnosti. Ovde mobilni telefoni ostaju bez dometa, a poruke se šalju naviše.
Suzana Lazarević,etnolog i antropolog, navela je jedno verovanje vezano za ovaj izvanredno lep manastir.
- Poznato je verovanje da Miloš potiče sa Cera, a da je ovo mesto izabrao za podizanje crkve kako bi smestio sestru na sigurno. Neimarima je dao zadatak da naprave crkvu koja će biti lepa kao ona, i manastir nam zapravo priča koliko je sestra Miloša Obilića bila lepa, zaključuje Suzana Lazarević.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Arhimandrit Filimon
Arhimandrit Filimon, iguman manastira, kaže da je ovo mesto bilo tačka susreta srpske vojske, pre sudbonosnog boja 1389. godine.
- Manastir je podignut odmah posle Kosovskog boja. Na ovom mestu su se sastale tri grupacije vojske, ovde su napojili konje, odmorili se, pomolili i krenuli put Valjeva. Odatle su sa valjevskom vojskom otišli put Kosova. Do ovog mesta su ih pratile majke, ćerke, žene, sestre... kako se brojni junaci nisu vratili, žene su podigle ovaj manastir za pokoj duša voljenih, neposredno posle kosovskog boja 1391/2 godine.
Kaže se da je prva među njima bila sestra Miloš Obilića, Ikonija, koju su zvali Kona. Sama reč Kaona znači blatište, kaljuga, a danas bi to mogli da prevedemo kao banja.
- Ovo nije samo samo telesna već i duhovna banja, gde ljudi dolaze da se leče i napajaju dušu. Od tada pa do danas manastir deli sudbinu naroda. Više puta je paljen, Turci su uništili freske, a kada je srušen podignut je iz temelja. Ovde se poje liturgija od Kosovskog boja do današnjeg dana. Podignut na sećanje stradalih vojnika na Kosmetu, manastir je posvećen Svetom Arrganhelu Mihailu, nebeskom vojvodi, pojašnjava iguman.
Pored te slave, ovde se pri manastiru slavi Velika Gospojina i tog dana je veliki crkveni narodni sabor.
U manastiru Kaona se, kao velika svetinja, čuva delić moštiju Prepodobne mati Paraskeve.
.
wikipedia/wikimedia
Ulaz u manastir Kaona
Duborez na ikonostatu, ulaznim vratima, pevnicama, tronovima i ostalim delovima je delo sabrata manastira Kaona, jeromonaha Doroteja. Za one koje žele da obave krštenja po ranohrišćanskom običaju, potpunim potapanjem, onoga ko se krsti u vodi, je ta zamisao moguća.
Kršetnje u Kaoni spada u red zanimljivosti za ovaj manastir, uzevši u obzir da u njemu postoji poseban bazen u obliku krsta, u kome se krštenje obavlja pogružavanjem. Sveta voda Kaonska je konstante iste temperature 11 stepeni i smatra se vrlo lekovitom, a posebno pomaže kod očnih oboljenja. Za ovu vodu, stručnjaci kažu da spada u najkvalitetnije u Srbiji.
wikipedia/wikimedia
Pogled na svetinju
Na brdašcetu se vidi kapela koja je posvećena Presvetoj Bogorodici.
Ikone i freske iz prvobitne crkve nisu sačuvane. Današnje ikone i freske koje se mogu videti su radili ikonopisci Dragan Marunić i Nikola Lubardić.
Pored jezera je pećina-kapela Roždestva Hristovog, podignuta u čast obeležavanja proslave dva milenijuma od Hristovog rođenja. Krajem 19. veka, je podignuta glavna manastirska crkva, koja je kasnije porušena, a na njenim temeljima je podignuta današnja crkva, koja je posvećena svetom Arhangelu Mihailu.
Pogledajte galeriju slika manastira Kaona ispod teksta.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Policija razotkrila kako je verski identitet iskorišćen za složenu mrežu krijumčarenja između Atike i Dodekanskih ostrva, dok javnost ostaje u neverici.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.