Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Manastir Kaona pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se u Posavotamnavi, u opštini Vladimirci, u ataru istoimenog sela i predstavlja nepokretno kulturno dobro - spomenik kulture.
Nastao je u 14. veku, a prva crkva sagrađena na ovom mestu datira iz druge polovine 11. veka. Prema narodnom predanju ova svetinja zadužbina je Ikonije, sestre Miloša Obilića.
Crkveni dokument
U pisanim dokumentima crkva se pominje prvi put 1548. godine. Kasniji popisi svedoče da je nastavila svoj život i po dolasku Turaka na ove prostore. O istoriji manastira saznalo se ponešto i na osnovu turske dokumentacije o poziciji manastirske šume, kojom je vraćen zemljišni posed oduzet u vreme restitucije.
Predanje kaže da su dve Miloševe sestre, Ikonija i Vida, pratile brata na Kosovo i Metohiju. Kad su stigle do „Ravne livade“ (iznad sadašnje manastirske crkve), Ikonija ode da donese bratu vode, i vraćajući se, reče mu: „O moj brate, što dobra konja videh, još da je sedlo prema njemu“. (U narodu se pod dobrim konjem podrazumeva mesto gde bi se mogla crkva sagraditi).
"Blago imamo, sestro“, odgovori Miloš, „pa mu načini sedlo, a kad se ja vratim sa Kosova, pomoći ću ti i ja.“
Miloš se nije vratio. Ikonija je sagradila Kaonu, a Vida manastir u Vidojevici.
Na više hektara oko manastira danas je uređen park, koji, zajedno sa prirodnim izvorom, jezerom i manastirskom šumom čine nesvakidašnju oazu zelenila, mira i duhovnosti. Ovde mobilni telefoni ostaju bez dometa, a poruke se šalju naviše.
Suzana Lazarević,etnolog i antropolog, navela je jedno verovanje vezano za ovaj izvanredno lep manastir.
- Poznato je verovanje da Miloš potiče sa Cera, a da je ovo mesto izabrao za podizanje crkve kako bi smestio sestru na sigurno. Neimarima je dao zadatak da naprave crkvu koja će biti lepa kao ona, i manastir nam zapravo priča koliko je sestra Miloša Obilića bila lepa, zaključuje Suzana Lazarević.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Arhimandrit Filimon
Arhimandrit Filimon, iguman manastira, kaže da je ovo mesto bilo tačka susreta srpske vojske, pre sudbonosnog boja 1389. godine.
- Manastir je podignut odmah posle Kosovskog boja. Na ovom mestu su se sastale tri grupacije vojske, ovde su napojili konje, odmorili se, pomolili i krenuli put Valjeva. Odatle su sa valjevskom vojskom otišli put Kosova. Do ovog mesta su ih pratile majke, ćerke, žene, sestre... kako se brojni junaci nisu vratili, žene su podigle ovaj manastir za pokoj duša voljenih, neposredno posle kosovskog boja 1391/2 godine.
Kaže se da je prva među njima bila sestra Miloš Obilića, Ikonija, koju su zvali Kona. Sama reč Kaona znači blatište, kaljuga, a danas bi to mogli da prevedemo kao banja.
- Ovo nije samo samo telesna već i duhovna banja, gde ljudi dolaze da se leče i napajaju dušu. Od tada pa do danas manastir deli sudbinu naroda. Više puta je paljen, Turci su uništili freske, a kada je srušen podignut je iz temelja. Ovde se poje liturgija od Kosovskog boja do današnjeg dana. Podignut na sećanje stradalih vojnika na Kosmetu, manastir je posvećen Svetom Arrganhelu Mihailu, nebeskom vojvodi, pojašnjava iguman.
Pored te slave, ovde se pri manastiru slavi Velika Gospojina i tog dana je veliki crkveni narodni sabor.
U manastiru Kaona se, kao velika svetinja, čuva delić moštiju Prepodobne mati Paraskeve.
.
wikipedia/wikimedia
Ulaz u manastir Kaona
Duborez na ikonostatu, ulaznim vratima, pevnicama, tronovima i ostalim delovima je delo sabrata manastira Kaona, jeromonaha Doroteja. Za one koje žele da obave krštenja po ranohrišćanskom običaju, potpunim potapanjem, onoga ko se krsti u vodi, je ta zamisao moguća.
Kršetnje u Kaoni spada u red zanimljivosti za ovaj manastir, uzevši u obzir da u njemu postoji poseban bazen u obliku krsta, u kome se krštenje obavlja pogružavanjem. Sveta voda Kaonska je konstante iste temperature 11 stepeni i smatra se vrlo lekovitom, a posebno pomaže kod očnih oboljenja. Za ovu vodu, stručnjaci kažu da spada u najkvalitetnije u Srbiji.
wikipedia/wikimedia
Pogled na svetinju
Na brdašcetu se vidi kapela koja je posvećena Presvetoj Bogorodici.
Ikone i freske iz prvobitne crkve nisu sačuvane. Današnje ikone i freske koje se mogu videti su radili ikonopisci Dragan Marunić i Nikola Lubardić.
Pored jezera je pećina-kapela Roždestva Hristovog, podignuta u čast obeležavanja proslave dva milenijuma od Hristovog rođenja. Krajem 19. veka, je podignuta glavna manastirska crkva, koja je kasnije porušena, a na njenim temeljima je podignuta današnja crkva, koja je posvećena svetom Arhangelu Mihailu.
Pogledajte galeriju slika manastira Kaona ispod teksta.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.