Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Manastir Kaona pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se u Posavotamnavi, u opštini Vladimirci, u ataru istoimenog sela i predstavlja nepokretno kulturno dobro - spomenik kulture.
Nastao je u 14. veku, a prva crkva sagrađena na ovom mestu datira iz druge polovine 11. veka. Prema narodnom predanju ova svetinja zadužbina je Ikonije, sestre Miloša Obilića.
Crkveni dokument
U pisanim dokumentima crkva se pominje prvi put 1548. godine. Kasniji popisi svedoče da je nastavila svoj život i po dolasku Turaka na ove prostore. O istoriji manastira saznalo se ponešto i na osnovu turske dokumentacije o poziciji manastirske šume, kojom je vraćen zemljišni posed oduzet u vreme restitucije.
Predanje kaže da su dve Miloševe sestre, Ikonija i Vida, pratile brata na Kosovo i Metohiju. Kad su stigle do „Ravne livade“ (iznad sadašnje manastirske crkve), Ikonija ode da donese bratu vode, i vraćajući se, reče mu: „O moj brate, što dobra konja videh, još da je sedlo prema njemu“. (U narodu se pod dobrim konjem podrazumeva mesto gde bi se mogla crkva sagraditi).
"Blago imamo, sestro“, odgovori Miloš, „pa mu načini sedlo, a kad se ja vratim sa Kosova, pomoći ću ti i ja.“
Miloš se nije vratio. Ikonija je sagradila Kaonu, a Vida manastir u Vidojevici.
Na više hektara oko manastira danas je uređen park, koji, zajedno sa prirodnim izvorom, jezerom i manastirskom šumom čine nesvakidašnju oazu zelenila, mira i duhovnosti. Ovde mobilni telefoni ostaju bez dometa, a poruke se šalju naviše.
Suzana Lazarević,etnolog i antropolog, navela je jedno verovanje vezano za ovaj izvanredno lep manastir.
- Poznato je verovanje da Miloš potiče sa Cera, a da je ovo mesto izabrao za podizanje crkve kako bi smestio sestru na sigurno. Neimarima je dao zadatak da naprave crkvu koja će biti lepa kao ona, i manastir nam zapravo priča koliko je sestra Miloša Obilića bila lepa, zaključuje Suzana Lazarević.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Arhimandrit Filimon
Arhimandrit Filimon, iguman manastira, kaže da je ovo mesto bilo tačka susreta srpske vojske, pre sudbonosnog boja 1389. godine.
- Manastir je podignut odmah posle Kosovskog boja. Na ovom mestu su se sastale tri grupacije vojske, ovde su napojili konje, odmorili se, pomolili i krenuli put Valjeva. Odatle su sa valjevskom vojskom otišli put Kosova. Do ovog mesta su ih pratile majke, ćerke, žene, sestre... kako se brojni junaci nisu vratili, žene su podigle ovaj manastir za pokoj duša voljenih, neposredno posle kosovskog boja 1391/2 godine.
Kaže se da je prva među njima bila sestra Miloš Obilića, Ikonija, koju su zvali Kona. Sama reč Kaona znači blatište, kaljuga, a danas bi to mogli da prevedemo kao banja.
- Ovo nije samo samo telesna već i duhovna banja, gde ljudi dolaze da se leče i napajaju dušu. Od tada pa do danas manastir deli sudbinu naroda. Više puta je paljen, Turci su uništili freske, a kada je srušen podignut je iz temelja. Ovde se poje liturgija od Kosovskog boja do današnjeg dana. Podignut na sećanje stradalih vojnika na Kosmetu, manastir je posvećen Svetom Arrganhelu Mihailu, nebeskom vojvodi, pojašnjava iguman.
Pored te slave, ovde se pri manastiru slavi Velika Gospojina i tog dana je veliki crkveni narodni sabor.
U manastiru Kaona se, kao velika svetinja, čuva delić moštiju Prepodobne mati Paraskeve.
.
wikipedia/wikimedia
Ulaz u manastir Kaona
Duborez na ikonostatu, ulaznim vratima, pevnicama, tronovima i ostalim delovima je delo sabrata manastira Kaona, jeromonaha Doroteja. Za one koje žele da obave krštenja po ranohrišćanskom običaju, potpunim potapanjem, onoga ko se krsti u vodi, je ta zamisao moguća.
Kršetnje u Kaoni spada u red zanimljivosti za ovaj manastir, uzevši u obzir da u njemu postoji poseban bazen u obliku krsta, u kome se krštenje obavlja pogružavanjem. Sveta voda Kaonska je konstante iste temperature 11 stepeni i smatra se vrlo lekovitom, a posebno pomaže kod očnih oboljenja. Za ovu vodu, stručnjaci kažu da spada u najkvalitetnije u Srbiji.
wikipedia/wikimedia
Pogled na svetinju
Na brdašcetu se vidi kapela koja je posvećena Presvetoj Bogorodici.
Ikone i freske iz prvobitne crkve nisu sačuvane. Današnje ikone i freske koje se mogu videti su radili ikonopisci Dragan Marunić i Nikola Lubardić.
Pored jezera je pećina-kapela Roždestva Hristovog, podignuta u čast obeležavanja proslave dva milenijuma od Hristovog rođenja. Krajem 19. veka, je podignuta glavna manastirska crkva, koja je kasnije porušena, a na njenim temeljima je podignuta današnja crkva, koja je posvećena svetom Arhangelu Mihailu.
Pogledajte galeriju slika manastira Kaona ispod teksta.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Od detinjstva daleko od rodnog praga do svešteničke službe među svojim ljudima, njegov put bio je ispunjen verom i tihom snagom, a naglo prekinut u trenutku koji je iza sebe ostavio porodicu, vernike i zajednicu u nemoj boli.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jakova Ispovednika po starom i Svetog Nikitu Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliki petak, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.