Od Antiohije i Carigrada, preko Malte i Rusije, sveta desnica Preteče Gospodnjeg prošla je neverovatan put, bila otimana i vraćana kroz vekove pre nego što je našla svoje poslednje počivalište u Cetinjskom manastiru.
U pravoslavlju, svetinje i relikvije zauzimaju posebno mesto, kao prozori u večnost kroz koje se očituje Božanska blagodat. Jedna od najznačajnijih relikvija čitavog hrišćanskog sveta jeste desna ruka Svetog Jovana Krstitelja, proroka i Preteče Gospodnjeg, koja je prošla dug i čudesan put pre nego što je našla svoj dom u Cetinjskom manastiru. Ova sveta desnica, koja je u pustinji rukom pokazala na Hrista i krstila Ga u vodama Jordana, prošla je vekove i mnoge krajeve sveta pre nego što je stigla do nas.
Priča o ovoj svetinji počinje u Antiohiji u 4. veku, odakle je sveta ruka doneta u Carigrad. Kada je stigla u ovaj carski grad, narod ju je dočekao uz psalme i pesme, kao simbol radosti zbog dolaska jedne od najvažnijih hrišćanskih relikvija. Svečano je smeštena u veličanstvenu Aja Sofiju, gde je vekovima bila čuvana kao dragoceni simbol vere. Međutim, vremenom su dva prsta desnice odvojena – jedan se danas čuva u Otomanskom muzeju u Istanbulu, dok se drugi nalazi u italijanskom gradu Sijeni.
Na kivotu u kome počiva, zabeležen je natpis na srpskom jeziku: „Pretečina desnica Jovanova, pomeni mene Savu arhiepiskopa srpskoga!“, što svedoči o posebnoj vezi srpskog naroda sa ovom relikvijom.
RTS/Printscreen
Cetinjski manastir
Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop, dobio je drugi prst ruke 1219. godine i položio ga u Manastir Žiču. Ova sveta relikvija kasnije je prenešena u Pećku patrijaršiju, a potom na Peloponez, gde je sa ostalim svetinjama sklonjena pred naletima Osmanlija. Ubrzo je pronašla utočište u Italiji, u hramu Svete Marije u Sijeni, dok je sveta ruka ostala u Carigradu, čak i nakon pada pod tursku vlast 1453. godine.
Priče o njenom daljem putovanju vode nas do vremena sultana Bajazita Drugog, koji je 1484. godine poklonio svetu ruku viteškom redu na ostrvu Rodos. Kada je Sulejman Veličanstveni osvojio Rodos 1522. godine, relikvija je prenesena na Maltu, gde je počivala naredna dva i po veka. Godine 1798, Napoleon je osvojio Maltu i time označio početak sledećeg poglavlja u dugom putovanju svetinje. Ruski car Pavle Prvi primio je svetu ruku 1799. godine i smestio je u Zimski dvorac u Petrogradu, gde je počivala sve do početka 20. veka.
RTS/Printscreen
Desna ruka Svetogg Jovana Krstitelja čuva se u Cetinjskom manastiru
Tokom revolucije 1917. godine, majka poslednjeg ruskog cara Nikolaja Drugog, carica Marija Fjodorovna, spasla je svetu ruku od uništenja. Odlazeći u svoju rodnu Dansku, ona je, uz blagoslov mitropolita kijevskog, donela svetu ruku i poklonila je dinastiji Karađorđević, u znak zahvalnosti za prihvatanje ruskih izbeglica nakon Oktobarske revolucije. Svetinja je tada stigla u Sremske Karlovce, a kasnije je čuvana u riznici crkve pri dvoru na Dedinju.
Tokom Drugog svetskog rata, kralj Petar Drugi Karađorđević povukao se sa svetom rukom i sakrio je u Manastiru Ostrog, gde je ostala skrivena sve do kraja rata. Posle rata, u jednom policijskom pretresu 1952. godine, sveta ruka je oduzeta i prebačena u Beograd, gde je čuvana u državnom trezoru sve do 1978. godine, kada je vraćena crkvi i poklonjena Manastiru Svetog Petra na Cetinju, gde se i danas nalazi.
RTS/Printscreen
U riznici Cetinjskog manastira je i deo Časkog krsta, jedna od najvećih relikvija hrišćanstva
Desnica Svetog Jovana prvi put je izneta pred narod na praznik Svetog Jovana Krstitelja, Ivanjdan, 1993. godine, i od tada se mnogi vernici okupljaju da bi se poklonili ovoj svetinji. Zanimljivo je da je 2006. godine, na četrdeset dana, desnica vraćena u Rusiju, gde je obišla najveće gradove, pre nego što je provela nekoliko dana u Kijevu.
Sveti Jovan Krstitelj zauzima posebno mesto među ličnostima iz Svetog pisma, ne samo zbog svoje uloge Preteče i krštenja Gospoda, već i zbog svoje svetosti i hrabrosti. Njegova sveta desnica, koja je dospela na Cetinje, svedoči o neprekinutoj vezi vere kroz vekove, o tajni Božijeg prisustva u svetu i o čudotvornim putevima svetih relikvija. Kao što je Jovan rukom pokazao svetu „Onoga koga je prorokovao“, tako i danas njegova desnica upućuje vernike na put vere i pokajanja, pozivajući ih na susret sa Bogom.
U ovoj duhovnoj oazi, koja se ponosno uzdiže iznad prelepih brda, spojeni su istorija, vera i umetnost, a svakodnevno se svedoči isceljujućoj moći koja privlači vernike iz svih krajeva.
Jesenji Krstovdan donosi niz narodnih tradicija, ali samo iskrena molitva vodi ka Božjoj blagodati. Vernici često upadaju u zamku sujeverja, zaboravljajući da je snaga krsta daleko iznad svakog običaja ili predanja.
Ovaj duhovni kompleks, smešten na živopisnom ostrvu, nudi jedinstvenu priliku za istraživanje bogate istorije i svetih relikvija. Vernici u ovoj svetinji otkrivaju unutrašnji mir u prostoru gde se tradicija i vera savršeno prepliću.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka objašnjava kako demonske sile u nama gube moć kada im se odlučno suprotstavimo – jednostavan put ka duhovnoj pobedi koji svakog može inspirisati.
Nakon uznemirujućih tvrdnji o stanovima, poslovnim zgradama i promeni izgleda Svetosavskog platoa, SPC se oglasila saopštenjem koje razdvaja urbanističke planove od onoga što predstavlja stvarni interes Crkve.
Predstavnici srpske zajednice u Severnoj Makedoniji dodelili su poglavaru Srpske pravoslavne crkve najviše priznanje povodom Savindana, ističući brigu o vernicima i značaj crkvenog jedinstva koje povezuje narod sa obe strane granice.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka objašnjava kako demonske sile u nama gube moć kada im se odlučno suprotstavimo – jednostavan put ka duhovnoj pobedi koji svakog može inspirisati.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Posle tvrdnji da se u vrhu Crkve govori o mogućem preuređenju crkvene nadležnosti na Primorju, Mitropolija crnogorsko-primorska objavila opširno objašnjenje i poručila da takva ideja nema nikakvo uporište.