U ovoj duhovnoj oazi, koja se ponosno uzdiže iznad prelepih brda, spojeni su istorija, vera i umetnost, a svakodnevno se svedoči isceljujućoj moći koja privlači vernike iz svih krajeva.
U slikovitom selu Drača, smeštenom između brda Rujevica, Visibaba i Bogosavljevica, na nadmorskoj visini od 352 metra, nalazi se ne samo geografski centar Srbije, već i duhovno središte koje vekovima čuva svoje blago. Manastir Drača, podignut krajem 13. veka, predstavlja dragulj ovog mesta, mesto gde se isprepliću istorija, vera i umetnost.
Prema predanju, manastir je izgrađen na temeljima srednjovekovnog objekta u kojem je živeo i umro prepodobni Jov, svetogorski monah i svetitelj. Tokom 18. i 19. veka, Drača je bila važan duhovni i kulturni centar, a njeni monasi su, u vreme Kočine krajine, stali na stranu Austrije, pružajući utočište čak i Koči Anđelkoviću. Nažalost, manastir je tokom ovog perioda pretrpeo značajna oštećenja, što su meštani potvrdili.
- Živopis manastira Drača predstavlja neprocenjivu vrednost. Crkva je oslikana 1735. godine, što je zabeleženo u natpisu nad ulazom. U potpunosti sačuvane freske spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji i pripisuju se slikarima iz Moshopolja - kažu meštani, prenosi Rina.
Jedna od najvažnijih svetinja manastira je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Ahtirske, koja je u Draču doneta iz Ohrida u Makedoniji. Ova ikona ostala je nesagorela u pepelu nakon što je jedna crkva u Ohridu izgorjela. Tadašnji iguman Leontije, koji je prošao kroz Ohrid, otkrio je ovu ikonu i doneo je u manastir.
Na ovoj čudotvornoj ikoni, Bogorodica je prikazana kako se moli pred Gospodom Isusom Hristom, njenim Sinom, i uprkos predskazanju strašne smrti, njeno lice zrači ljubavlju i mirom. Samo deset takvih ikona postoji u celom svetu, a jedna od njih je sačuvana upravo u manastiru Drača, gde svakodnevno svedoče čudotvornim isceljenjima vernika koji se obraćaju Presvetoj Bogorodici.
RINA
Manastirski hram u Manastiru Drača
Osim ove ikone, manastir Drača čuva bogatu istoriju i umetnost. U crkvenoj porti sahranjen je Jovan Dimitrijević Dobrača, komandant srpske vojske u bici na Ljubiću. Unutrašnjost manastira ukrašena je freskama iz 1735. godine, koje spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji, a pripisuju se majstorima iz Moshopolja.
Danas, manastir Drača predstavlja ne samo verski centar, već i destinaciju za brojne putnike i vernike koji traže duhovni mir i tišinu. U ovom svetilištu, gde se priroda i vera stapaju, svako može pronaći trenutak introspekcije i duhovnog isceljenja. Njegova živopisna okolina, čista reč duhovnosti i neprocenjiva kulturna baština čine Draču pravim svetionikom u srcu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.