U ovoj duhovnoj oazi, koja se ponosno uzdiže iznad prelepih brda, spojeni su istorija, vera i umetnost, a svakodnevno se svedoči isceljujućoj moći koja privlači vernike iz svih krajeva.
U slikovitom selu Drača, smeštenom između brda Rujevica, Visibaba i Bogosavljevica, na nadmorskoj visini od 352 metra, nalazi se ne samo geografski centar Srbije, već i duhovno središte koje vekovima čuva svoje blago. Manastir Drača, podignut krajem 13. veka, predstavlja dragulj ovog mesta, mesto gde se isprepliću istorija, vera i umetnost.
Prema predanju, manastir je izgrađen na temeljima srednjovekovnog objekta u kojem je živeo i umro prepodobni Jov, svetogorski monah i svetitelj. Tokom 18. i 19. veka, Drača je bila važan duhovni i kulturni centar, a njeni monasi su, u vreme Kočine krajine, stali na stranu Austrije, pružajući utočište čak i Koči Anđelkoviću. Nažalost, manastir je tokom ovog perioda pretrpeo značajna oštećenja, što su meštani potvrdili.
- Živopis manastira Drača predstavlja neprocenjivu vrednost. Crkva je oslikana 1735. godine, što je zabeleženo u natpisu nad ulazom. U potpunosti sačuvane freske spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji i pripisuju se slikarima iz Moshopolja - kažu meštani, prenosi Rina.
Jedna od najvažnijih svetinja manastira je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Ahtirske, koja je u Draču doneta iz Ohrida u Makedoniji. Ova ikona ostala je nesagorela u pepelu nakon što je jedna crkva u Ohridu izgorjela. Tadašnji iguman Leontije, koji je prošao kroz Ohrid, otkrio je ovu ikonu i doneo je u manastir.
Na ovoj čudotvornoj ikoni, Bogorodica je prikazana kako se moli pred Gospodom Isusom Hristom, njenim Sinom, i uprkos predskazanju strašne smrti, njeno lice zrači ljubavlju i mirom. Samo deset takvih ikona postoji u celom svetu, a jedna od njih je sačuvana upravo u manastiru Drača, gde svakodnevno svedoče čudotvornim isceljenjima vernika koji se obraćaju Presvetoj Bogorodici.
RINA
Manastirski hram u Manastiru Drača
Osim ove ikone, manastir Drača čuva bogatu istoriju i umetnost. U crkvenoj porti sahranjen je Jovan Dimitrijević Dobrača, komandant srpske vojske u bici na Ljubiću. Unutrašnjost manastira ukrašena je freskama iz 1735. godine, koje spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji, a pripisuju se majstorima iz Moshopolja.
Danas, manastir Drača predstavlja ne samo verski centar, već i destinaciju za brojne putnike i vernike koji traže duhovni mir i tišinu. U ovom svetilištu, gde se priroda i vera stapaju, svako može pronaći trenutak introspekcije i duhovnog isceljenja. Njegova živopisna okolina, čista reč duhovnosti i neprocenjiva kulturna baština čine Draču pravim svetionikom u srcu Srbije.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.