U ovoj duhovnoj oazi, koja se ponosno uzdiže iznad prelepih brda, spojeni su istorija, vera i umetnost, a svakodnevno se svedoči isceljujućoj moći koja privlači vernike iz svih krajeva.
U slikovitom selu Drača, smeštenom između brda Rujevica, Visibaba i Bogosavljevica, na nadmorskoj visini od 352 metra, nalazi se ne samo geografski centar Srbije, već i duhovno središte koje vekovima čuva svoje blago. Manastir Drača, podignut krajem 13. veka, predstavlja dragulj ovog mesta, mesto gde se isprepliću istorija, vera i umetnost.
Prema predanju, manastir je izgrađen na temeljima srednjovekovnog objekta u kojem je živeo i umro prepodobni Jov, svetogorski monah i svetitelj. Tokom 18. i 19. veka, Drača je bila važan duhovni i kulturni centar, a njeni monasi su, u vreme Kočine krajine, stali na stranu Austrije, pružajući utočište čak i Koči Anđelkoviću. Nažalost, manastir je tokom ovog perioda pretrpeo značajna oštećenja, što su meštani potvrdili.
- Živopis manastira Drača predstavlja neprocenjivu vrednost. Crkva je oslikana 1735. godine, što je zabeleženo u natpisu nad ulazom. U potpunosti sačuvane freske spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji i pripisuju se slikarima iz Moshopolja - kažu meštani, prenosi Rina.
Jedna od najvažnijih svetinja manastira je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Ahtirske, koja je u Draču doneta iz Ohrida u Makedoniji. Ova ikona ostala je nesagorela u pepelu nakon što je jedna crkva u Ohridu izgorjela. Tadašnji iguman Leontije, koji je prošao kroz Ohrid, otkrio je ovu ikonu i doneo je u manastir.
Na ovoj čudotvornoj ikoni, Bogorodica je prikazana kako se moli pred Gospodom Isusom Hristom, njenim Sinom, i uprkos predskazanju strašne smrti, njeno lice zrači ljubavlju i mirom. Samo deset takvih ikona postoji u celom svetu, a jedna od njih je sačuvana upravo u manastiru Drača, gde svakodnevno svedoče čudotvornim isceljenjima vernika koji se obraćaju Presvetoj Bogorodici.
RINA
Manastirski hram u Manastiru Drača
Osim ove ikone, manastir Drača čuva bogatu istoriju i umetnost. U crkvenoj porti sahranjen je Jovan Dimitrijević Dobrača, komandant srpske vojske u bici na Ljubiću. Unutrašnjost manastira ukrašena je freskama iz 1735. godine, koje spadaju u red najboljih slikarskih ostvarenja iz prve polovine 18. veka u Srbiji, a pripisuju se majstorima iz Moshopolja.
Danas, manastir Drača predstavlja ne samo verski centar, već i destinaciju za brojne putnike i vernike koji traže duhovni mir i tišinu. U ovom svetilištu, gde se priroda i vera stapaju, svako može pronaći trenutak introspekcije i duhovnog isceljenja. Njegova živopisna okolina, čista reč duhovnosti i neprocenjiva kulturna baština čine Draču pravim svetionikom u srcu Srbije.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Manastir Kosijerevo, koji je pretrpeo je razaranja, potapanja i premeštanja, svojim relikvijama privlači brojne hodočasnike iz svih krajeva, koji u ovoj duhovnoj oazi pronalaze utehu, mir i doživljavaju čudesa.
Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.