Ovaj duhovni kompleks, smešten na živopisnom ostrvu, nudi jedinstvenu priliku za istraživanje bogate istorije i svetih relikvija. Vernici u ovoj svetinji otkrivaju unutrašnji mir u prostoru gde se tradicija i vera savršeno prepliću.
Na slikovitom ostrvu usred mirnog jezera Seliger, Manastir Nilo-Stolobenska pustinja predstavlja pravu oazu duhovnosti i istorijskog nasleđa. Smešten na malom ostrvu usred jezera Seliger, deluje kao sveti grad na vodi. Okružen spokojnim prostranstvima, njegova veličanstvena arhitektura sa zlatnim kupolama, visokim zvonicima i belim fasadama stapa se sa plavetnilom jezera i nebom, stvarajući sliku božanske harmonije između prirode i duhovnosti.
Wikipedia
Ulaz u Manastir Nilo-Stolobenska pustinja
Udaljen od sveta, ovaj sveti kompleks zrači mirom i tišinom, pozivajući svakog posetioca na unutrašnji mir i molitvu, dok se prepliću prošlost i večnost u ovim svetim zidinama. Osnovan u 16. veku u čast svetog Nila Stolobenskog, manastir je postao svetilište za hodočasnike koji traže mir i unutrašnju prosvetljenost. Njegova jedinstvena lokacija, okružena jezerom, pruža spokojnu i tihu atmosferu, idealnu za promišljanje i duhovni mir, gde se priroda i vera prepliću u savršenoj harmoniji. Njegova arhitektura, kombinacija tradicionalnih i savremenih elemenata, stvara harmoniju s prirodom, pozivajući posetioce na unutrašnju refleksiju.
U manastiru se čuvaju mnoge dragocene relikvije i svetinje koje imaju posebno značenje za pravoslavne vernike. Pored moštiju Svetog Nila, koje se čuvaju u ovom jedinstvenom manastirskom kompleksu, u ikostasu Blagoveštenjskog prezviterijuma Bogojavljenskog sabora smeštena je prva ikona Svetog Nila Stolobenskog, koju su 1595. godine ikonopisali monasi Iov i Nifont, a koja se s ponosom čuvala kao najveća svetinja manastira.
Wikipedia
Crtež Manastira Nilo-Stolobenska pustinja, nastao u 19. veku
Pored ove čudotvorne relikvije, Manastir Nilo-Stolobenska pustinja čuva i delić Krsta Gospodnjeg, koji dodatno učvršćuje njegovu reputaciju kao mesta blagoslova. Tu su i relikvije poput mošti Svetog Antonija i Svetog Save.
Za vreme sovjetske vlasti, bogata riznica Nilo-Stolobenske pustinje nestala je bez traga, a s njom i mnoge druge svete relikvije. Pre revolucije, u Hramu Bogojavljenskog sabora, na prednjoj strani arke iznad svetih moštiju Svetog Nila nalazila se čudotvorna kelijska ikona Bogorodice Seligerjske (Vladimirjske), koja je 1873. godine bila ukrašena zlatnim okvirom. Ova ikona pominje se u životopisu Svetog Nila Stolobenskog i bila je prisutna tokom svih njegovih podviga na ostrvu Stolobnom.
Wikipedia
Ikona Svetog Nila
U Nikoljskom prezviterijumu Bogojavljenskog sabora nalazila se drevna ikona Smolenske Bogorodice, ukrašena srebrnim okladom sa pozlatom. Takođe, u Bogojavljenskom saboru bila je posebno poštovana Tihvinska ikona Bogorodice, koja je svojim oblikom i merama odgovarala čudotvornoj slici u Tihvinu.
Među svetinjama manastira spominjan je i kivot Svetog Nila Stolobenskog, u kom su se svete mošti nalazile od 1667. do 1764. godine. Riznica Nilo-Stolobenske pustinje 1909. godine obuhvatala je više od dve hiljade predmeta, među kojima su se nalazile i relikvije povezane sa bogatom istorijom manastira.
Kokhanchikov / imageBROKER / Profimedia
Manastir Nilo-Stolobenska pustinja
Osim relikvija, manastir je poznat i po bogatoj tradiciji održavanja duhovnih okupljanja. Ove manifestacije pružaju vernicima priliku da se povežu sa svojom verom i zajednicom. Takođe, manastir ima muzej posvećen očuvanju kulturne baštine, gde se nalaze ikone, stari rukopisi i drugi predmeti od istorijskog značaja koji svedoče o vekovima duhovnog života ovog mesta.
Manastir Nilo-Stolobenska pustinja nije samo duhovno središte; on je simbol postojanosti vere i snage zajedništva. Priče o ovom manastiru, prožete ljubavlju i posvećenošću, pozivaju verujuće da se zarone u dubine svoje duhovnosti i razmišljaju o važnosti vere u svakodnevnom životu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. subotu po Duhovima, kroz priču o Jakovu pokazuje da tiha snaga vere može nadvladati strah, nepravdu i otvoriti put spasenju.
ravoslavni vernici po starom kalendaru, dok po novom kalendaru slave Treći dan Božića. Katolici takođe obeležavaju Treći dan Božića i Svetog Stefana arhiđakona, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnom bogosluženju.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Vernici i aktivisti zapalili su u moskovskoj svetinji simboličan broj sveća u znak sećanja na nerođene duše stradale kroz abortuse. Događaj je pokrenuo snažne emocije i još snažniji apel za zaštitu života.
Sveti sinod RPC doneo odluku koja je izazvala buru među vernicima – nekadašnji bliski saradnik patrijarha Kirila suočen s optužbama za način života nespojiv s monaškim zavetima, dok mu je nova crkvena služba određena daleko od Rusije.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.