Vernici i aktivisti zapalili su u moskovskoj svetinji simboličan broj sveća u znak sećanja na nerođene duše stradale kroz abortuse. Događaj je pokrenuo snažne emocije i još snažniji apel za zaštitu života.
U moskovskom hramu posvećenom prepodobnom Sergiju Radonješkom u Rogoškoj slobodi održan je dirljiv i značajan događaj u znak sećanja na nerođene duše. Više od 3.000 sveća zapaljeno je na posebno izrađenom podnom svećnjaku u obliku krsta, simbolizujući patnju i nadu za duhovni preporod.
Organizaciju ovog molitvenog sabranja predvodili su socijalna služba Centralnog vikarijata grada Moskve, humanitarna organizacija „Spasi život“, posvećena podršci trudnicama u kriznim situacijama, i Ruska zajednica.
Događaj je otpočeo pokloničkim molebanom Gospodu Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetim mučenicima, 14 hiljada mladenaca koje je Irod ubio u Vitlejemu radi Hrista. U atmosferi duboke molitve i iskrenog pokajanja, mnogi su pustili suze, osećajući teret greha koji opterećuje dušu.
Printscreen/Youtube/tvsoyuz
Sveće su zapaljene na posebno izrađenom podnom svećnjaku u obliku krsta
- Ovaj događaj je podsetnik na tragediju koju abortus ostavlja iza sebe, ne samo za majke, već i za čitavo društvo. Molitva nam daje nadu za milost Božiju i snagu da se izborimo za život - rekao je protojerej Aleksandar Mihejev, starešina hrama i odgovoran za socijalno služenje u Centralnom vikarijatu.
Prema zvaničnim podacima, u Rusiji je 2023. godine izvršeno 467.586 abortusa, što je manje u odnosu na prethodnu godinu, ali predstavnici Crkve i društva upozoravaju da je stvarni broj daleko veći. Kao odgovor na ovu krizu, Ruska pravoslavna crkva i brojne humanitarne organizacije otvorile su 86 utočišta za trudnice i majke sa decom, kao i 267 centara za humanitarnu pomoć, pružajući materijalnu i duhovnu podršku ženama koje se suočavaju sa teškim odlukama.
Printscreen/Youtube/tvsoyuz
Vernici i aktivisti su u hramu Svetog Sergija Radonješkog zapalili simboličan broj sveća u znak sećanja na nerođene
- Procene govore da se svakodnevno u Rusiji zbog abortusa izgubi oko 3.000 života. Ovaj strašni podatak nas obavezuje da činimo više kako bismo spasili svaki mogući život - istakla je Marija Studenikina, koordinatorka organizacije „Spasi život“.
Patrijarh Kiril je naglasio potrebu da se abortusi izbace iz liste usluga privatnih klinika i javnog zdravstvenog osiguranja.
- Ne smemo dopustiti da se na bolu žena i životima dece ostvaruje profit - poručio je on tokom svog obraćanja u Državnoj dumi na XI Božićnim parlamentarnim susretima.
Ruski pravoslavci i društveni aktivisti nastavljaju borbu za zakonodavne reforme koje će osnažiti zaštitu života od samog začeća. U planu je niz događaja i projekata koji će se tokom godine sprovesti kako bi se promovisala kultura života i smanjio broj abortusa.
Printscreen/Youtube/tvsoyuz
Protojerej Aleksandar Mihejev, starešina hrama i odgovoran za socijalno služenje u Centralnom vikarijatu
- Svaka sveća koju smo danas upalili jeste molitva za dušu nerođenog deteta i obećanje da ćemo nastaviti da se borimo za život - poručio je Jevgenij Česnokov, koordinator Ruske zajednice.
Ovaj događaj predstavlja poziv svim hrišćanima da se udruže u molitvi, ali i konkretnim delima, kako bi se zaustavila tragedija gubitka života nerođene dece. Neka svetlost ovih sveća osvetli put ka društvu koje slavi život, a ne smrt.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
Dok se pravoslavne zajednice suočavaju s izazovima očuvanja tradicije i duhovnog vođstva, godina koju smo započeli donosi ključne trenutke u odnosima među crkvama i s globalnim pitanjima koja oblikuju njihov uticaj i misiju.
Sveštenik Oliver Subotić navodi da svaka žena koja se sprema na abortus treba da razgovara sa sveštenikom svoje verske zajednice i da nakon toga donese tu odluku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.