PRI PRAVOSLAVNIM CRKVAMA I MANASTIRIMA OTVARAJU SE KAFIĆI: Otac Vladislav poručuje - niko vas neće terati na molitvu, ali ćete možda poželeti da se vratite
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Pri mnogim većim pravoslavnim hramovima, parohijskim domovima i manastirima godinama postoje trpezarije namenjene hodočasnicima, vernicima i lokalnom stanovništvu. One su nastajale iz praktične potrebe, da se ljudi okrepe i zadrže u zajednici posle bogosluženja. Ono što se, međutim, poslednjih godina menja jeste način na koji se ti prostori uređuju i predstavljaju javnosti.
Trpezarije pri svetinjama u Rusiji sve češće prerastaju u savremeno oblikovane kafiće, sa pažljivo osmišljenim enterijerima i jasnom idejom da budu otvoreni i za širu publiku. Ovakva mesta više ne služe samo kao prateći sadržaj crkvenog života, već postaju vidljiv deo svakodnevice, posebno u velikim gradovima.
Nisu više samo trpezarije, već mesta u koja se dolazi bez obaveze
Posebno se izdvajaju kafići u blizini hramova i manastira u Moskvi, gde ljudi dolaze ne samo zbog kafe već i zbog tišine i mogućnosti da naprave predah od gradske gužve. U poslednjim mesecima ruske društvene mreže preplavljene su snimcima iz ovih prostora, što je dodatno povećalo interesovanje javnosti.
Sveštenik Vladislav Beregovoj smatra da ovakvi kafići imaju jasno profilisanu publiku. To su ljudi kojima prija pravoslavna atmosfera, bez obzira na nivo njihove lične religioznosti. Prema njegovim rečima, njihova uloga nije samo estetska ili ugostiteljska već i društvena.
- Posle liturgije oni postaju mesto okupljanja, razgovora i povezivanja, posebno među mladima - ukazuje otac Vladislav.
Kafa kao povod, razgovor kao razlog dolaska
Ovakvi prostori, dodaje on, imaju i širu funkciju, približavaju crkvu ljudima koji joj inače ne bi prilazili. Neformalno okruženje, svakodnevni razgovori i odsustvo formalnih očekivanja smanjuju distancu između crkve i savremenog čoveka.
- Na kraju krajeva, niko vas ne tera da pročitate Simvol vere pre nego što uđete u pravoslavni restoran. Niko vas ne tera da poljubite ikonu ili čak da se pomolite pre jela. Da, ovi kafići su pri crkvi ili manastiru, ali, molim vas, uđite. Ako vam se sviđa pravoslavna atmosfera, zašto je ne biste probali?“, rekao je za portal „Moskva24“.
Foto: pstbi.ru
Sveštenik Vladislav Beregovoj
U takve kafiće ne dolaze samo vernici. Među gostima su i oni koji traže mirnije mesto za rad, sastanak ili kratak predah. Upravo ta otvorenost čini ih drugačijim u odnosu na klasične ugostiteljske objekte.
Mesto gde se briše granica između svakodnevice i duhovnog prostora
Zanimljivo je da se u njihovo osmišljavanje sve češće uključuju dizajneri i umetnici. Enterijeri su minimalistički ili inspirisani tradicijom, sa pažljivo biranim detaljima koji stvaraju prepoznatljiv ambijent. Prijatnost prostora, funkcionalnost i vizuelni identitet pokazuju se kao ključni faktori zbog kojih se posetioci vraćaju.
Otac Vladislav podržava i pojavu tematskih kafića koji nisu direktno u okviru crkava, ali neguju sličnu atmosferu. Smatra da takva mesta mogu da prenesu „dublji duh“ kulture, čak i kada nisu formalno religijska.
Ipak, napominje da ovakav koncept neće odgovarati svima. Ljudi koji imaju izražen otpor prema religiji verovatno se neće osećati prijatno u prostoru gde su ikone i duhovna simbolika deo ambijenta, ali za većinu to nije prepreka, već dodatna dimenzija prostora.
Suština ovih kafića nije da zamene crkvu, već da je dopune. U okolnostima u kojima se traže mirnija i sadržajnija mesta za boravak, oni nude spoj tišine, razgovora i diskretno prisutne duhovnosti, bez nametanja, ali sa jasnim identitetom.
Vernici iz Rusije, Belorusije i Ukrajine dobijaju stalno mesto bogosluženja u Emiratima, uz punu saglasnost Antiohijske patrijaršije, pod čijom jurisdikcijom se nalazi ova teritorija.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Na marginama Generalne skupštine UN, carigradski patrijarh i predsednik Ukrajine razmenili su poruke podrške i simbolične poklone, dok otvorena pitanja o crkvenim podelama i dalje opterećuju pravoslavlje.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.