PRI PRAVOSLAVNIM CRKVAMA I MANASTIRIMA OTVARAJU SE KAFIĆI: Otac Vladislav poručuje - niko vas neće terati na molitvu, ali ćete možda poželeti da se vratite
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Pri mnogim većim pravoslavnim hramovima, parohijskim domovima i manastirima godinama postoje trpezarije namenjene hodočasnicima, vernicima i lokalnom stanovništvu. One su nastajale iz praktične potrebe, da se ljudi okrepe i zadrže u zajednici posle bogosluženja. Ono što se, međutim, poslednjih godina menja jeste način na koji se ti prostori uređuju i predstavljaju javnosti.
Trpezarije pri svetinjama u Rusiji sve češće prerastaju u savremeno oblikovane kafiće, sa pažljivo osmišljenim enterijerima i jasnom idejom da budu otvoreni i za širu publiku. Ovakva mesta više ne služe samo kao prateći sadržaj crkvenog života, već postaju vidljiv deo svakodnevice, posebno u velikim gradovima.
Nisu više samo trpezarije, već mesta u koja se dolazi bez obaveze
Posebno se izdvajaju kafići u blizini hramova i manastira u Moskvi, gde ljudi dolaze ne samo zbog kafe već i zbog tišine i mogućnosti da naprave predah od gradske gužve. U poslednjim mesecima ruske društvene mreže preplavljene su snimcima iz ovih prostora, što je dodatno povećalo interesovanje javnosti.
Sveštenik Vladislav Beregovoj smatra da ovakvi kafići imaju jasno profilisanu publiku. To su ljudi kojima prija pravoslavna atmosfera, bez obzira na nivo njihove lične religioznosti. Prema njegovim rečima, njihova uloga nije samo estetska ili ugostiteljska već i društvena.
- Posle liturgije oni postaju mesto okupljanja, razgovora i povezivanja, posebno među mladima - ukazuje otac Vladislav.
Kafa kao povod, razgovor kao razlog dolaska
Ovakvi prostori, dodaje on, imaju i širu funkciju, približavaju crkvu ljudima koji joj inače ne bi prilazili. Neformalno okruženje, svakodnevni razgovori i odsustvo formalnih očekivanja smanjuju distancu između crkve i savremenog čoveka.
- Na kraju krajeva, niko vas ne tera da pročitate Simvol vere pre nego što uđete u pravoslavni restoran. Niko vas ne tera da poljubite ikonu ili čak da se pomolite pre jela. Da, ovi kafići su pri crkvi ili manastiru, ali, molim vas, uđite. Ako vam se sviđa pravoslavna atmosfera, zašto je ne biste probali?“, rekao je za portal „Moskva24“.
Foto: pstbi.ru
Sveštenik Vladislav Beregovoj
U takve kafiće ne dolaze samo vernici. Među gostima su i oni koji traže mirnije mesto za rad, sastanak ili kratak predah. Upravo ta otvorenost čini ih drugačijim u odnosu na klasične ugostiteljske objekte.
Mesto gde se briše granica između svakodnevice i duhovnog prostora
Zanimljivo je da se u njihovo osmišljavanje sve češće uključuju dizajneri i umetnici. Enterijeri su minimalistički ili inspirisani tradicijom, sa pažljivo biranim detaljima koji stvaraju prepoznatljiv ambijent. Prijatnost prostora, funkcionalnost i vizuelni identitet pokazuju se kao ključni faktori zbog kojih se posetioci vraćaju.
Otac Vladislav podržava i pojavu tematskih kafića koji nisu direktno u okviru crkava, ali neguju sličnu atmosferu. Smatra da takva mesta mogu da prenesu „dublji duh“ kulture, čak i kada nisu formalno religijska.
Ipak, napominje da ovakav koncept neće odgovarati svima. Ljudi koji imaju izražen otpor prema religiji verovatno se neće osećati prijatno u prostoru gde su ikone i duhovna simbolika deo ambijenta, ali za većinu to nije prepreka, već dodatna dimenzija prostora.
Suština ovih kafića nije da zamene crkvu, već da je dopune. U okolnostima u kojima se traže mirnija i sadržajnija mesta za boravak, oni nude spoj tišine, razgovora i diskretno prisutne duhovnosti, bez nametanja, ali sa jasnim identitetom.
Vernici iz Rusije, Belorusije i Ukrajine dobijaju stalno mesto bogosluženja u Emiratima, uz punu saglasnost Antiohijske patrijaršije, pod čijom jurisdikcijom se nalazi ova teritorija.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Na marginama Generalne skupštine UN, carigradski patrijarh i predsednik Ukrajine razmenili su poruke podrške i simbolične poklone, dok otvorena pitanja o crkvenim podelama i dalje opterećuju pravoslavlje.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Shi-arhimandrit Ilija preselio se u večnost u 94. godini života, bio je monah manastira Optine pustinje u Rusiji i ispovednik ruskog patrijarha Kirila.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.