Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Srpska pravoslavna crkva 15. januara slavi Prepodobnog Serafima Sarovskog, jednog od najvećih podvižnika i čudotvoraca Rusije, čiji je život ispunjen ne samo molitvom i trudom, već i dubokom ljubavlju prema svakom čoveku, bez obzira na njegovu tugu ili nevolju.
Prepodobni Serafim, rođen kao Prohor 1. avgusta 1759. godine u Kursku, bio je sin imućnih roditelja, ali od samog početka svog života pokazivao je posebnu težnju ka duhovnom putovanju. U 17. godini, pod uticajem majčine molbe, odlučuje da se posveti monaštvu, što ga vodi najpre u Kijevsko-pečersku lavru, a potom, na savet starca Dositeja, u sarovsku pustinju. Ovdje započinje svoj duhovni podvig, povlačeći se u tišinu i molitveno tihovanje.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Serafima Sarovskog
Život Prepodobnog Serafima bio je primer istrajnosti u veri, postu i molitvi. Sa velikim trudom i skromnošću, provodio je dane na granitnim kamenim podovima, moleći se iz dubine duše, izgovarajući carnikovoj molitvi: "Bože, milostiv budi meni grešnomu!" Hiljadu dana i noći u patnji i molitvi, tražeći unutrašnje prosvetljenje i duhovno isceljenje, on je primao Božje darove: prozorljivost, čudotvorstvo i isceljenje.
Njegove reči, sa jedinstvenom ljubavlju i snagom, dodirivale su srca svih koji su dolazili u njegovu blizinu, a mnogi su izlazili isceljeni, ne samo fizički, već i duhovno obnovljeni.
Serafim Sarovski bio je poznat po tome što je svaki dan primao gotovo dve hiljade posetilaca, pružajući im ne samo isceljenje tela, već i blagoslov, utehu i savete. Iako je bio obasjan Božjom blagodati, on je uvek ostajao skroman, nazivajući sebe "ubogim Serafimom", smatrajući da je svaki dan njegovog života bio poziv na služenje i ljubav prema drugima.
Danas, sećajući se njegovog svetog života, podsećamo se da je Prepodobni Serafim Sarovski završio svoj ovozemaljski put 1833. godine, klečeći pred ikonom Božje Majke "Umilenje", sa malim krstom na vratu i rukama prekrštenim na grudima.
U njegovoj smrti, kao i u njegovom životu, bio je primer istinske pokornosti i svetosti, koja je odjekivala kroz sve njegove podvige. I danas, on ostaje svetionik ljubavi, skromnosti i duhovne snage, pozivajući nas da u svakodnevnim iskušenjima uvereno idemo putem Božje blagodati i ne odustajemo od ljubavi prema svakom biću.
Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Da bi brže ozdravili, starac je savetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Crkva uči da se sa strastima ne treba miriti, već ih lečiti pokajanjem, molitvom i duhovnim podvigom, jer strasti pomračuju um, slabe volju i razaraju unutrašnji mir.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Makarija Velikog po starom kalendaru i Svetog mučenika Trifuna po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Brigitu, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.