Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Srpska pravoslavna crkva 15. januara slavi Prepodobnog Serafima Sarovskog, jednog od najvećih podvižnika i čudotvoraca Rusije, čiji je život ispunjen ne samo molitvom i trudom, već i dubokom ljubavlju prema svakom čoveku, bez obzira na njegovu tugu ili nevolju.
Prepodobni Serafim, rođen kao Prohor 1. avgusta 1759. godine u Kursku, bio je sin imućnih roditelja, ali od samog početka svog života pokazivao je posebnu težnju ka duhovnom putovanju. U 17. godini, pod uticajem majčine molbe, odlučuje da se posveti monaštvu, što ga vodi najpre u Kijevsko-pečersku lavru, a potom, na savet starca Dositeja, u sarovsku pustinju. Ovdje započinje svoj duhovni podvig, povlačeći se u tišinu i molitveno tihovanje.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Serafima Sarovskog
Život Prepodobnog Serafima bio je primer istrajnosti u veri, postu i molitvi. Sa velikim trudom i skromnošću, provodio je dane na granitnim kamenim podovima, moleći se iz dubine duše, izgovarajući carnikovoj molitvi: "Bože, milostiv budi meni grešnomu!" Hiljadu dana i noći u patnji i molitvi, tražeći unutrašnje prosvetljenje i duhovno isceljenje, on je primao Božje darove: prozorljivost, čudotvorstvo i isceljenje.
Njegove reči, sa jedinstvenom ljubavlju i snagom, dodirivale su srca svih koji su dolazili u njegovu blizinu, a mnogi su izlazili isceljeni, ne samo fizički, već i duhovno obnovljeni.
Serafim Sarovski bio je poznat po tome što je svaki dan primao gotovo dve hiljade posetilaca, pružajući im ne samo isceljenje tela, već i blagoslov, utehu i savete. Iako je bio obasjan Božjom blagodati, on je uvek ostajao skroman, nazivajući sebe "ubogim Serafimom", smatrajući da je svaki dan njegovog života bio poziv na služenje i ljubav prema drugima.
Danas, sećajući se njegovog svetog života, podsećamo se da je Prepodobni Serafim Sarovski završio svoj ovozemaljski put 1833. godine, klečeći pred ikonom Božje Majke "Umilenje", sa malim krstom na vratu i rukama prekrštenim na grudima.
U njegovoj smrti, kao i u njegovom životu, bio je primer istinske pokornosti i svetosti, koja je odjekivala kroz sve njegove podvige. I danas, on ostaje svetionik ljubavi, skromnosti i duhovne snage, pozivajući nas da u svakodnevnim iskušenjima uvereno idemo putem Božje blagodati i ne odustajemo od ljubavi prema svakom biću.
Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Da bi brže ozdravili, starac je savetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Pod neprekidnom paljbom ukrajinskih snaga otac Miletiјe i bratija rizikovali su živote da bi spasli svetinje i verne duše. Rizično bekstvo, molitve i nepokolebljiva vera obeležili su strašne dane kada je napadnut Gornaljski manastir Svetog Nikolaja u Kurskoj oblasti.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.