Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Visoko iznad gruzijske visoravni, poput vertikalnog prsta koji dodiruje nebo, stoji čudesni Katski stub – prirodni krečnjački monolit koji izaziva divljenje svojom surovom lepotom i mističnim duhom. Na ovom naizgled nedostižnom vrhu, koji se uzdiže na impresivnih 40 metara, smestio se manastir, oaza molitve i tišine, vekovima odvojen od užurbanog sveta ispod njega.
Manastir na Katskom stubu, kako je poznat širom sveta, jedno je od najneobičnijih svetih mesta na zemlji i predstavlja jedinstvenu tačku gde se divlja priroda susreće sa duhovnošću.
Shutterstock
Manastir se nalazi na vrhu krečnjačke stene visoke 40 metara
Priroda je ovde oblikovala stub koji deluje kao Božji oltar na nebu, a ljudska ruka je kroz vekove podigla malu crkvu na njegovom vrhu, pretvarajući ovo mesto u svetilište monaškog podviga. Veruje se da su hrišćanski asketi još od ranog srednjeg veka tražili utočište na ovoj samotnoj steni, nalazeći u njenoj izolaciji savršene uslove za molitvu i podvizništvo. Njihova želja da budu bliže Bogu, doslovno uzdignuti iznad svetovnih briga, stvorila je jedno od najizolovanijih manastira na svetu.
Prvi monasi počeli su da žive u crkvi u 10. i 11. veku, a živeli su na vrhu stuba. Danas gore nema monaha, idemo samo da se pomolimo, pa se vraćamo u manastir ispod - izjavio je za "CNN" otac Ilarion, iguman manastira koji se nalazi u podnožju Katskog stuba.
Shutterstock
U podnožju Katskog stuba nalazi se još jedan manastir
Mesto je prvi put priznato kao hrišćansko u šestom veku, kada je osnova stuba bila obeležena krstom - istakao je iguman Ilarion, dodajući da je kasnije dodata i crkva.
Crkvica koja se nalazi na vrhu posvećena je Svetom Maksimu Ispovedniku, a smatra se da je izgrađena u periodu između šestog i osmog veka. Uz nju, na vrhu ovog monolita nalaze se još tri pustinjačke kelije, kao i vinski podrum i pogrebna komora. Do crkve na vrhu Katskog stuba stiže se preko merdevina pričvršćenih za stenu.
Shutterstock
Do crkve na vrhu Katskog stuba stiže se preko merdevina pričvršćenih za stenu.
Međutim, priča o Katskom stubu nije samo drevna. Nakon što je vekovima bio napušten i zaboravljen, početkom 1990-ih godina, ovaj sveti stub ponovo je oživeo zahvaljujući monahu Maksimu Kavtaradzeu. Njegov hrabri povratak i odluka da se popne na stub kako bi obnovio manastir postali su simbol vernosti duhovnoj tradiciji. Monah Maksim živi na vrhu stuba, u maloj keliji izgrađenoj od kamena, provodeći dane u molitvi i tihovanju, daleko od modernog sveta.
Katski stub je oduvek bio dostupan samo muškarcima. Tokom vekovne istorije ove svetinje, ženama nikada nije bilo dozvoljeno da se popnu na vrh.
Patrijarh je doneo naredbu da samo monasi mogu da uđu u crkvu koja se nalazi na vrhu stuba. Dok on ne poništi tu naredbu, ne smemo puštati posetioce - izjavio je iguman Ilarion, napominjući da je zabranu patrijarh Gruzijske pravoslavne crkve Ilija II uveo još 2018. godine.
Iako je život na vrhu stuba sam po sebi podvig, penjanje i silazak sa stuba ne predstavljaju manji izazov. Metalne merdevine, koje se protežu uz vertikalni zid stene, jedini su put kojim monasi mogu pristupiti svetu ispod. Sam vrh stuba, s malom crkvom posvećenom Svetom Simeonu Stolpniku, ograničen je na monahe, dok posetioci mogu uživati u pogledu na ovaj veličanstveni prizor samo sa podnožja.
Shutterstock
Manastirska crkva posvećena je Svetom Maksimu Ispovedniku
Katski stub danas je više od arheološkog čuda ili turističke atrakcije. On predstavlja simbol nepokolebljive vere i duhovne hrabrosti. U svetu koji postaje sve bučniji i užurbaniji, Manastir Katski stub podseća nas na potrebu za tišinom, molitvom i unutrašnjim mirom – potrebama koje nikada ne izlaze iz mode, čak ni u doba modernih tehnologija.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.