Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Visoko iznad gruzijske visoravni, poput vertikalnog prsta koji dodiruje nebo, stoji čudesni Katski stub – prirodni krečnjački monolit koji izaziva divljenje svojom surovom lepotom i mističnim duhom. Na ovom naizgled nedostižnom vrhu, koji se uzdiže na impresivnih 40 metara, smestio se manastir, oaza molitve i tišine, vekovima odvojen od užurbanog sveta ispod njega.
Manastir na Katskom stubu, kako je poznat širom sveta, jedno je od najneobičnijih svetih mesta na zemlji i predstavlja jedinstvenu tačku gde se divlja priroda susreće sa duhovnošću.
Shutterstock
Manastir se nalazi na vrhu krečnjačke stene visoke 40 metara
Priroda je ovde oblikovala stub koji deluje kao Božji oltar na nebu, a ljudska ruka je kroz vekove podigla malu crkvu na njegovom vrhu, pretvarajući ovo mesto u svetilište monaškog podviga. Veruje se da su hrišćanski asketi još od ranog srednjeg veka tražili utočište na ovoj samotnoj steni, nalazeći u njenoj izolaciji savršene uslove za molitvu i podvizništvo. Njihova želja da budu bliže Bogu, doslovno uzdignuti iznad svetovnih briga, stvorila je jedno od najizolovanijih manastira na svetu.
Prvi monasi počeli su da žive u crkvi u 10. i 11. veku, a živeli su na vrhu stuba. Danas gore nema monaha, idemo samo da se pomolimo, pa se vraćamo u manastir ispod - izjavio je za "CNN" otac Ilarion, iguman manastira koji se nalazi u podnožju Katskog stuba.
Shutterstock
U podnožju Katskog stuba nalazi se još jedan manastir
Mesto je prvi put priznato kao hrišćansko u šestom veku, kada je osnova stuba bila obeležena krstom - istakao je iguman Ilarion, dodajući da je kasnije dodata i crkva.
Crkvica koja se nalazi na vrhu posvećena je Svetom Maksimu Ispovedniku, a smatra se da je izgrađena u periodu između šestog i osmog veka. Uz nju, na vrhu ovog monolita nalaze se još tri pustinjačke kelije, kao i vinski podrum i pogrebna komora. Do crkve na vrhu Katskog stuba stiže se preko merdevina pričvršćenih za stenu.
Shutterstock
Do crkve na vrhu Katskog stuba stiže se preko merdevina pričvršćenih za stenu.
Međutim, priča o Katskom stubu nije samo drevna. Nakon što je vekovima bio napušten i zaboravljen, početkom 1990-ih godina, ovaj sveti stub ponovo je oživeo zahvaljujući monahu Maksimu Kavtaradzeu. Njegov hrabri povratak i odluka da se popne na stub kako bi obnovio manastir postali su simbol vernosti duhovnoj tradiciji. Monah Maksim živi na vrhu stuba, u maloj keliji izgrađenoj od kamena, provodeći dane u molitvi i tihovanju, daleko od modernog sveta.
Katski stub je oduvek bio dostupan samo muškarcima. Tokom vekovne istorije ove svetinje, ženama nikada nije bilo dozvoljeno da se popnu na vrh.
Patrijarh je doneo naredbu da samo monasi mogu da uđu u crkvu koja se nalazi na vrhu stuba. Dok on ne poništi tu naredbu, ne smemo puštati posetioce - izjavio je iguman Ilarion, napominjući da je zabranu patrijarh Gruzijske pravoslavne crkve Ilija II uveo još 2018. godine.
Iako je život na vrhu stuba sam po sebi podvig, penjanje i silazak sa stuba ne predstavljaju manji izazov. Metalne merdevine, koje se protežu uz vertikalni zid stene, jedini su put kojim monasi mogu pristupiti svetu ispod. Sam vrh stuba, s malom crkvom posvećenom Svetom Simeonu Stolpniku, ograničen je na monahe, dok posetioci mogu uživati u pogledu na ovaj veličanstveni prizor samo sa podnožja.
Shutterstock
Manastirska crkva posvećena je Svetom Maksimu Ispovedniku
Katski stub danas je više od arheološkog čuda ili turističke atrakcije. On predstavlja simbol nepokolebljive vere i duhovne hrabrosti. U svetu koji postaje sve bučniji i užurbaniji, Manastir Katski stub podseća nas na potrebu za tišinom, molitvom i unutrašnjim mirom – potrebama koje nikada ne izlaze iz mode, čak ni u doba modernih tehnologija.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.