Monaški put ovog svetitelja kreće 1778. godine, uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta, koji je nosio do kraja života.
Sveti Serafim Sarofski je ruski svetitelj izuzetno poštovan i u SPC, a njegovoj ikoni sa česticom moštiju se možete pokloniti u crkvi Lazarica, nadomak Svetosavskog hrama na Vračaru.
Priča svetitelja je izuzetna, a čuda su u njegovom životu počela da se dešavaju rano. Najpre je kao mali preživeo pad sa nedovršenog hrama ostavši nepovređen, a potom je ležeći bolestan u snu video Bogorodicu koja mu je poručila da će doći i izlečiti ga. Ubrzo nakon toga je kroz selo nošena ikona sa njenim likom, a majka je bolesnog dečaka izvela pred nju i on je ozdravio.
"Ničega se ne bojte, makar svi krenuli na vas, jer Gospod je iza vas. Vaša Majka je Sama Carica Nebeska, a po njoj se sve upravlja", reči su Sveca.
MAXIM MARMUR / AFP / Profimedia
Ikona Svetog Serafima
Iako datum njegovog rođenja nije poznat, zna se da mu je ime bilo Prohor Mošnjin. Njegov otac Isidor bio je imućan i gradio je hram Svetom Sergiju Radonješkom, a posle njegove smrti taj posao je nastavila majka Agatja. Ona je i odgajila budućeg podvižnika, dajući mu dobar primer stalne molitve, posta i milosrđa.
Njegov monaški put kreće 1778. godine, uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta, koji je nosio do kraja života. Bio je iskušenik osam godina.
Za to vreme imao je veliko iskušenje – tri godine je bio naduven od vodene bolesti i dobar deo tog vremena nepokretan. Tada je imao viđenje Presvete Bogorodice sa apostolima Petrom i Jovanom Bogoslovom. Ona je rekla: "Ovaj je od našeg roda", dotakla ga žezlom i iz tog udubljenja otekla je sva voda iz tela (na tom mestu ostao mu je ožiljak).
Printscreen/YouTube/TV Hram
Sveti Serafim
Zamonašen je 13. avgusta 1786. sa imenom Serafim, što znači plameni, a u oktobru iste godine postao je jerođakon.
U samoći je okopavao baštu i gajio pčele; nedeljom je išao u manastir na liturgiju. Viđali su ga kako hrani medveda kao da je dresiran. Da bi pobedio đavola, 1000 dana se neprekidno molio na kamenu, stojeći i klečeći, sa kratkim pauzama zbog hrane i odmora. Dana 12. septembra 1804. godine napala su ga u šumi tri seljaka tražeći pare, a on je pustio da ga izubijaju jer «ko se maši noža, od noža će poginuti». Jedva je preživeo. A posle im je, hrišćanski, oprostio i založio se da ih ne kazne.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Sveti Serafim
Na hiljade ljudi svakoga dana dolazilo mu je radi saveta i pomoći, i on je unapred znao sve njihove boljke. Bezbroj je primera njegove prozorljivosti: znao je kome je pomoć najpotrebnija, odgovarao i pre nego što su mu postavljali pitanja, znao sve o gresima i prošlosti sagovornika; predskazivao događaje.
Bio je u duhovnoj vezi sa drugim podvižnicima koje nikad nije video, npr. poslao je poruku zatvorniku Georgiju da ne ostavlja mesto svog podviga (on je dve godine bio iskušavan tom pomisli). Mnogim ljudima je predskazivao šta će im se desiti: stupanje u monaštvo, brak, broj dece, bolesti, smrt bližnjih… Predskazao je u Rusiji glad, koleru, političke sukobe. I svoju smrt.
Lične stvari svetitelja u ruskom manastiru Divijevo
U Trojičkom sabornom hramu Serafimsko-Divejevskog manastira, u blizini kivota sa moštima Svetog Serafima, mogu se videti stvari koje su mu pripadale.
Posle upokojenja svetog starca, o nekim od ovih svetinja su se s poštovanjem starale sestre Divejevske.
Stvari su se prenosile sa jedne starice na drugu, a njihov poslednji čuvar bila je shimonahinja Margarita (Lahtionova). Kada se mati Margarita preselila u manastir, oktobra 1990. godine prenela je u Trojičku katedralu lične stvari svetog Serafima: verige, trake, kožne rukavice, delove mantije i kapuljače, posudu za ulje, kandilo iz svešteničke kelije, iver sa zidova kelije u dalekoj pustinji, komade cigle iz peći, tamjan, fragment kamena na kome se hiljadu noći molio Sveti Serafim, lonac od livenog gvožđa...
Sada se svešteničke stvari, koje su bile u posedu drugih ljudi, nalaze i u vitrinama Paraskeve Divejevske. Ove svetinje su dostupne svakom verniku na poklonjenje.
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Ovo odlikovanje dodeljuje se ženama za zasluge u različitim oblastima crkvene, državne i javne službe. Između ostalih za izuzetne aktivnosti i zasluge u nauci i umetnosti i na polju duhovnog prosvećenja, za rad koji doprinosi obrazovanju, kao i verskom i moralnom vaspitanju naroda i za doprinos u očuvanju tradicionalnih vrednosti u društvu.
Dok Ruska Federacija dodatno učvršćuje svoje opredeljenje za zaštitu porodičnih vrednosti, novi zakon koji zabranjuje usvajanje ruske dece u zemljama koje legalizuju promenu pola, izazvao je burne reakcije širom sveta.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Navodi o pronađenim narkoticima, oštre optužbe Moskve i tvrdnje o „organizovanoj provokaciji“ pretvorili su policijsku kontrolu u Karlovim Varima u međunarodni slučaj sa ozbiljnim političkim i crkvenim posledicama.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.