Monaški put ovog svetitelja kreće 1778. godine, uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta, koji je nosio do kraja života.
Sveti Serafim Sarofski je ruski svetitelj izuzetno poštovan i u SPC, a njegovoj ikoni sa česticom moštiju se možete pokloniti u crkvi Lazarica, nadomak Svetosavskog hrama na Vračaru.
Priča svetitelja je izuzetna, a čuda su u njegovom životu počela da se dešavaju rano. Najpre je kao mali preživeo pad sa nedovršenog hrama ostavši nepovređen, a potom je ležeći bolestan u snu video Bogorodicu koja mu je poručila da će doći i izlečiti ga. Ubrzo nakon toga je kroz selo nošena ikona sa njenim likom, a majka je bolesnog dečaka izvela pred nju i on je ozdravio.
"Ničega se ne bojte, makar svi krenuli na vas, jer Gospod je iza vas. Vaša Majka je Sama Carica Nebeska, a po njoj se sve upravlja", reči su Sveca.
MAXIM MARMUR / AFP / Profimedia
Ikona Svetog Serafima
Iako datum njegovog rođenja nije poznat, zna se da mu je ime bilo Prohor Mošnjin. Njegov otac Isidor bio je imućan i gradio je hram Svetom Sergiju Radonješkom, a posle njegove smrti taj posao je nastavila majka Agatja. Ona je i odgajila budućeg podvižnika, dajući mu dobar primer stalne molitve, posta i milosrđa.
Njegov monaški put kreće 1778. godine, uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta, koji je nosio do kraja života. Bio je iskušenik osam godina.
Za to vreme imao je veliko iskušenje – tri godine je bio naduven od vodene bolesti i dobar deo tog vremena nepokretan. Tada je imao viđenje Presvete Bogorodice sa apostolima Petrom i Jovanom Bogoslovom. Ona je rekla: "Ovaj je od našeg roda", dotakla ga žezlom i iz tog udubljenja otekla je sva voda iz tela (na tom mestu ostao mu je ožiljak).
Printscreen/YouTube/TV Hram
Sveti Serafim
Zamonašen je 13. avgusta 1786. sa imenom Serafim, što znači plameni, a u oktobru iste godine postao je jerođakon.
U samoći je okopavao baštu i gajio pčele; nedeljom je išao u manastir na liturgiju. Viđali su ga kako hrani medveda kao da je dresiran. Da bi pobedio đavola, 1000 dana se neprekidno molio na kamenu, stojeći i klečeći, sa kratkim pauzama zbog hrane i odmora. Dana 12. septembra 1804. godine napala su ga u šumi tri seljaka tražeći pare, a on je pustio da ga izubijaju jer «ko se maši noža, od noža će poginuti». Jedva je preživeo. A posle im je, hrišćanski, oprostio i založio se da ih ne kazne.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Sveti Serafim
Na hiljade ljudi svakoga dana dolazilo mu je radi saveta i pomoći, i on je unapred znao sve njihove boljke. Bezbroj je primera njegove prozorljivosti: znao je kome je pomoć najpotrebnija, odgovarao i pre nego što su mu postavljali pitanja, znao sve o gresima i prošlosti sagovornika; predskazivao događaje.
Bio je u duhovnoj vezi sa drugim podvižnicima koje nikad nije video, npr. poslao je poruku zatvorniku Georgiju da ne ostavlja mesto svog podviga (on je dve godine bio iskušavan tom pomisli). Mnogim ljudima je predskazivao šta će im se desiti: stupanje u monaštvo, brak, broj dece, bolesti, smrt bližnjih… Predskazao je u Rusiji glad, koleru, političke sukobe. I svoju smrt.
Lične stvari svetitelja u ruskom manastiru Divijevo
U Trojičkom sabornom hramu Serafimsko-Divejevskog manastira, u blizini kivota sa moštima Svetog Serafima, mogu se videti stvari koje su mu pripadale.
Posle upokojenja svetog starca, o nekim od ovih svetinja su se s poštovanjem starale sestre Divejevske.
Stvari su se prenosile sa jedne starice na drugu, a njihov poslednji čuvar bila je shimonahinja Margarita (Lahtionova). Kada se mati Margarita preselila u manastir, oktobra 1990. godine prenela je u Trojičku katedralu lične stvari svetog Serafima: verige, trake, kožne rukavice, delove mantije i kapuljače, posudu za ulje, kandilo iz svešteničke kelije, iver sa zidova kelije u dalekoj pustinji, komade cigle iz peći, tamjan, fragment kamena na kome se hiljadu noći molio Sveti Serafim, lonac od livenog gvožđa...
Sada se svešteničke stvari, koje su bile u posedu drugih ljudi, nalaze i u vitrinama Paraskeve Divejevske. Ove svetinje su dostupne svakom verniku na poklonjenje.
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Ovo odlikovanje dodeljuje se ženama za zasluge u različitim oblastima crkvene, državne i javne službe. Između ostalih za izuzetne aktivnosti i zasluge u nauci i umetnosti i na polju duhovnog prosvećenja, za rad koji doprinosi obrazovanju, kao i verskom i moralnom vaspitanju naroda i za doprinos u očuvanju tradicionalnih vrednosti u društvu.
Dok Ruska Federacija dodatno učvršćuje svoje opredeljenje za zaštitu porodičnih vrednosti, novi zakon koji zabranjuje usvajanje ruske dece u zemljama koje legalizuju promenu pola, izazvao je burne reakcije širom sveta.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je na početku Velikogospојinskog posta izrazio zabrinutost zbog nemira i podela, pozvavši narod da prekine sukobe i okrene se miru, ljubavi i jedinstvu, uz molitvu Presvetoj Bogorodici da zaštiti sve koji čeznu za mirom.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Specijalni predstavnik ruskog predsednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom govori o tome kako praznik milosrđa i pomirenja unosi posebnu simboliku u ovaj istorijski sastanak.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Victoria de la Kruz, španska monahinja i misonarka, decenijama je rizikovala svoj život u posleratnom Japanu, spasavajući devojčice i žene iz kandži trgovine ljudima.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.