Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Velika su čuda dragog nam Boga, a jedno od većih je ono kada se ateisti, filozofi, i svi drugi kojima je pojam religije stran, preko noći menjaju i postaju deo crkve Hristove.
Nekad se to čudo desi spontano. U krevet uveče legne nevernik a probudi se verujući. Nekada taj proces teče dugo, recimo kada se neki filozof, godinama upinje da shvati život, pa izučava, piše, pokušava da sažme sve teorije o svrsi postojanja, i dođe do toga da ima samo jedan odgovor. Gospod Spasitelj.
Junak ove naše priče je do preobraćenja došao direktno.
Levon Vartanov je bivši pukovnik KGB-a. Kao mladić poput mnogih u to vreme se zanimao radio amaterstvom, pa mu je to postala i životna profesija. Kako je u radio tehnici bio veoma uspešan i posvećen poslu, nije mnogo trebalo da kao stručno lice zapadne za oko svemoćnom KGB-u. 80-tih godina se desilo „to“.
printskrin/spastv.ru
Levon Vartanov
Svađa pijanaca - prekretnica u životu Vartanova
Vraćao se sa ženom sa neke privatne zabave, i u zgradi je video tuču pijanaca. Pokušao je da smiri situaciju, ali jedan od njih mu je prišao sa leđa i udario ga u glavu. Levon je ostao bez svesti. U bolnici je došao sebi. Dok je se oporavljao kući, bio je veoma miran i zamišljen. Ženi je ispričao o sada „poznatoj“ priči o odvajanju od tela, osećaju blaženstva, miru, prisustvu onostranog… Tada niko o tome nije pričao niti su beležena takva iskustva, zato i kažem sada poznatoj.
Bukvalno preko noći bivši član komunističke omladine, KGB-ovac, postao je verujući čovek. U njemu se probudio i interes za ikonopis. Njegova ćerka priča anegdotu o tome kako je kao dete zamolila oca da joj nacrta vevericu.
- To joj je bio školski zadatak iz likovnog vaspitanja. Tatina veverica nije ličila ni na karikaturu a još manje na smisleni crtež. Bio je čovek koji nikada u životu nije držao štafelaj i četkicu u ruci. Jedan njegov drug koji je bio slikar se zanimao isto za ikonopis, ali nikako mu nije išlo, a Levonu je krenulo tako neukom. Počeo je da crta i restaurira ikone. Njegova tehnika je nešto posebno i kombinacija više stilova. Naravno sve sa blagoslovom duhovnog oca.
Levon je postao ne samo verujući već i crkven. Sa njim se spasavala i cela njegova porodica jer su počeli grupno da odlaze na službe, da se pričešćuju…
Došle su i 90-te i desilo se da tada pukovnik KGB, raspada se zajedno sa svojom domovinom. Njegova priča o nezvaničnim naređenjima nadležnih o tome kako treba da se stane na stranu revolucije koju je vodio Boris Nikolajevič Jeljcin, i o tome kako se većina oficira tome protivila, spadaju u jedan deo istorije koja se neće pamtiti jer nisu bili na pobedničkoj strani. Na strani pravde i časti da, ali…
Jedan takav oficir i častan čovek doživeo je što i njegove kolege. Da devedesetih ne dobija platu. Tada je njegovu porodicu opet spasilo čudo. Ikone koje je radio, prodavale su se odlično u manastiru, gde su ih za sitne pare kupovali stranci, ali dovoljno da porodica preživi te gladne godine.
U Levonovom životu se desilo još jedno čudo. Na dan kada se rodio njegov unuk i kada su u kući spremili trpezu, zazvonio je telefon. Javio se i signal je bio prilično nejasan, pun šumova i „prljavštine“. Ali vrhunski radio operater koji je godinama slušao slične signale, prepoznao je glas majke.
Kasnije su mu javili da mu se majka upokojila nešto ranije istog tog dana. Ti pozivi su mu se ponavljali još oko nedelju i po dana.
Upokojeni arhimandrit Joil Bulatović za života je izgovorio mnogo pouka koje se vremenom sve više citiraju, a kroz svaku je isticao koliko je pravoslavna vera čista i koliko verujući trebaju da budu srećni.
Istraživači upozoravaju na mogućnost da crkva bude uporište za prikupljanje informacija, dok su predstavnici crkve negirali bilo kakve veze sa ruskim obaveštajnim službama.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Ajeti 30–33 iz sure Fussilet (41), izdvojeni za 21. oktobar, podsećaju da istrajnost u veri i činjenje dobra otvaraju vrata Božije zaštite, donose utehu duši i otkrivaju lepotu svakodnevnog poziva ka Alahu.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
U besedi za 20. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako iskrenost i vera najmlađih otvaraju puteve veličanstvu Hrista koje čak i mudri ne mogu dosegnuti.