VELIKI JUBILEJ RUSKE SVETINJE U BEOGRADU: Patrijarh Porfirije uz sasluživanje visokodostojanstvenika Srpske i Ruske crkve osveštao freske Svetotrojičkog hrama
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
U srcu srpske prestonice, na Tašmajdanu, svečano je obeleženo sto godina postojanja hrama Svete Trojice Ruske pravoslavne crkve. Ova svetinja, Podvorje Moskovske patrijaršije u Beogradu, svedok je istorijskih prekretnica i duboke duhovne veze ruskog i srpskog naroda.
Foto: SPC
Liturgija povodom obeležavanja 100 godina postojanja Ruske crkve u Beogradu
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluživanje visokih predstavnika Ruske i Srpske pravoslavne crkve, među kojima su bili mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, episkop remezijanski Stefan i mnogi drugi ugledni duhovnici. Liturgiji su prisustvovali i visoki zvaničnici iz Srbije i Rusije, među kojima su bili ministar dr Nenad Popović i akademik Nikolaj Muhin.
Foto: SPC
Protojerej Vitalij Tarasjev, starešina Hrama Svete Trojice, Podvorja Moskovske patrijaršije u Baogradu
Tokom službe, patrijarh Porfirije osveštao je obnovljeni ikonostas hrama, a u besedi koja je usledila, uputio snažnu poruku o suštini života, tajni smrti i pobedi života:
- Sve u našem životu može biti, ali samo je jedno izvesno – odlazak iz ovog sveta. Ipak, tajna smrti nije prirodna našem biću, jer smo stvoreni za život, za večnost. U Hristu nalazimo odgovore i pobedu nad smrću, jer On je Život koji nam se daruje. Vera je naš ključ za učešće u toj pobedi, ali je neophodno da živimo po Njegovoj reči, po Jevanđelju. Sve je u našim rukama, jer Gospod je već učinio sve za nas.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh je podsetio na silu vere kroz primer Jairove kćeri i krvotočive žene, koji svedoče da je Božija blagodat dostupna svima koji u veri i smirenju traže Spasitelja.
Ruski hram na Tašmajdanu, podignut 1924. godine, postao je duhovni dom brojnim ruskim izbeglicama koje su našle utočište u Srbiji nakon Oktobarske revolucije. Danas, on ostaje simbol bratske ljubavi dva naroda, kao i prostora u kojem su kultura, istorija i vera spojeni u jedinstveni sklad.
Obnovljeni ikonostas svedoči o neprestanom staranju o hramu kao mestu molitve i susreta, ne samo pravoslavnih vernika već i svih ljudi dobre volje.
Foto: SPC
Mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije
Jubilej hrama Svete Trojice nije samo obeležavanje jednog veka postojanja. To je svedočanstvo snage vere, upornosti i zajedništva koje prevazilazi granice vremena i prostora. U duhu besede patrijarha Porfirija, ovaj dan nas podseća da je večnost u zajednici sa Bogom cilj ka kojem svi stremimo.
- Slaveći Jednog u Trojici Boga, proslavljamo i ljubav koja nas objedinjuje i vodi u život večni. Neka i ovaj jubilej bude poziv na tu ljubav i na zajedničko uzrastanje u veri - poručio je patrijarh Porfirije.
Hram Svete Trojice i dalje ostaje mesto gde se nebo i zemlja spajaju, svedočeći da su ljubav i vera najmoćnije veze koje povezuju narode i duše u Carstvu Božjem.
Proslavljeni ruski umetnik je poslao poruku pravoslavnom narodu, nakon što je u beogradskom Narodnom pozorištu dobio orden Svetog Save od patrijarha Porfirija.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.