VELIKI JUBILEJ RUSKE SVETINJE U BEOGRADU: Patrijarh Porfirije uz sasluživanje visokodostojanstvenika Srpske i Ruske crkve osveštao freske Svetotrojičkog hrama
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
U srcu srpske prestonice, na Tašmajdanu, svečano je obeleženo sto godina postojanja hrama Svete Trojice Ruske pravoslavne crkve. Ova svetinja, Podvorje Moskovske patrijaršije u Beogradu, svedok je istorijskih prekretnica i duboke duhovne veze ruskog i srpskog naroda.
Foto: SPC
Liturgija povodom obeležavanja 100 godina postojanja Ruske crkve u Beogradu
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluživanje visokih predstavnika Ruske i Srpske pravoslavne crkve, među kojima su bili mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, episkop remezijanski Stefan i mnogi drugi ugledni duhovnici. Liturgiji su prisustvovali i visoki zvaničnici iz Srbije i Rusije, među kojima su bili ministar dr Nenad Popović i akademik Nikolaj Muhin.
Foto: SPC
Protojerej Vitalij Tarasjev, starešina Hrama Svete Trojice, Podvorja Moskovske patrijaršije u Baogradu
Tokom službe, patrijarh Porfirije osveštao je obnovljeni ikonostas hrama, a u besedi koja je usledila, uputio snažnu poruku o suštini života, tajni smrti i pobedi života:
- Sve u našem životu može biti, ali samo je jedno izvesno – odlazak iz ovog sveta. Ipak, tajna smrti nije prirodna našem biću, jer smo stvoreni za život, za večnost. U Hristu nalazimo odgovore i pobedu nad smrću, jer On je Život koji nam se daruje. Vera je naš ključ za učešće u toj pobedi, ali je neophodno da živimo po Njegovoj reči, po Jevanđelju. Sve je u našim rukama, jer Gospod je već učinio sve za nas.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh je podsetio na silu vere kroz primer Jairove kćeri i krvotočive žene, koji svedoče da je Božija blagodat dostupna svima koji u veri i smirenju traže Spasitelja.
Ruski hram na Tašmajdanu, podignut 1924. godine, postao je duhovni dom brojnim ruskim izbeglicama koje su našle utočište u Srbiji nakon Oktobarske revolucije. Danas, on ostaje simbol bratske ljubavi dva naroda, kao i prostora u kojem su kultura, istorija i vera spojeni u jedinstveni sklad.
Obnovljeni ikonostas svedoči o neprestanom staranju o hramu kao mestu molitve i susreta, ne samo pravoslavnih vernika već i svih ljudi dobre volje.
Foto: SPC
Mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije
Jubilej hrama Svete Trojice nije samo obeležavanje jednog veka postojanja. To je svedočanstvo snage vere, upornosti i zajedništva koje prevazilazi granice vremena i prostora. U duhu besede patrijarha Porfirija, ovaj dan nas podseća da je večnost u zajednici sa Bogom cilj ka kojem svi stremimo.
- Slaveći Jednog u Trojici Boga, proslavljamo i ljubav koja nas objedinjuje i vodi u život večni. Neka i ovaj jubilej bude poziv na tu ljubav i na zajedničko uzrastanje u veri - poručio je patrijarh Porfirije.
Hram Svete Trojice i dalje ostaje mesto gde se nebo i zemlja spajaju, svedočeći da su ljubav i vera najmoćnije veze koje povezuju narode i duše u Carstvu Božjem.
Proslavljeni ruski umetnik je poslao poruku pravoslavnom narodu, nakon što je u beogradskom Narodnom pozorištu dobio orden Svetog Save od patrijarha Porfirija.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.