VELIKI JUBILEJ RUSKE SVETINJE U BEOGRADU: Patrijarh Porfirije uz sasluživanje visokodostojanstvenika Srpske i Ruske crkve osveštao freske Svetotrojičkog hrama
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
U srcu srpske prestonice, na Tašmajdanu, svečano je obeleženo sto godina postojanja hrama Svete Trojice Ruske pravoslavne crkve. Ova svetinja, Podvorje Moskovske patrijaršije u Beogradu, svedok je istorijskih prekretnica i duboke duhovne veze ruskog i srpskog naroda.
Foto: SPC
Liturgija povodom obeležavanja 100 godina postojanja Ruske crkve u Beogradu
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluživanje visokih predstavnika Ruske i Srpske pravoslavne crkve, među kojima su bili mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, episkop remezijanski Stefan i mnogi drugi ugledni duhovnici. Liturgiji su prisustvovali i visoki zvaničnici iz Srbije i Rusije, među kojima su bili ministar dr Nenad Popović i akademik Nikolaj Muhin.
Foto: SPC
Protojerej Vitalij Tarasjev, starešina Hrama Svete Trojice, Podvorja Moskovske patrijaršije u Baogradu
Tokom službe, patrijarh Porfirije osveštao je obnovljeni ikonostas hrama, a u besedi koja je usledila, uputio snažnu poruku o suštini života, tajni smrti i pobedi života:
- Sve u našem životu može biti, ali samo je jedno izvesno – odlazak iz ovog sveta. Ipak, tajna smrti nije prirodna našem biću, jer smo stvoreni za život, za večnost. U Hristu nalazimo odgovore i pobedu nad smrću, jer On je Život koji nam se daruje. Vera je naš ključ za učešće u toj pobedi, ali je neophodno da živimo po Njegovoj reči, po Jevanđelju. Sve je u našim rukama, jer Gospod je već učinio sve za nas.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh je podsetio na silu vere kroz primer Jairove kćeri i krvotočive žene, koji svedoče da je Božija blagodat dostupna svima koji u veri i smirenju traže Spasitelja.
Ruski hram na Tašmajdanu, podignut 1924. godine, postao je duhovni dom brojnim ruskim izbeglicama koje su našle utočište u Srbiji nakon Oktobarske revolucije. Danas, on ostaje simbol bratske ljubavi dva naroda, kao i prostora u kojem su kultura, istorija i vera spojeni u jedinstveni sklad.
Obnovljeni ikonostas svedoči o neprestanom staranju o hramu kao mestu molitve i susreta, ne samo pravoslavnih vernika već i svih ljudi dobre volje.
Foto: SPC
Mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije
Jubilej hrama Svete Trojice nije samo obeležavanje jednog veka postojanja. To je svedočanstvo snage vere, upornosti i zajedništva koje prevazilazi granice vremena i prostora. U duhu besede patrijarha Porfirija, ovaj dan nas podseća da je večnost u zajednici sa Bogom cilj ka kojem svi stremimo.
- Slaveći Jednog u Trojici Boga, proslavljamo i ljubav koja nas objedinjuje i vodi u život večni. Neka i ovaj jubilej bude poziv na tu ljubav i na zajedničko uzrastanje u veri - poručio je patrijarh Porfirije.
Hram Svete Trojice i dalje ostaje mesto gde se nebo i zemlja spajaju, svedočeći da su ljubav i vera najmoćnije veze koje povezuju narode i duše u Carstvu Božjem.
Proslavljeni ruski umetnik je poslao poruku pravoslavnom narodu, nakon što je u beogradskom Narodnom pozorištu dobio orden Svetog Save od patrijarha Porfirija.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.